Drvored: “Umjetnost prenosi osjećaje, a glazbom se to najlakše čini”

Deveteročlani ‘balkankan’ bend Drvored sprema koncertnu promociju albuma “Arhelino”, debitantskog izdanja kojeg će odsvirati  u Tvornici kulture 7. listopada. Za sebe kažu da sviraju fuziju raznolike glazbe, od šansona  do utjecaja balkanske tradicije i šarolikog world musica. Impresivna limena sekcija, zaigrani ritmovi i tekstovi koje ćete lako zapjevati s njima – samo su neke od odlika ovog benda kojeg čine redom: Eda Rimanić za flautom, Romina Host na violini, Luka Schram na saksofonu, Roko Vidaković na trombonu, Karlo Pleteš na trubi, Miran Bistričić za mikrofonom, gitarom, baritonom, trubom ili ukulelama, Frederic Lanz također za mikrofonom, ali i harmonikom, Damir Mihaljević za bubnjevima i Davor Peršić za basom, s kojim smo i popričali u sklopu ovog intervjua. Što nam je sve otkrio o početcima benda i albumu prvijencu te o provodu koji vas u srijedu očekuje u Tvornici, otkrijte u nastavku.

Kako bi se najbolje opisali i predstavili i našim čitateljima? Zašto baš Drvored?

Drvored je ime koje je bubnjar, koji nas je okupio, donio sa sobom odmah na prvu probu polovinom 2010. kad smo se prvi put našli. Njemu se to svidjelo, a mi nismo imali ništa protiv. Kad krene svjetska slava haha, mogli bi imati problema s tim imenom jer ga Francuzi i Englezi jako teško izgovaraju. Zanimljivo je da ta riječ ne postoji ni na jednom jeziku u smislu koji kod nas označava.

U (big) bendu vas je devetero. S obzirom na tako veliki broj članova, imate li problema s organiziranjem proba? Kako uspijevate uskladiti rad u bendu i druge obaveze?

Uvijek nas je na probi barem troje, četvoro i onda radimo osnove novih pjesama, a najčešće nas je barem šest ili sedam. Neke je harmonizacije lakše raditi kad nas je manje na probi. Svi volimo te probe pa nekako nađemo vremena. U početku je bilo teško, ali smo sad već ufurani.

Postojite već pet godina, a tek ste sad priredili album prvijenac. Koliko dugo i kako je tekao kreativni proces rada na njemu te kakav je osjećaj bio konačno ga objaviti? Kakve su vas kritike dočekale?

Prve dvije godine ni ne računamo jer smo tad još tražili vlastiti izričaj kroz razne obrade nepoznatih a zanimljivih pjesama. Tek smo prije tri godine odlučili raditi samo autorske pjesme i to računamo kao genezu ovog albuma iako je pjesama bilo još. Ovih petnaest na albumu je uži izbor. Osjećaj je jako lijep. Većini je ovo prvi album u životu i stvarno smo ponosni na to što smo ga uspjeli dotjerati i u slušnom i u vizualnom smislu tako da smo svi zadovoljni učinjenim. Kritike kojima nas obasipaju sa svih strana redom su  sjajne. Jedan čovjek nam je na Facebooku poslao takvo pismo kakvo stvarno nitko ne dobiva svaki dan, no odlučili smo ga zadržati za sebe kao nekakvo emotivno blago.

Što predstavlja „Arhelino“?

Arhelino je kao mala arka ili barka, u stvari kaić, brodić… Naziv se pojavio niotkud u nekoj zezanciji, ali nam je zazvučao dobro pa smo ga ostavili… Arhelino predstavlja naše nastojanje da u maloj brodici kroz olujno more zasićenog medijskog prostora zasluženo dođemo u veliku sretnu luku afirmacije 🙂 …hahaha kako poetično.

Možete li objasniti što se krije iza izraza „balkankan“ kojim karakterizirate vašu glazbu, što je ujedno i prva pjesma na vašem albumu?

Balkankan je dobra složenica francuštine i balkanštine koja se nametnula adekvatan opis toga što radimo. Iako taj smjer još ne postoji, mi smo odlučili utabati stazu, a na neki način poziva znatiželjnike da poslušaju i sami donesu svoj sud. Pjesma je nastala prije i govori o balkanskom načinu života i plesu od danas do sutra…tada još nismo znali da će to postati naš žanr.

Da li zaigrana pjesma Limena glazba predstavlja način na koji stvarate i doživljavate svoju muziku, pogotovo kroz stihove „Kada glazba svira, pita da li si za ples, svoje note bira, kroz polupano sviranje, limeno glupiranje.. Ili možda ne?“

Poprilično je tako. Glazba je jedno od velikih blagodati čovječnosti. Ima pregršt uzrečica koje se vežu uz glazbu poput „tko pjeva zlo ne misli“, „muzika je sve što mrda“, ili „muzika je zvonka radost“… Stvaranje glazbe je blagodat za one koji to umiju… Umjetnost prenosi osjećaje, a glazbom se to najlakše čini. Limena glazba se ovdje ne odnosi na vatrogasni orkestar nego na njeno svojstvo, poput krhkosti, jasnoće i glasnoće, onako kako to ciganski brass bendovi rade, ali naravno uz umjetničku slobodu.

Vaš opis kaže da miješate francuske šansone i balkansku glazbu. Kojim ste se točno šansonijerima inspirirali, a kojom regionalnom muzikom?

Fred je iz Lyona u Francuskoj, tamo je odrastao i živio sve dok se nije zaljubio u Hrvaticu. On je vrlo naslušan momak i ono po čemu svijet poznaje francusku glazbu mu je u krvi. Njegov doprinos šansonjerskom uplivu u drvored je neupitan, premda on jako voli atipične harmonije i neparne ritmove pa su mu često i pjesme takve. Drugi utjecaj na naš rad donosi Miran koji je uz Freda također autor pjesama, ali je on naš čovik s Paga koji pak jako voli romsku glazbu i more. Njegov utjecaj bi mogli nazvati regionalnim.

Kakvu ste glazbu koja je utjecala na vas slušali generalno – kao bend ali i kao pojedinci?

Nas devet smo u stvari jako različiti u svemu. Kad raspravljamo o nečemu uvijek imamo bar pet oprečnih stavova. Tako je i u glazbi. Svako je donio svoj ukus sa sobom i uspio ga nekako uliti u cjelinu. Mislim da nema smjera u glazbi koji netko od nas ne voli. Od klasike preko world musica i šansone, metala, ska punka do sevdaha.

Nastupali ste na raznim festivalima, na onima koji okupljaju ulične performere (Cufus, Cest is d Best) pa do Skavilla. Gdje vam se čini da vam je bilo najbolje i gdje ste najviše uspjeli animirati publiku?

Na ulici smo svirali puno puta i mogu reći da ulica uvijek nosi veću bliskost s publikom, ali se na dobrom stageu bolje čujemo međusobno pa nam je lakše. Mislim da bi se svi složili da smo najbolje nastupe imali u Big Yellow House hostelu i klubu u Novalji gdje smo svirali pet, šest puta pred potpunim strancima iz cijeloga svijeta i svaki put uživali. Bilo ih je još puno odličnih, ali drugo je kad su u publici ljudi koji nas znaju, a drugo kad uspiješ pokrenuti publiku koja te prvi puta čuje.

Može li vas se nazvati svojevrsnim putujućim orkestrom? I vaša glazba nas može odvesti raznim prostranstvima zemaljske kugle, a i vaš popis gostovanja na festivalima je poprilično velik…. Kako točno funkcionirate na putovanjima i gostovanjima u drugim gradovima?

Sviđa mi se taj naziv putujući orkestar… Kako je krenulo, za nas putovanje tek počinje. Za sada još putujemo u odvojena dva auta pa često stanemo da se vidimo i promijenimo mjesta, ali u planu nam je u buduće unajmiti kombi s dobrim sound sistemom i putovati u zajedništvu. Kako funkcioniramo? Uglavnom veselo na putu do tamo, a mamurno na putu natrag . 🙂

Za singlove Le vieux marin / Ribar i Zanzibar snimljeni su interesantni, vizualno impresivni spotovi, očekuje li nas još jedan video uskoro? Kako to da je baš Pag odabran za Zanzibar?

Hvala ti. Mislim da ćemo tijekom zime pustiti još jedan spot u javnost, takav nam je barem plan. Pag je bila jedina mogućnost jer je Miran od tamo, a bez njegovih sestara koje su organizirale gotovo sve, spota ne bi ni bilo. Na Zanzibaru ima puno više zelenila nego na Pagu.

S vama u Tvornici nastupa Oridano Gypsy Jazz Band, jeste li već skupa svirali negdje i što mislite kako će se snaći kao vaš support?

Nismo još nikada s njima svirali iako ih većinu poznajemo pojedinačno. Oni su sjajni muzičari i nadam se da će i oni biti zadovoljni svime jer nije lako bit predgrupa kad headliner uvijek kupi svo vrhnje. Oni sviraju odličnu mjuzu uz koju se mora cupkati, a mi smo baš htjeli da atmosferu prije nas zagrije neki od nas stilski drugačiji a vrhunski bend.

I za kraj, što možemo očekivati u srijedu?

Puno dobre glazbe uz sve naše prijatelje i goste na stageu, naše cd-e i majice, puno zdravih, mladih i nasmiješenih ljudi i muskulfiber u nogama od plesa. 🙂