Borba protiv menstrualnog siromaštva – pojedinci koji (ne)znače pozitivne promjene
Prošle je godine Hrvatska javnost po prvi puta saznala stopu menstrualnog siromaštva na svojim prostorima, zahvaljujući prošlogodišnjem istraživanju Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter. Zahvaljujući upravo tom istraživanju, u medijskim prostorima moglo se čitati o menstrualnom siromaštvu kao gorućem društvenom problemu koji je bio prisutan sve vrijeme, ali nažalost nevidljiv.
Nevidljiv gorući problem menstrualnog siromaštva postao je konačno vidljiv zahvaljujući Udruzi PaRiter i njihovom angažmanu da se za njega pročuje. Nakon vidljivosti još jednog oblika siromaštva koje pogađa žene, djevojke i djevojčice u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, postavljalo se pitanje što Vlada Republike Hrvatske i hrvatsko društvo može učiniti kako bi se stopa menstrualnog siromaštva barem malo smanjila.
S obzirom na to da je istraživanje pokazalo kako si čak 10% Hrvatica ne može priuštiti menstrualne potrepštine, a da se te iste menstrualne potrepštine u Hrvatskoj oporezuju s jednim od najviših porezna na svijetu koji iznosi 25%, Vlada Republike Hrvatske dobila je prijedlog saborske zastupnice Anke Mrak Taritaš da se PDV na tampone i uloške smanji na 5%.
Menstrualne potrepštine su osnovne higijenske potrepštine, koje su nužne za fizičko i mentalno zdravlje svih žena, djevojaka i djevojčica, a kako bi imale pravo na dostojno menstruiranje, pretpostavljalo se da će se prijedlog saborske zastupnice Mrak Taritaš bez puno razmišljanja prihvatiti. Međutim, Vlada Republike Hrvatske odlučila je odbiti prijedlog o smanjenju stope PDV-a s 25% na 5% na menstrualne potrepštine i to ne jednom, već dva puta koliko je puta i predloženo smanjenje PDV-a na 5%.
Odluka o neprihvaćanju prijedloga možda ne bi, ali samo možda, bila toliko nevjerojatna da se u Hrvatskoj silikonski implantati ne oporezuju sa samo 5%, što je uobičajena stopa poreza na esencijalne potrepštine poput kruha i mlijeka. Dakle, menstrualne potrepštine, koje su osnovne higijenske potrepštine svake žene, djevojke i djevojčice svaki mjesec većinskog djela njihovog života i koje im omogućavaju dostojanstveno menstruiranje, Vlada je odbila oporezati sa samo 5%, ali je prihvatila oporezati silikonske implantante sa samo 5%.
Unatoč apsurdnim i nelogičnim odlukama Vlade Republike Hrvatske, nekolicina društvenih aktera koji su na manjoj, ali dovoljnoj, poziciji moći, odlučili su reagirati na iznenađujuće i poražavajuće rezultate istraživanja kako bi barem u svojoj domeni moći pomogli i napravili značaj brojnim djevojkama i djevojčicama.
Pojedinci koji znače pozitivne promjene
Menstrualno siromaštvo prisutno je u svim društvenim sferama, a s obzirom na to da žene, djevojke i djevojčice većinu svojeg vremena provode u radnom, odnosno, obrazovnom okruženju, ono im uskraćuje temeljno ljudsko pravo na dostojno menstruiranje. To su prepoznali neki društveni akteri u obrazovnim institucijama, koji imaju određenu društvenu moć u donošenju odluka, kako bi u svojim lokalnim zajednicama pokušali smanjiti stopu menstrualnog siromaštva i kako bi se osiguralo dostojno menstruiranje djevojkama i djevojčicama.
Prva od tih akterki je ravnateljica Strojarske i prometne škole Varaždin, Snježana Klarić, koja je, zahvaljujući svojoj ravnateljskoj poziciji, odlučila na razini škole osigurati besplatne higijenske potrepštine za učenice. Učenice tako mogu uloške i/ili tampone preuzeti kod školskog psihologa, nastavnika tjelesnog odgoja ili pak u zbornici.
Nakon prvog primjera dobre prakse i lokalnog djelovanja za smanjenje menstrualnog siromaštva, pridružile su se i druge škole: Srednja škola Vladimir Gortan u Bujama, Gimnazija Pula, Srednja škola u Buzetu, Tehnička škola Ruđera Boškovića u Vinkovcima. Njima se pridružuje i Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.
Iako čine nekolicinu, važno je u društvu imati pojedince koji misle globalno, a djeluju lokalno u stvaranju pozitivnih društvenih promjena. Očekuje se da će se navedenim školama pridružiti i ostale škole, s obzirom na to da se lista povećava. Pozitivnim promjenama pridružili su se i neki gradovi i općine, kako bi na gradskoj razini pozitivno društveno djelovali i smanjili stopu menstrualnog siromaštva. Gradovi i općine koji su prema posljednjim podacima na popisu su Rijeka, Karlovac, Lepoglava, Varaždin, Sisak i Čavle. Neke županije također su se odlučile biti primjer dobre prakse, a to su Krapinsko-zagorska i Splitsko-dalmatinska županija.
Nedvojbeno je kako bi ovakva praksa trebala biti na razini cijele Hrvatske i da bi Vlada Republike Hrvatske trebala smanjiti stopu PDV-a s 25% na 5%, budući da je riječ o temeljnom ljudskom pravu na esencijalne zdravstvene i higijenske potrepštine.
Što se još može učiniti u praksi?
Osim što se mogu slijediti primjeri dobre prakse s kojom je prva započela ravnateljica Snježana Klarić varaždinske Strojarske i prometne škole, može se i trebalo bi se smanjiti PDV na 5%. Osim smanjenja PDV-a na razini cijele države može se, i trebalo bi se, podizati svijest i znanje o menstruiranju i menstrualnom siromaštvu, omogućiti pravo na besplatne lijekove protiv bolova za smanjenje menstrualnih bolova, omogućiti pravo na plaćeno bolovanje i opravdano izostajanje s predavanja/nastave zbog menstrualnih bolova, ali i brojne druge mjere.
Ono što mi možemo učiniti kao pojedinke i pojedinci je potpisati peticiju za smanjenje “ženskog” poreza u Hrvatskoj na 5%, koju su pokrenule Inicijativa za smanjenje poreza na menstrualne potrepštine i Inicijativa zastupnica u Hrvatskom saboru.
Hoće li se Vlada Republike Hrvatske osvijestiti i senzibilizirati po pitanju menstrualnog siromaštva kako bi konačno prihvatila smanjiti stopu PDV-a na menstrualne potrepštine, pitanje je na koje nitko nema odgovor iako odgovor već imamo u obliku dvostrukog odbijanja istog prijedloga. Za to vrijeme, važno je biti društveni akter koji u svojoj domeni aktivizmom potiče primjere dobre prakse i pozitivne društvene promjene.