Održano 4. izdanje Indirekt festivala: Puno pozitivne energije i izvrsne glazbe
Ako tražite mjesto za odmor, opuštanje, rekreaciju te zabavu tijekom cijelog dana ili zabavu tijekom cijele noći, kamp Veli Jože u sklopu istarskog indie festivala Indirekt pruža sve to. Idealno mjesto za upoznavanje novih ljudi i lagodno druženje. Po prvi puta sam se uputila prema Savudriji, prema festivalu nezavisne umjetnosti i nezavisne glazbe. Uputila sam se prema festivalu koji ne vrvi poznatim imenima, poznatim produkcijskim kućama niti poznatim umjetnicima čija se umjetnost svela samo na čistu zaradu. Organiziranim prijevozom Indirekta uputila sam se prema jedinstvenom, unikatnom festivalu čiji kamp sadrži sve elemente za savršen odmor koji možete doživjeti uz more i obilje zelenila te ispunjen bogatim sportskim aktivnostima. Stigavši u kamp, bujica ljudi već je opušteno počela s pripremama za večer. Lociranje smještaja nije stvaralo problem, tako da nismo gubili vrijeme za ostavljanje i raspakiravanje stvari, već smo se odmah spustili do glavne bine, na kojoj su se odrađivale posljednje tonske pripreme.
Nekoliko kilometara udaljeni Umag u četvrtak je bio prva stanica programa Indirekta gdje su mladi umjetnici imali priliku izložiti svoje radove i upoznati posjetitelje sa svojim radom. Tog se dana odvio Art Buvljak kojem su glazbenu podlogu dali Riječani ALBA&LEO te otvaranje izložbe INDIREKT likovnih umjetnika u Muzeju grada Umaga. Nažalost, umjetnički dio programa sam propustila, ali na povratku kući stali smo u Umagu i razgledali radove. Ovo je jedan od grafita kojeg sam odmah uočila šećući Umagom. Dok u malograđanskim stereotipima vlada uvjerenje da street art nije umjetnost te da samo huligani ostavljaju svoje potpise i škrabotine na starijim građevinama, nadam se da je ovaj grafit potaknuo pozitivne reakcije posjetitelja i da je oživio tu stranu šetnice te promijenio način razmišljanja.
U petak je program startao u podne promocijom knjige Francesce Rolandi i nastupom talijanskog benda Comanecia. Promociju knjige i nastup mladih Talijana nisam uspjela čuti jer sam još bila na putu prema lokaciji. Upravo su oni bili prvi bend koji sam poslušala prije odlaska na festival i jako su mi se svidjeli pa je propuštanje njihova nastupa donijelo malo tuge u početak četvrtog izdanja Indirekta. U popodnevnim satima toga dana druženje je prebačeno u Savudriju u kamp Veli Jože. Nastavak programa započeo je gledanjem utakmice za koju se okupila grupica ljudi. To vrijeme iskoristila sam šetnjom uz more, koje je udaljeno svega nekoliko metara. Kratkom šetnjom uvjerila sam se da ovo turističko odredište vrvi sportskim aktivnostima savršenima za obiteljska druženja sa svojim dlakavim ljubimcima, lijepim plažama i prijateljski nastrojenim ljudima. Što se glazbenog dijela tiče, prvi koji su imali priliku nastupiti bili su domaćini iz Umaga – The Good Mistake – kojima je ovo bio prvi nastup na festivalu. Dečki su vrlo hrabro nastupili, ali početna trema ipak se osjetila. Kroz energičnan nastup trema je polako iščeznula, a kako je dolazio kraj njihovog seta, tako su se ljudi sve više opuštali i prilazili bliže pozornici.
Dolaskom naizgled introvertne mlade pjevačice Jadranke Katić iz Dubrovnika, u pratnji svojih kolega Adema Gušića i Dejana Seferovića, očekivala sam slatki spoj vokala i instrumenta, što sam i dobila – lijepi minimalizam. Katić je spoj Une iz Bitipatibia i Lady Jelene. Upotrijebila je svoju šarmantnost tijekom sitnih grešaka koje su se povremeno dogodile na tako karizmatičan i divan način da sam poželjela čuti sve njezine pjesme. Zvuk ovih indie bisera razbio je euforičan i nabijen zvuk The Black Rooma. Riječani su startali žestoko i u tom su stilu održali cijeli svoj nastup. Cjelokupnu zatvorenost publike pokušao je probiti Jakov Katalinić te slušatelje privući u prve redove, tako da se u jednom trenu i sam našao među publikom te bio dio nje. To je privuklo ljude bliže da se pridruže zajedničkoj zabavi.
Sljedeći su na red došli mladi Talijani Brothers in Low. Moji favoriti prvoga dana. Prve dvije pjesme odsvirali su vrlo odsutno. Jednostavno kao da je postojala barijera, jedan sloj između benda i publike koji se svakim tonom ljuštio, sve dok nije potpuno nestao. U tom trenutku publika i bend postali su jedno. Nisi više razmišljao i pokušavao razabrati riječi pjesama, već te mješavina pop-indie-noise-shoegaze zvuka natjerala na plesanje. Nakon njih uslijedio je nastup Eve, Sare, Ivone i Tanje, jednom riječju Žen. Djevojke su svojim audio vizualnim nastupom opčinile publiku. Progresivno poigravanje električne gitare, sintisajzera, bas gitare i bubnjeva dalo je kompleksan zvuk koji je publiku doveo do zen stanja. Taj sklad razvnoteže razdrmao je ROLO, spliski trojac s kojim smo dočekali zoru. Njihov elekronički eksperimentalni zvuk ni na hladnoći nije dozvolio da tvoje tijelo bude kip, već rasplesani John Travolta. Riječi pjesama su toliko zarazne da sam čak i na putu kući pjevala Zva’ ću te iz pustinje. Jedini izvođač kojem je uspjelo čak i raspjevati i rasplesati publiku te tako izmorene indirektovce poslati direktno u krevet. Rolom sam ja se odjavila s prvog dana Indirekt festivala i najslađim robotskim zvukom rekla hvala.
Prvi dan festivala prošao je dobro. Čuvši dojmove s prošlogodišnjih nastupa, malčice sam očekivala više ljudi. Organizatori su odradili odličan posao, izvođači su odradili odličan posao. Publika je bila ta koja je zakazala ovog puta. Obamrlost ljudi ili možda manjak ljudi koji je doveo do tog stanja nije pokazao meritornost ovog festivala prvog dana.
Dan 2 – Subota, 19.06.
Moja navika ranog dizanja nije zakazala ni nakon četverosatnog sna, tako da sam od ranog jutra bila aktivna. Čekavši početak programa, točnije promociju knjige Darka Šeparovića, Ivana Jozića i Andrije Škare, unutar kampa pronašla sam opuštanje i relaksaciju od potonje noći. Druženje s bendovima i ispijanje kave ispred drvenih kućica, smijeh i prepričavanje doživljaja ukrali su dobar dio dana. Ostatak dana provela sam kupajući se i odlaskom u šetnju do poznatog svjetionika u Savudriji koji je udaljen samo nekoliko kilometra.
Okupljanje bendova započelo je u 16 sati te se prolongiralo sve do večere. Ivan Jozić promovirao je knjigu „Muška svinja“, Darko Šeparević „Autopilot“ te Goran Stojičić knjigu „Besani“. Književnici su svaki na svoj način objašnjavali kako je došlo do knjige, odakle su vukli i crpili inspiraciju te je svaki od njih pročitao ulomak iz knjige po svom odabiru. Ovakvo kvalitetno druženje otvorilo je novi pristup gledanju knjige, koji je bio ispunjen humorom i znatiželjnim preispitivanjem. Dio koji me se najviše dojmio bila je knjiga Gorana Stojičića “Besani”. Knjiga pripovjetki koja ima svoj book track – pjesmu koja opisuje odnosno stvara “background” situacije, okolnosti, karakterizacije likova te njihove psihičke i fizičke sklopove.
Polako su se odrađivale i tonske probe, koje su se na kraju malčice odužile. Iznenađenje večeri bili su Comaneci koji su već nastupili prvoga dana Indirekt festivala. Ona praznina koju sam navela u potpunosti se izgubila. Zbog zadovoljstva posjetitelja, ovaj talijanski bend naknadno je pozvan da se pridruži i drugoj noći Indirekt programa. Kad Indirekt utihne, kad svi načule uši, Comaneci počinju pjevati. Meni su bili divni. Tišina je prenesla emociju. Tišina je ta koja je odradila svoje. Vokal koji je prerezao tišinu u tišini. Instument koji se poigrao s tišinom. Načuljene uši i svjetlucave oči koje su sudjelovale u toj tišini.
Te najtiše stvari koje su kontemplacijski djelovale na mene utjecale su na moju neusredotočenost na prvog izvođača Indirekta. Treese of Main bili su prvi izvođači drugog dana festivala. Uključila sam se u svirku na zadnje tri pjesme, koje su mi se svidjele. Akustični dio bio je savršen prelazak iz potpune tišine u nastavak prikladnog žamora. Belgijskom bendu Fúgú Mango nije trebalo dugo da potaknu sve prisutne na ples. Afrički ritmovi nastali spretnim rukovanjem raznim instrumentima okupili su sve prisutne na plesnom podiju. Oni su izazvali drugu bitnu stavku koju glazba mora potaknuti – radnju. Poriv za nekim pokretom, poriv da budeš dio grupe, poriv da svoju pozitivnu energiju preneseš na drugoga. Plesni nastavak slijedi i uz ruske izvođače Alex Kelman, uz nešto manje broju publiku. Bučna gitara i plesni beatovi uz ženski vokal zabavili su prisutne.
Na red je došao mađarski bend The Middlemist Red. Dečki koji su bili najzahtevniji tijekom tonske probe, ali i neposredno prije nastupa. Usprkos svemu, uspjeli su dobiti zvuk koji su zahtjevali. Na kraju su se njihovi zahtjevi isplatili. Dečki su odradili super svirku u kojoj se nedvojbena sličnost s The Doorsima čula tijekom izvedbe, uz psihodeličnu notu. Kako je cijeli program počeo kasnije, tako su dečki tek startali u tri ujutro. Pokušaj ostajanja budnom do sljedećeg benda za mene je bila preumorna radnja, tako da sam se odjavila nakon nastupa Mađara s drugog dana Indirekt festivala. Od najizdržljivijih posjetitelja festivala, čula sam da zadnja dva benda nisu nastupala pojedinačno, već su se slovenski bend Karmakoma i srpski bend Halftones upustili u jam session te zatvorili četvrti po redu Indirekt festival.
Festival nezavisne umjetsnosti ostavio je jako pozitivan utisak jer se cijelo vrijeme osjećala energija pristunih ljudi koji su u svakom trenu bili spremni za druženje. Indirekt festival je mjesto na kojem sam upoznala dosta novih ljudi i kojeg ću zasigurno posjetiti i sljedeće godine.
