novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Istaknuto

Putopis: Love story na magistrali

Foto: facebook.com/jadransko.more
Vrijeme čitanja: 5 minute

 

Život je putovanje, kad stigneš na cilj znači da si manje-više umro, uglavnom više. Pitam ja tebe što je onda bitnije, putovanje ili dolazak na cilj?

Ovo je priča o putovanju i jednoj tužnoj, neuzvraćenoj ljubavi između ličke policije i turista.

Seoba Čeha, Nijemaca i Hrvata na obalu Jadranskog mora

Ako tu i tamo baciš pogled na televizor, svake godine vidiš isto. Nepregledne kolone prema moru. Samo papci se voze autoputom. Ja nisam papak.

Ti lijepo potovariš u auto, u mom slučaju, Obija, Anu i prtljagu, a u prtljažnik knjige. Sve ono što ne stigneš pročitati tijekom godine. Tu su još obavezni paradajz, paprika, voće, ukuhano i živo, što je spremila Anina mama, također znana i kao moja najbolja prijateljica. Tabla slanine i par kobasičica da izbezume Obija. Uglavnom, ako u Dalmaciji vlada glad, mi smo zbrinuti.

Možemo krenuti.

Možemo li?

– Ne mogu ugurati nogu. – Ana

– Stavi laptop ispod Obija. – ja

– Ispod Obija je posteljina, pa što ne vidiš da mu glava dodiruje krov?

– Jbg.

Izlazimo iz auta da preraspodijelimo teret. Jesmo.

Ponovo sjedamo u auto.

– Makni guzicu s mjenjača – ja

– A kamo? – Ana

– Ne znam, samo je miči jer nećemo krenuti  do sutra.

Napokon se namjestimo i taman da ćemo krenuti.

– E, jel’ mogu ja s vama do faksa? – Anin brat

Ostavile smo ga blago začuđenog na parkingu.

Foto: Fabegdojden
Foto: Fabegdojden

Na magistrali

Kad ideš na more magistralom, a voziš prastaru kantu, moraš računati na:

  1. Trubljenje svakih 7 km
  2. Blendanje svakih 10 km
  3. Bar jedan autobus u trajanju cca 100 km na tvom zadnjem braniku. Čista simbioza.

Kad se počneš penjati na Velebit izbaci svu suvišnu prtljagu, inače nećeš uspjeti. I gledaj da onaj autobus bude iza tebe, ako bude trebalo pogurati.

Ako imaš i suputnike, pa mogu oni tih desetak kilometara i pješice.

Onu tablu slanine čuvaj, nikad ne znaš kad će auto krepati.

Kad se uspiješ dokopati Obrovca, na konju si.

***

Magistralom idu pretežito Česi i Hrvati. Iz znanog nam razloga. I poneki jako štedljivi Nijemac.

Nijemac, naravno, vozi dobar auto. Od opreme za odmor vidiš jedino dva bicikla na krovu, a u autu sjedi dvoje, maksimalno troje urednih ljudi i pesek.

Česi i Hrvati su druga priča. Auti nakrcani do krova, krov također, a u njima nerijetko i petero ljudi plus pas i zlatna ribica.

Nema bicikla na krovu. Preziremo aktivni odmor.

Tako prenatovareni vučemo se cestom i nerviramo Nijemce. Na stranu što izgledamo k’o protagonisti filma – Cigani lete u nebo II.

Prometna policija je na svakih deset metara, mogu mahati jedni drugima, a možeš i ti. Ionako izgleda kao da se voziš kroz špalir. I brzina je odgovarajuća.

Na dionici Korenica-Gračac možeš potegnuti malo brže. Ako možeš. Nemoj. Tu potegnu malo brže oni koji to zbilja mogu. Postoji realna opasnost da te nalet vjetra koji on prouzroči baci u kanal. Ako imaš manje od 300 kg hrane i opreme.

Da je mene imao tko poučiti kako da se ponašam u prometu, što smijem, a što ne i što je dapače preporučljivo, znatno bi mi olakšao putovanje lijepom našom i nekim drugim lijepima, ali ne našim (osim Trsta). Zato te ne mislim ostaviti neupućenog pa sam odabrala nekoliko primjera koji će ti olakšati prometovanje i pomoći u kriznim situacijama.

Slučajevi u kojima smiješ imati ruku izbačenu kroz prozor

  1. Kad pokazuješ srednji prst. Prst pokazan u unutrašnjosti auta može proći nezamijećen.
  2. Kad ti je ruka optočena draguljima i opasana Rolexom preteška da bi je držao na volanu.
  3. Kad pridržavaš krov auta da ne odleti.
  4. Kad mašeš kravicama uz magistralu.

Nisam ja to izmislila, piše u Zakonu o prometu.

Pa valjda sam već dokazala da u vjerodostojnost mojih izjava ne treba sumnjati.

O dvadesetogodišnjacima, GPD-u i onima koji više nisu dvadesetogodišnjaci

Kako voze dvadesetogodišnjakinje?

Kako god ih je volja.

Ako vozi slalom, iz trake u traku, policajac će je zaustaviti zbog realne pretpostavke da ne zna gdje treba skrenuti pa da joj pokaže put.

Ako vozi 80 gdje smije 40, policajac će sjesti na motor i jurnuti za njom da je spasi jer misli da joj se zaglavila papučica gasa.

A kad baš mora uzeti u ruku njezinu vozačku jer je trknula biciklista, poplašila dvije starije gospođe i srušila prometni znak, onda mu je jako neugodno. Ona naravno pribjegava najstarijem triku. Pusti da joj se zasuze oči. Pažljivo sa suzama, ako krenu niz lice, izgledat ćeš kao uplakano dijete, pa ga možeš iživcirati.

Dok mu objašnjava kako nije kriva za nastalu situaciju, pusti da joj glas povremeno zadrhti, potresena je… I on je gotov.

Optužit će bakice da su se, u dogovoru s biciklistom, namjerno bacile pred auto, a znak će popraviti vlastoručno.

Smiješ ga potapšati po glavi.

Lijepo je biti dvadesetogodišnjakinja.

Kako voze dvadesetogodišnjaci?

K’o stare babe. Auto su dobili uz napomenu:

– Ako te zaustave, oprosti se od džeparca do kraja godine, a auto ćeš vidjeti tek kad kupiš svoj.

Pa ti vozi brzo.

Kako se  GPD (Gospić Police District) sprema za najezdu turista?

U najboljoj ličkoj maniri.

Ispeku vola, bacaju kamena s ramena, potežu konop. Sveopće veselje, popraćeno lokalnim folklorom.

Lička policija obožava turiste. Predložili su čak da prvi vikend u sedmom mjesecu bude Valentinovo.

Osobno mislim da nadgledaju cestu s velike visine, pa kad mi krenemo od Zagreba, onaj koji je na Kapeli signalizira sljedećem:

“..-…–” što bi značilo, čistim Morseom: –  evo njih, blago nama.

Sljedeći je negdje sakriven, ali ne baš uspješno, kao što možeš vidjeti iz priložene slike.

Foto: facebook.com/PZLika
Foto: facebook.com/PZLika

A mi naivni kao i svih dosadašnjih godina, vozikamo se i uživamo u ljepoti  Like, ni ne sluteći da dernek upravo počinje, a mi nismo gosti. Ali smo dobrodošli.

Da ti ne bi mislio da ja nešto insinuiram. Ličko poštenje je neupitno. Oni se samo beskrajno vesele činjenici da će nas moći derati dva mjeseca, popuniti državni i lokalni proračun, osigurati plaće i doprinose, poreze i mirovinu.

I vole nas, jako.

Da im bar možemo uzvratiti…

Kako se ponašati u slučaju da te zaustavi policija, a nisi više dvadesetogodišnjakinja?

Plati kaznu i vozi dalje.

Ili…..

  1. Kad zatraži dokumente, izađi iz auta, izbaci Anu i Obija, izvadi posteljinu, izvadi laptop, pusti paradajz da se raspe po cesti. Skupi ga.
  2. Kad zaključiš da torba s dokumentima nije u autu, vrati u auto osobe, ljubimce, opremu i hranu.
  3. Postupak ponovi s prtljažnikom.

Do tad je već otišao.

Kako se ponašati u slučaju da te zaustavi policija, a nisi žena uopće?

Lička policija je poznata po svojoj susretljivosti i ljubaznosti. Napraviš li kojim slučajem tri prekršaja, naplatit će ti sva tri, ali će biti iznimno ljubazni i pokazat’ će bar mimikom koliko im je žao što si tako glup.

Nemoj raspravljati s policajcem, smješkaj se, ali ne previše da ne pomisli da si drzak, ne gledaj ga u oči. Da ne bi prob’o dominirat’, majke ti? U slučaju da si viši od njega, pogrbi se do visine Quasimoda, u slučaju da si niži, pogrbi se još više, pa neće valjda kaznit’ vrtnog patuljka. Ako ništa ne upali, počni ridati i kroz jecaje mu objasni da ti je ostalo još tri dana života i da ih hoćeš provesti na moru. Ako ni na to ne odreagira pravilno… E pa jbg, ne mogu sve sama, smisli i ti nešto.

***

Kad napokon stignem na more, Nijemac se već kupa, Čeh je još uvijek na nekom odmorištu uz cestu.

A ja sam na čvrstom drugom mjestu. Nije loše.

U nadi da će ti informacije kojima sam te zasula biti korisne – kao i uvijek, želim ti sretan put i mirno more.

PS – Ako se pitaš gdje je Beba, a pitaš se sigurno, pa što zbilja misliš da bi se toliko žrtvovala i išla s Mamom na more? Svašta.

Be social

Komentari