Izvještaj – Bernays Propaganda: Suptilna subverzija
Nije lako natjerati ljude da izmigolje iz topline i udobnosti vlastitog doma u hladnu i maglovitu večer, ali Bernays Propagandi je to pošlo za rukom te je nekih pedesetak duša ovog četvrtka u Močvari cupkalo uz aktivističke new wave i post-punk melodije. Priznajem, očekivala sam puno veći odaziv s obzirom na njihovu koncertnu reputaciju. Svojim posljednjim album “Politika” skrenuli su u mračnije elektronske i new wave vode. Možda je makedonska trojka tu izgubila dio publike, ali pokazali su da ne podilaze nikome i ostali su vjerni sebi.
Predgrupa je bio zagrebački sastav No No Instigator kojeg čini duo na gitari i basu. Pred kraj im se pridružio i bubnjar te povremeno uskočio još jedan prateći vokal. Ponudili su nam mračni atmosferični minimalizam, a od utjecaja se najviše čuo The Cure. Našla se tu i obrada Model od Kraftwerka i za sam kraj pjesma njihovog ugaslog matičnog benda Šlagvort na kraju koju je dio publike željno iščekivao.
Bernays Propaganda započeli su pomalo suzdržano. Vokal Kristine se u početku nije mogao najbolje razaznati. Osim zbog same jezične barijere, stišani vokal tražio je dodatnu koncentraciju na riječi pjesme. Kako je koncert odmicao, zvuk se ipak poboljšao te su se svi više opustili i razmahali. Graciozna i naizgled krhka Kristina zvuči itekako uvjerljivo kad se dohvati mikrofona. Vasko se totalno uživio u sviranje gitare, a Deni je za ritam mašinom odradio sjajan posao.
“Što učiniti sa svojim životom?”
Repertoar se uglavnom sastojao od pjesama s aktualnog albuma pa su se tako redale Politika, I dvete, Povekje, Armija, Laži me, laži me. Od starijih stvari bila je tu A Bone to the Dog s albuma “Zabraneta planeta”. Uz sve pjesme vrtila se odgovarajuća projekcija na platnu. Tako su se uz Povekje, koja kritizira konzumerizam i ubrzan moderan način života, prikazivali uniformirani i automatizirani radnici u tvornici te logo Googlea koji nam nudi odgovore na gotovo sva pitanja, osim onog najbitnijeg, egzistencijalnog: “Što učiniti sa svojim životom?”
Koncert su otvorili i završili puštanjem odjavne pjesme Politika II (I kje dojde vreme) koja sadrži propagandni politički govor i tradicionalnu makedonsku pjesmu I kje dojde vreme. Zanimljivo je ispreplitanje narodnog i politike koja se samo predstavlja da je u službi naroda. S tom su nas mišlju ostavili i zaokružili jednosatni koncert bez izlaženja na bis.
U suštini, bez obzira na glazbenu podlogu, još je uvijek prisutan onaj buntovnički stav te socijalno-politička tematika pjesama i dalje odr(a)žava punkerski duh benda. Ta tematika nam je svima u regiji itekako bliska. Svi smo povezani, a apatičnost i letargija društva je, nažalost, univerzalna. Tako ćemo manjak popunjenosti prostora Močvare ipak pripisati zimskoj hibernaciji. Teško je prenuti ljude iz zimskog sna, osim eventualno pozivanjem na revoluciju preko Facebooka. Tada su svi subverzivni, ali samo na papiru, tj. na internetu.
