novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Cigarettes After Sex: Izgubljene emocije u mlačnoj i jednoličnoj izvedbi

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Utorak, 13. svibnja, bio je rezerviran za sanjive i meke shoegaze note i gužvu u zagrebačkoj Tvornici kulture. Uzrok nježnom, ali znojnom stiskavcu u rasprodanom velikom pogonu bio je američki dream pop bend Cigarettes After Sex. Na dan koncerta tražila se karta više, a redovi pred ulazom ponovno su poprimali vrtoglave razmjere. Vrućina nije smetala nikome, a uzbuđenje i dobro raspoloženje širilo se poput nevidljive magle među okupljenom publikom.

Petnaestak minuta nakon najavljenog početka Cigarettes After Sex penju se skromno i tiho na pozornicu te pozdravljaju publiku pjesmom s nedavno objavljenog albuma prvijenca “Cigarettes After Sex”, Each Time You Fall In Love. Malo kašnjenje publici je poslužilo kao savršena prilika za posjet šanku ili merch štandu, no očito ne i za razmjenu dnevnih (i noćnih) tračeva jer je tijekom čitavog koncerta žamor, koji je vrlo često prelazio u zdravo artikulirane rasprave o današnjem ručku, gotovo nadglašavao čitavu američku svitu na pozornici. Činjenica je da je ozvučenje bilo dosta loše tijekom čitave večeri pa je pitanje je li se na trenutke vrlo neugodno brbljanje moglo srediti boljim ozvučenjem. Ili pristojnijim pojedincima?

U nastavku večeri imali smo prilike čuti neke od hitova benda kao što su Dreaming of You, Affection, Nothing’s Gonna Hurt You Baby i predivnu obradu Keep On Loving You. Kroz minimalnu komunikaciju s publikom između pjesama, u glasu frontmena Grega Gonzaleza ipak se osjetilo veselje i radost što se publika okupila u tako velikom broju. Prolazili su repertoarom pjesama stvorenih u proteklih devet godina jednostavno i bez puno buke, u svakom smislu toga izraza. Izvedbama je dominirao Gonzalez koji je svojim androgenim, jedinstvenim glasom punio dvoranu osobnim tekstovima o ljubavi, rastajanju i sastajanju, dok je bend imao funkciju pozadinske, atmosferične melodije. Bili su na visini zadatka, ali se nakon nekoliko pjesama čitava izvedba činila jednoličnom i tupom, ne prenoseći onu energiju za koju njihova glazba ima potencijal.

Ipak, osim rasprodanog Velikog pogona, što je samo po sebi dovoljan indikator popularnosti benda, na trenutke je glasno vrištanje publike, u kojoj su prevladavale žene, stvaralo dojam da se pred nama nalazi tipični pop boy bend.  Bilo je predivno vidjeti da je publika toliko srčano i glasno dočekala relativno anoniman bend, skromnog opusa, pokazivajući tijekom koncerta zavidno poznavanje rada američkih glazbenika. No vriska je ipak u nemali broj situacija bila potpuno nepotrebna, čak češće imajući kontraefekt, ubijajući atmosferu i ugođaj vrlo intimnih i sanjivih pjesama koje prije svega zahtjevaju tišinu za vrijeme izvođenja.

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Mlačnoj atmosferi je pridonijela i loša rasvjeta. Slušajući bend sigurno ne zamišljate poluosvjetljenu pozornicu s nekoliko reflektora direktno uperenih u prve redove publike, zar ne? Na velikom ekranu iza benda projicirali su se kratki crno-bijeli videozapisi, odabirani tako da odgovaraju određenoj pjesmi, tekstualno ili ambijentalno, koji su kod publike, upravo zbog rasvjete, prošli gotovo nezamijećeno. Rasvjeta je trebala biti minimalistička, a onaj suhi led, čije smo obrise osjetili na pjesmi-dvije, trebao je imati puno veću ulogu.

Nakon manje od sat vremena dečki su se uz Apocalypse, kod publike najbolje prihvaćenu pjesmu s najnovijeg albuma, povukli u backstage čekajući bis, na kojem su koncert završili pjesmama Please, Don’t Cry Sunsetz. Publika ih je gromoglasnim pljeskom ispratila s pozornice.

Sve u svemu, pomalo razočarani smo otišli s koncerta. Emocija utkana u Gonzalezove tekstove i glazbu benda nažalost nije uspjela probiti čarobnu barijeru bend-publika. Težinu tekstova i snagu emocija progutala je jednostavna, ali jednolična izvedba koja se se na trenutke činile dosadnjikavom.
Činjenica je da se rijetko dogodi da ćete za nečiju izvedbu reći da puno bolje zvuči u studijskoj verziji nego uživo. Zapravo, možda i hoćete (izvedbeno su neki glazbenici očajni). Ali za koliko albuma ćete reći da prenosi puno više emocija nego live izvedba istoga? “Cigarettes after sex” jedan je predivan live album koji zbog snažnih emocija i seksualnosti očito zahtjeva još intimniju atmosferu ili barem sretniju  i kvalitetniju produkcijsku izvedbu koncerata.

Izvještaj s koncerta Cigarettes After Sex pisale su Anamaria Maričić i Helena Kezerić.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari