In memoriam: Boris Bućan
Boris Bućan, jedan od najvećih suvremenih hrvatskih slikara preminuo je 18. svibnja u 77. godini. Njegova umjetnička postignuća uključuju stalni postav u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA), te naslovnicu knjige najvažnijih europskih plakata koju je objavio ugledni londonski muzej Victoria&Albert.
Bućana su iznimno cijenili i kritičari, kao i kunsthistoričari, a poznata teoretičarka Vera Horvat Pintarić istaknula je da je Bućan jedini suvremeni slikar europskog ranga u Hrvatskoj. Njegov velik talent bio je ostvaren u mnogim područjima, uključujući umjetnost performansa i dizajn. Njegov rad, poput slavnog plakata „Žar ptica”, postao je prepoznatljiv i dostigao veliku popularnost diljem svijeta.
Njegova revolucionarna novina leži u veličini plakata koji su daleko veći od uobičajenih. Njegovi plakati sastoje se od šest listova spojenih u cjelinu, otiskujući se na površini od 2 x 2 metra. Prema Maroeviću, ti plakati mijenjaju sliku grada, namećući se prolaznicima svojom impozantnom veličinom.
Bućan se inspirirao poznatim djelima umjetnosti te je njihovu kompoziciju iznova interpretirao u novom kontekstu. Na primjer, na plakatu za Glazbene doživljaje Zagrebačkih simfoničara i Zbora RTZ-a u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, referirao se na Picassova „Tri svirača” iz 1921. godine.
Također, na plakatu za Međunarodni dan muzeja u Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu primjetno je referiranje na Botticellijevo „Rođenje Venere” iz 1486. godine.
Bućan je često ponavljao uzorke na različitim plakatima. Na primjer, zlatni uzorak s crnim linijama jasno je vidljiv na njegovim plakatima za Trijenale hrvatske skulpture – Konfrontacije 1982., plakatu Verdijeve „Traviate” u Hrvatskome narodnom kazalištu u Splitu, te na plakatu povodom 100 godina Obrtne škole i Škole primijenjene umjetnosti na retrospektivnoj izložbi učeničkih radova.
U svojim plakatima za HNK u Splitu, Bućan je miješao različite šarolike uzorke, pronalazeći inspiraciju u secesijskom razdoblju. Primjerice, na plakatima za predstave poput „Roko i Cicibela” iz 1983. godine, „Tijardović: život i vrijeme” iste godine, te „Kroćenje goropadnice”, koristio je raznolike motive šara.
Na plakatu za Verdijev „Nabucco” iz 1983. godine koristio je znakove nalik klinastom pismu kako bi oblikovao lik Nabukodonosora i prikazao situaciju u kojoj najveći vladar Novobabilonskog Carstva doživljava poraz i pad. Taj motiv ponovio je i na plakatu za predstavu Dušana Jovanovića „Vojna tajna”, ali s drugačijim kontekstom i izražajem.
Na Bućanovim plakatima za predstave „Balada o Pulcinelli” i „Aretej” iz 1984. godine jasno su vidljivi motivi i citati Kirchnera. No, najpoznatiji je Bućanov plakat za baletnu predstavu Igora Stravinskog „Žar-ptica” i „Petruška”. Na tom plakatu Bućan je prikazao bića s animalnim i antropomorfnim obilježjima, igrajući se s tim karakteristikama. Grafika trave na plakatu „Žar-ptica” smatra se Bućanovim zaštitnim znakom, koji je kasnije nebrojeno puta ponovio u svojim kompozicijama.
Bućan je također ostvario značajna međunarodna priznanja, uključujući izložbu u stalnom postavu MoMA-e i sudjelovanje na izložbi „World Goes Pop” u londonskom Tate Modernu.
Rođen u Zagrebu 1947. godine, Bućan je postao jednim od najuspješnijih hrvatskih slikara u povijesti. Dobio je više od dvadeset međunarodnih nagrada i priznanja, a njegovi radovi su izlagani diljem svijeta. Bio je član HAZU-a i ostavio je neizbrisiv trag u svijetu umjetnosti svojim jedinstvenim stilom i plakatima koji su postali dio popularne kulture i suvremene umjetničke svijesti.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
