Pridjevi (Dino Santaleza): “Na nastupima uglavnom improviziramo, probe nemamo skoro nikada”

Sutra nas u Tvornici kulture očekuje još jedan zagrebački koncert Pridjeva, grupe koja je svojim psihodeličnim i zavodljivim melodijama osvojila domaću, ali i počela proboj na stranoj sceni sa svojim eponimnim albumom koji je nedavno doživio reizdanje pod okriljem američke diskografske kuće Trouble In Mind. Bend čine kantautorice Nina Romić i Ivana Picek za vokalom, pridružuju im se i Ivan Levi Levačić te Erol Zejnilović (članovi ABOP-a i Kriesa) te Andrija Santro iz sastava Bamwise, dok je mastermind ovog sastava Dino Santaleza, s kojim smo razmijenili nekoliko pitanja uoči sutrašnjeg nastupa, i to o samoj glazbi Pridjeva, ali i o filmovima i o koječemu drugom.

Na neki način, zvuk Pridjeva razvijao se i u tvom ranijem sastavu glazbu pod imenom East-Ra, čije su pjesme bile i na engleskom jeziku. Kako objašnjavaš to da je i kod nas i u inozemstvu bolje prihvaćen album kompletno napisan na našem?

Pa… valjda sve zvuči iskrenije na materinjem jeziku. Da sam Amerikanac koji želi čuti hrvatski bend, prije bi poslušao nešto na hrvatskom jeziku nego na engleskom.

Planiraš li se možda ponovno posvetiti spomenutom East-Ra? Ili sudjelovati na nekom drugom projektu, na primjer Trees of Maine? Možeš li nam nešto više reći o tome?

East-ra za sada hibernira, a Trees of Maine je projekt Valdeta Lubotenija iz The Orange Stripsa u kojem sam za sada samo sudjelovao s jednom pjesmom. Ima brdo projekata i suradnji u planu, vidjet ćemo kojoj ću se prije posvetiti.

Kako su Pridjevi počeli s radom i kako zapravo funkcioniraju – gdje imate probe, koliko često, tko je najviše odgovoran za glazbu i pojedine dionice?

Počeli smo preko neta, u planu je bilo samo snimiti album i objaviti ga na netu, ali projekt se pretvorio u šesteročlani bend. Probe nemamo skoro nikada jer na nastupima uglavnom improviziramo. Na prvom albumu sam ja autor svega, a za dalje ćemo vidjeti.

Da li solo karijere / drugi bendovi članova možda pate zbog koncertnih aktivnosti i rada Pridjeva?

Ne, pate Pridjevi.

Uz glazbu, odgovoran si i za izrazito zanimljiv vizualan izričaj vlastitih, ali i drugih bendava kao što je npr. Orange Strips, i to od spotova do omota albuma. Čime se sve bavi studio „Vila Propuh“ i zašto baš to ime? Jesi li imao kakvo grafičko obrazovanje?

Vila Propuh je samo naziv koji mi se svidjeo i kojeg mi je ugodnije koristiti nego vlastito ime. Nemam nikakvo obrazovanje, čak nisam ni proučavao ništa prije nego sam samo krenuo raditi već sam putem skužavao kako što napraviti. Svi spotovi su bez plana rađeni, nisam ni ja znao kako će ispasti na kraju.

Tekst pjesme Ako je na neki način priziva Calderona De La Barcu svojim stihovima. Hoćeš li i u budućnosti možda koristiti neko književno dijelo kao referentnu točku u svojim pjesmama te na koji način smatraš da čitanje knjiga pomaže i u pisanju tekstova za vlastita glazbena ostvarenja?

Može koristiti, ali ja slabo čitam, pa čak i glazbu sve manje slušam. 🙂 Devedeset posto tekstova na albumu sam doslovno izmišljao u mikrofon bez puno razmišljanja. Valjda je Calderon imao ista razmišljanja kao ja i svi drugi, samo je ta razmišljanja pretočio u umjetničko djelo i podijelio ga s drugima.

Kada bi glazbu Pridjeva mogli uvrstiti u soundtrack nekog filma, koji bi to film bio i zašto? Crpiš li ponekad inspiraciju i iz ovog medija, barem po pitanju izrade animiranih videa koji prate pjesme?

Filmove ustvari pratim i više nego glazbu i ostalo i jako su utjecali na Pridjeve. Nedavno smo nastupali na Festivalu nijemog filma u Bačkom Petrovcu i odabrali smo Dreyerov horror klasik Vampyr.

Mislim da bi idealno bilo da se Pridjevi nađu u nekom filmu Davida Lyncha. Njegovo ime se znalo spominjati i u nekim recenzijama albuma. A na sam album su mislim najviše utjecali talijanski giallo i ostali filmovi iz 60ih i 70ih koji su poprilično atmosferični, nadrealni i natopljeni bojama. Njihovi soundtrackovi su uvijek kolaž različitih stilova povezanih sanjivom produkcijom.

Što se tiče spotova, počeo sam animirati jer jako volim animaciju i morao sam se okušati u tome, a za taj korak mislim da su najzaslužniji Jan Švankmajer i Michele Gondry koji svakidašnje predmete pretvaraju u svakakve lude animirane spike.

Kada smo kod videa, u planu je (bar koliko znam) bilo to da svaku traku s vašeg prvijenca prati po jedna animacija… Hoće li se to možda jednom realizirati?

Lijepo bi bilo jednog dana imati video album, ali ne znam ako će se to ikad desiti. Previše vremena treba za animirani spot, a radim i za druge bendove pa se ne stigne.

Je li novi materijal uopće u planu za neku bližu budućnost? Navodno su vam pri stvaranju debitantskog izdanja ostale neke stvari koje niste snimili pa barem demo za žedne uši slušatelja?

U planu je album, ali kako uvijek radim album kao cjelinu, ne volim prije otkrivati njegove dijelove.

Također, bitno je napomenuti da se ne događa svaki dan da neki naš bend završi na izuzetno čitanom glazbenom portalu kao što je allmusic.com. Da li ste dobili nekakav zanimljiv feedback?

Čulo nas je nešto više ljudi iz svijeta, i dobili smo nešto više poziva za svirke, ali nisu se desila nikakva čuda. Sve u svemu lijepo je bilo vidjet album na hrvatskom jeziku u tom društvu.

Pročitala sam da su vas već negdje zvali da nastupate u inozemstvu, imate li gdje bukiranih nastupa?

Nadamo se da uskoro krećemo na svirke po europi, pa čak i SAD-u uz pomoć naše izdavačke kuće. Dobili smo mnogo poziva iz svih dijelova svijeta, sad samo čekamo da malo uskladimo rasporede pa krećemo. Od festivala nam je slijedeći na rasporedu MENT festival u Ljubljani.

Za kraj, prvi nastup koji nam se bliži je ovog petka u Tvornici kulture, gdje nastupate s Lebanon Opera. Možete li našim čitateljima reći nešto više o drugom bendu?

Lebanon je misteriozni psihodelični minimalistički folk projekt koji će biti savršeni uvod Pridjeve. Dođite ranije!