Ignjat Job i Vatra mediterana stižu u Klovićeve dvore
Galerija Klovićevi dvori 13. listopada priprema otvorenje izložbe hrvatskog slikara Ignjata Joba naziva Vatra mediterana, a moći će se razgledati sve do 8. siječnja 2017. godine.
Ignjat Job rođen u Dubrovniku 1985. godine, jedan je od najznačajnijih umjetnika hrvatske moderne umjetnosti. Njegovi pejzaži iz Dalmacije svrstavaju ga među rijetke slikare s ovih prostora čiji se stil uspoređuje s onim slavnog Van Gogha. Godine 1917. dolazi u Zagreb gdje upisuje Višu školu za umjetnost i umjetni obrt. Godine 1925. nakon oboljenja od tuberkuloze seli u selo Kulinu nedaleko od Kruševca. Tamo je po sjećanju obrađivao primorske teme. Slikao je mediteranske krajolike, motive Supetra, ribarske zabave, a rjeđe portrete i aktove. Nadahnjivao se slikarstvom P. Bruegela, B. Čikoša Sesije, J. Ensora, P. Gauguina, spomenutog Van Gogha, F. Goye, A. Kubina, E. Muncha i J. Račića.
Jobovom izložbom skreće se pozornost na najbolje iz njegova opusa, opusa koji je razasut po brojnim muzejima i galerijama. Retrospektiva izložbe predstavlja slikarstvo izgrađeno na naglašenoj osjećajnosti i izražajnosti oblika i boje. Izrasta iz privatnih tragičnih događaja i strastvenog doživljaja života. U radovima koje stvara vidljiva je ruka simbolizma, naglašena dinamika linija i naznake ekspresionizma. Njegove dinamične figuralne kompozicije sa snažnim koloritom na platnima postaju jednako euforični i instiktivno realni. Grgo Gamulin, najbolji poznavatelj Jobova slikarstva, u njegovom radu prepoznaje svojevrsni spontani ekspresionizam. Stvaralaštvo koje nam je ostavio u nasljeđe je prepuno melankoličnih i jednostavno oblikovanih prizora u kombinaciji nesputanog rukopisa. Taj nesputani rukopis pretvara se u nesputane motive vođene vizijama žarkih i pulsirajućih boja u prezentaciji spontanih, ritmom širokih poteza kista. Definirajući svoj prostor, Job odlazi u dva tematska smjera. Godine 1935. slika vrlo intenzivno i depresivno. Razlog tomu ležao je u njegovim depresivnim izvorima bolesti, te nam iz tog posljednjeg razdoblja ostaju djela iznimne kvalitete.
