Ziherov interni izazov: 10 životnih preporuka
Smišljanje teme članka za Secret Santa vrlo mi se brzo obilo u glavu. Kako nisam mogla odoljeti da u kapu za izvlačenje ubacim jednu dosta osobnu temu o formativnim albumima (sorry Yuri) o kojoj sam i sama razmišljala da pišem, a nikako da se natjeram na isto, mene je dopao možda još i teži zadatak – top 10 životnih preporuka. Koliko god bilo pomalo zastrašujuće, u neku ruku mi je drago da sam primorana otvoriti se i podijeliti koju sam glazbu, filmove ili knjige pokupila od nekog iz svoje blizine, a da su mi na neki način promijenili život.
Na kraju se odabir toga što je utjecalo na moj život pokazao manje zahtjevan, nego samo određivanje što točno mogu provući pod preporuke, jer granica između sugestije i (samo)otkrića je tanja nego što se čini, barem je tako kod mene. Kao introvertirana osoba sklona sam društvene aktivnosti svesti na minimum, stoga su i prilike u kojima mogu doći do izravnih preporuka od drugih ljudi svedene na minimum. Tako sam morala nategnuti značenje termina preporuka i praviti se da pod isto spada recimo i ono što sam pročitala negdje (npr. u intervjuu osobe čiji ukus cijenim) ili načula u međusobnom entuzijastičnom razgovoru poznanika.
Iako sam rijetko nečiji prijedlog glazbe ili filma odmah ciljano poslušala ili pogledala, sve sam ih spremala u mentalnu bucket listu, te su kasnije uvijek našli put do mene u pravom trenutku, odnosno u određenom životnom razdoblju kad su mi najviše i trebali. Sve preporuke koju se mi promijenile život uglavnom su apsolvirane do 22. godine, što ima smisla jer je mlađi um skloniji oblikovanju, te je mogućnost da određeni kulturni sadržaj utječe na nečiji razvoj kao pojedinca tim veća. Uz napomenu da mi samo jedna knjiga, film ili album nisu promijenili život, ali skup svega navedenog vjerojatno jest, slijedi popis sadržaja koji su mi na neki način poboljšali, olakšali ili usmjerili život, otkrili mi nešto novo ili proširili percepciju svijeta.
The Lion King (1994.)
Ovo će biti jedna od onih nategnutih preporuka, ali ako uzmem u obzir da me mama na nečiji prijedlog uzela za ruku i odvela do kina, onda ima prolaznu ocjenu. Ponekad mi se čini da sam sve što sam posredno mogla naučila o životu, naučila već kao dijete iz Kralja Lavova. Taj “Krug života“ i nit vodilja “you should never take more than you give“ rano me odredio kao idealista, ili sam to već bila pa sam se samo prepoznala u navedenom. S godinama se naivni idealist pretvorio skeptičnog, ali je idealizam i dalje ostao u srži.
U2 – “Achtung Baby”/ “Zoo TV” / “Zooropa”
Bend koji me vjerojatno najviše odredio. Iako sam ga sama otkrila jedno jutro dok je na VH1 Classicu išao njihov top 10 pjesama, i skoro zakasnila u školu, određena osoba potaknula je i ubrzala opsesiju (hvala Dugi). Još se sjećam tih zimskih praznika koje sam u cijelosti provela zatvorena u svojoj sobi uz Hi-Fi sustav i novostečene spržene koncertne DVD-ove U2-a. Posebno mi je ostao u sjećanju koncert “Zoo TV: Live from Sydney” nastao u sklopu promocije albuma “Achtung Baby” kojim su srušili svoj imidž i zvuk građen 80-ih te usput ismijavali sami sebe. Cijela turneja bila je zamišljena kao satira masovnih medija i svih egomanijaka nastalih na valu tog bombardiranja sadržajem. Za vrijeme te turneje ‘u hodu’ je nastao još jedan sjajan, manje poznat album “Zooropa”, a s njega dolazi jedna od meni najdražih pjesama.
and when you’re dry
she draws the water from the stone
Pink Floyd – “The Dark Side of the Moon” / “The Division Bell”
Bendove zlatnog doba klasičnog rocka – Led Zeppelin, Deep Purple i Pink Floyd, bila sam prisiljena slušati u autu dok je magistrala još bila jedina opcija do mora i uglavnom mi nisu skratile dug put. Par godina kasnije, ne sjećam točno na čiji nagovor, preslušavajući ponovno Pink Floyd maglovito poznate melodije razotkrile su mi cijeli novi svijet. Dugo sam bila uvjerena kako su “The Dark Side of the Moon” i “The Division Bell” jedina dva albuma koja će mi ikad trebati. Osim toga, voljela bih da sam mogla pustiti ovu pjesmu kao odgovor svakome (a bilo ih je puno) tko me pitao zašto sam tako tiha?
Alanis Morissette – “Jagged Little Pill” / “MTV Unplugged”
Iako sam Alanis zaobišla tijekom njenog najpopularnijeg perioda, “Jagged Little Pill” i njen nastup na MTV Unplugged našli su put do mene baš kad su mi najviše trebali i ispali bolji od bilo kakvog self help bestselera.
Calvin & Hobbes (B. Watterson)
Uz napomenu da nisam neki veliki fan stripova, osim ako ne računam povremeno lutanje po stranici Existential Comics, Calvin & Hobbes je jedan od rijetkih koji sam upila kao spužva. U obliku kratke humoristične forme provlače se filozofska i društvena pitanja, kritika školstva, medija i komercijalizacije, a sve to kroz jedinstven pogled buntovnog i maštovitog dječaka Calvina i njegovog imaginarnog najboljeg prijatelja, plišanog tigra Hobbesa, koji je ujedno i njegov glas razuma. Strip koji je podjednako napravljen za djecu i odrasle. Ako ću ikad imati dijete, znam što ću mu uvaliti kao prvo štivo za čitanje.
1984. (G. Orwell)
Zastrašujuća i fascinantna knjiga. Osim točnih predviđanja i opravdanih upozorenja budućim generacijama o sasvim mogućem neprimjetnom razvitku totalitarnog društva pred našim očima gdje vlada apsolutna kontrola, iskrivljavanje istine, indoktrinacija i konačna dehumanizacija, Orwell je u svom kapitalnom djelu pokazao kako postupnim pojednostavljanjem gramatike i smanjivanjem vokabulara nestaju i složene misli i koncepti. Opisao je društvo u kojem će i onaj zadnji individualac koji misli svojom glavom na kraju biti slomljen bez pogovora i svojom voljom, jer predaja će mu se ukazati kao jedini mogući i ispravan put, a konformizam kao nova sloboda. Rekla bih da je bolje i od samog Fromma objasnio njegovu teoriju bijega od slobode.
Carl Jung
Moje žaljenje zbog krivog odabira karijere i usmjerenja prema prirodnim znanostima, a ne društvenim poput psihologije, više-manje je uspješno utišano proučavanjem Carla Gustava Junga – ‘odmetnutog’ učenika Freuda, pragmatičnog mistika, osnivača analitičke psihologije koji je uveo pojmove kao što su introvertiranost i ekstrovertiranost, kolektivno nesvjesno, arhetipovi, sinkronicitet… Osim toga, jedan od boljih testova ličnosti razvijen je upravo na temelju njegove teorije, pa je možda to dobar početak za sve one koje žele znati više (o sebi).
Giorgio de Chirico
Ako slika govori više od tisuću riječi, de Chiricove govore beskrajno mnogo, bar one iz njegove faze metafizičkog slikarstva. Uspješno je stavio na platno ono nedohvativo, onkraj stvarnosti. Njegove slike ne prikazuju samo ono što se može dohvatiti osjetilom vida, već nude snažan predosjećaj onog što se nalazi ispod površine.
Zerkalo (A. Tarkovsky)
Tarkovsky mi je zapravo tek nedavno otkriće. Zerkalo mi je potaknulo slične osjećaje koje imam dok promatram de Chiricove metafizičke slike. Kao i de Chirico, Tarkovsky svoje poruke prenosi na instinktivnoj razini. U kadrovima koji se izmjenjuju ne razlikujemo stvarnost od snova ili sjećanja, sve izmiče i bolno smo svjesni da je uhvaćeni trenutak vremena prolazan. Na kraju nije ni bitno s koje smo strane ogledala.
Before Sunrise (R. Linklater)
Ovaj film krivim za sva moja nerealna očekivanja o prvom susretu potencijalnih ljubavnika, a i o ljubavnim vezama općenito. 🙂
If there’s any kind of magic in this world,
it must be in the attempt of understanding someone,
sharing something.
Ziherov interni izazov: ValentinaTube – 10 recentno pozitivno ocijenjenih videozapisa
Ziherov interni izazov: Top 10 bizarnih trenutaka na domaćoj sceni
Ziherov interni izazov: 6 razloga zašto Vedran mrzi Božić