novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Istaknuto

Ajmo u shopping, pa Božić je!

Foto: joyeuxno-el.com
Vrijeme čitanja: 6 minute

Kad sam ja bila dijete…

Kad sam ja bila dijete, Božić je bio obiteljski blagdan. Ništa mu drugo nije ni preostajalo, jer ondašnja Vlast nije baš blagonaklono gledala na javno slavljenje Božića. Religija je opium za mase. Istina, drogiranom masom lakše vladaš. Samo oni to nisu shvatili.
Dakle, kao što rekoh, Božić se slavio u krugu obitelji i počinjao je 24. navečer, a završavao 26. ujutro.

Oni koji nisu slavili Božić imali su Djeda Mraza za Novu godinu.

Ja sam bila u ovoj drugoj grupi jer moji roditelji nisu bili na opijatima pa sam bila zakinuta za Božić, ali ne i za Novu godinu. Nemoj misliti da me to spriječilo da uživam u darovima. Nije.
Mislim da sam do dvanaeste vjerovala u Djeda. U inat svima. Jedne godine sam odlučila svom bratu prirediti Božić. On je imao neke tri godine, a ja par više. Znala sam da se na Badnjak jede riba pa sam lijepo otvorila konzervu i našopala ga sardinama uz popratni tekst:

Hajde, jednu za mamu, jednu za tatu, jednu za seku… I bližu i daljnju rodbinu, dok nije sve pojeo.

Kad je progutao zadnji zalogaj, pogledao me tužnim očima i iskrcao cijelu konzervu na moje nove hlače. Pustila sam ga da odraste i sam izabere što će jesti na Badnjak.
Tako je bilo kad sam ja bila dijete.

Kad je Beba bila beba

E tada sam odlučila nadoknaditi sve svoje propuštene Božiće. Dalje ne moram ni pisati, sve znaš. A opet, tekst bi bio prekratak pa ću ti ipak ispričati.
Činila sam apsolutno sve da vjeruje u Djeda, Svetog Nikolu, sobove i ostala čuda, bar do škole. Djetinjstvo treba čaroliju.
Dok još nije znala pisati, diktirala je osobnoj tajnici sve svoje želje i na kraju:
A Mami molim te donesi…

Najljepši trenutci moga života bili su na Badnjak, kad Beba zaspe i ja krenem zamatati darove. Imala sam trik, svaki poklon je bio posebno zapakiran. Ako je bilo pet čokolada, svaka je bila u svom paketiću, pa bomboni, pa igračke, tako da ispod bora bude hrpa paketića.
A onda dođe božićno jutro i Beba, još u pidžami, stoji pred borom.

Juhuu..u hipu je razbrcan sav moj trud, po sobi lete ukrasni papiri, a Beba doručkuje čokoladu i lista slikovnicu.

Jedne godine sam kupila audio kazete s bajkama. Od Snjeguljice, Crvenkapice pa na dalje. Dok sam ja bila zabavljena u kuhinji, Beba se igrala u sobi. Ali pretiho. Našla sam je komplet umotanu u vrpce iz kazeta i neobično sretnu.

Tako je bilo kad je Beba bila beba.

Foto: Beba - Pazi što želiš, možda ti se ostvari...
Foto: Beba – Pazi što želiš, možda ti se ostvari…

Kad sam, zaboga, počela kupovati smartfone i parfeme po milijun kuna?

Danas Božić počinje početkom 11. mjeseca i traje do polovice 1.og. Meni i tisućama s fejsa počinje s prvom reklamom kokakole na TV-u. Svake godine pokušavam vratiti čar Božića, ali mi baš i ne ide. Radim što i svi. Kupujem ogromne količine hrane koju onda jedemo ostatak godine da se ne baci. Napravim kolača kao za svatove, sve u svemu, nekako se raspametim pred Božić.

Kad pokupujem svu zalihu oraha, štaub-šećera, praška za pecivo i čokolada za kuhanje koju dućan ima, još moram samo pokupiti Obija koji čeka ispred dućana i to je to. Izađem iz dućana, a Obi počne lajati i skakati po meni, jer me uopće ne vidi od vrećica, škarnicla, torbi i paketa, pa misli da me je napalo nešto veliko i gadno. Napokon uspijem nataknuti lajnu na ruku, uhvatim ravnotežu i krenem za Obijem, on zna gdje mu je dom. Je, da nije susjedovog pinča. Odjednom trgne lajnu, ja popustim stisak, vrećica pukne. Naranče se utrkuju koja će pobjeći dalje od mene, Obi vuče jer misli da sam mu bacila lopte i da će ih se pinč dokopati. Prolaznici skupljaju naranče, Obi bjesomučno maše glavom. Što li to ima u zubima? Zadnji trzaj i štaub-šećer nas pokrije oboje poput oblaka. Gledam Obija, kojemu se samo oči vide ispod sloja šećera, gledam svoj ulaz, koji je samo deset metara dalje…

Život je prepun izazova. Neki posustanu odmah, neki se hrabro hvataju u koštac sa svim izazovima koje im život ponudi. A neki nabave i psa.

Zbogom pameti, idem u shopping

Vrijeme je za kupovanje poklona Bebi. Normalan čovjek bi proveo istraživanje, razradio plan pa tek onda krenuo u pohod na shopping centar.

Ali ne ja.

Ja se oboružam karticom i krenem. Zašto me nitko ne spriječi? Makar da me pogodi grom i napravi manja oštećenja, tek toliko da ne mogu u trgovinu do Božića. Shopping centar, koji je preko godine sasvim obično mjesto gdje odeš kad ti nešto treba jer je najveći izbor, pred Božić postane Djedova kuća.

Foto: www.facebook.com/WestgateShoppingCityZagreb?fref=ts
Foto: www.facebook.com/WestgateShoppingCityZagreb?fref=ts

A ja se pretvorim u zblenutu sedmogodišnjakinju s karticom u ruci. To je naravno ljepši opis za mahnitu ženu koja trči od dućana do dućana, k’o durasel zec, sva zabrinuta da će joj nešto prekrasno promaknuti.

U jednom dućanu ugledam sat.
Ajme, prekrasan je, baš bi joj trebao lijep sat, hm… Ili bicikl, možda bicikl, čini mi se da je htjela bicikl, možda sobni, neee, treba joj novi parfem. A da joj kupim tablet? Ma ne, to je bez veze, bolje laptop.. Ili ne. Znam, kupit ću joj skije. Možda je to potakne da nauči skijati. Ili da joj kupim auto, nema veze što ne zna voziti, nek stoji u dvorištu, jednom će joj sigurno trebati.

Znaš, inače sam skroz razborita i vidim sebe kako jurim, kako novci nestaju. Gledam onako sa strane i baš ništa ne mogu učiniti da se zaustavim.

Na kraju pohoda doma se vratim s jednim, umjesto deset paketića i za taj jedan dugujem do sljedećeg Božića. Rado bih ti dala savjet kako izbjeći predbožićno ludilo, da znam. Ali ne znam. A Beba je ostala ista, još uvijek voli gomilu paketića u kojima mogu biti jeftine i praktične stvari. Ali što ćeš, roditelje ne možeš birati.

Božićno jutro

Iz Slavonije je stigao keš. Bebin Ujak i njegova supruga, zvana Ujna, otkad su prestali kupovati bicikliće, plejstejšne i slatkiše, šalju keš. Mom lijenom Braci to je najjednostavnije rješenje. Ne mogu zapakirati gotovinu, pa je samo uručim Bebi, plus moj poklon koji je pod borom.

Beba se veseli i jednom i drugom, ali to nije to. Trebala sam je nekako spriječiti da odraste.

Ili sam ja trebala odrasti?

Održi mi prigodno predavanje o trošenju novaca, malo ublaženo činjenicom da je ipak Božić. I onda započne prežderavanje koje traje do Nove godine.

Foto: brenthofacker.tumblr.com
Foto: brenthofacker.tumblr.com

Ne znam kako izgleda Božić u tvojoj kući, ali u našoj se prošle godine pretvorio u cirkus.

Beba, koja je zadužena za pospremanje stola poslije ručka, pospremila je sve osim ostatka patke, jer joj je zvonio mobitel. Dok je ona čavrljala u drugoj sobi, Mačak je uredno skočio na stol i počastio se patkom, što je naravno Obija dovelo do ludila. Skočio je na stolicu i krenuo prema stolu. Mačak mu je vjerojatno htio izvaditi oči jer sam čula režanje i frktanje. Dok sam ja stigla do njih već je nastao rusvaj. Mačak je odletio sa stola, a Obi za njim, misleći valjda da nosi patku. Na putu im se našao bor, koji je pao ravno na Bebu i njen mobitel. Ima pravde. Ono dvoje jure po stanu, Beba sjedi na podu ispod bora i telefonira.

A ja? Ja sam otišla gledati televizor. Čovjek jednostavno mora znati kad treba odustati.

Kad smo se prestali veseliti malim stvarima?

Kad su nam velike postale dostupne.

Postali smo potrošačko društvo, htjeli mi to ili ne. Sve ti olakšava kupnju, ali baš ništa plaćanje. Zato pamet u glavu i pokušaj proslaviti Božić razumno. Proslavi ga s onima koje voliš i sa onima koje si nekako zaboravio. Ne šalji sms, nazovi, pozvoni na vratima. Pokaži da ti je stalo.

Božić dolazi.

Čestit Božić i sretnu Novu godinu želim svim Ziherašima, na čelu sa Zrinkom, tebi koji upravo čitaš ove redove i Ani P. koja će Božić provesti na Sardiniji, a do sad sam je neopravdano i ničim izazvano izostavila iz svojih priča.

Svako dobro dragi moji.
Bebina Mama

P.S. – Beba me za advent vodi u Beč. Pričat ću ti slijedeći put kako je bilo. Istina, samo na dva dana. Ali poznavajući nas, to je više nego dovoljno da postanemo, ako ne turistička, a ono cirkuska atrakcija Beča.

Be social

Komentari