novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Dark Dark Dark: Čarolija za laku noć

Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić

Močvara, nedjelja i proljetno vrijeme koje voli iznenaditi pljuskovima nije omelo pozamašnu skupinu ljudi da se okupi poslušati kvalitetan chamber pop. Bilo je tu i mlađe, ali pretežno publike srednjih godina koja točno zna zašto je tu. Iako sam malo kasno stigla na predgrupu North America i čula samo dvije zadnje stvari, braća njujorčani Jesse i John su mi osigurali instant auditivno zadovoljstvo. Deklariraju se kao rock/instrumental psych/electronica, što mi je sada jasno nakon što sam ih čula. Teško je okarakterizirati taj zvuk koji ponekad zvuči kao Bambi Molestersi koji se igraju s elektrom, a onda odjednom instrumentalne dionice koje podsjećaju čak i na Vampire Weekend. Vokalni “vriskovi” i proizvodnja zvukova na neobične načine dali su notu dinamičnosti i energije. Zanimljivo, u svakom slučaju. Dečki su bili dobro raspoloženi, pa su čak i pohvalili publiku što je odlučila nedjelju posvetiti glazbi. Nakon nastupa su otrčali do merchandise štanda gdje su nakon i tokom čekanja Dark Dark Darka čavrljali s publikom koja im je dovikivala “Nice show!”

Zvijezde večeri se nije dugo čekalo, počeli su svirati samo kojih desetak minuta nakon što je bilo najavljeno. Skromno su na pozornicu izišli i počela je lekcija folka i americane – bendžo, harmonika, klavijature, truba i izvrsni vokal Nona Marie Invie. Dok je emocionalni naboj rastao, publika kao da je utonula u san, njišući se omamljeno. Ovaj koncert nije bio dio Močvarinog programa Začarana Močvara, ali je upravo takva atmosfera bila u zraku. Odlična, druga po redu, Tell me, ostavila je bez daha. Imala sam osjećaj neke ugodne napetosti u zraku, napetosti zbog koje sam se bojala pljeskati nakon pjesama. Nekako, da ne uništim trenutak. Simpatična pjevačica se lijepo zahvalila publici na prvom putu u Hrvatskoj, a interakcija s publikom nije izostala, pa je njen feedback na pitanje iz publike o ponovnom dolasku u Hrvatsku bio skroman “ok” uz slijeganje ramenima. Iako je većinom sjedila za klavijaturama, uz povremeno pijuckanje nečega iz šalice čaja, na dvije, tri pjesme ustala je tapkajući po pozornici kao perce laganim pokretima, kao da je širila ugođaj po od pive ustajalom zraku Močvare.

Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić

U sjeni glavnog vokala nije uspio ostati bubnjar Marck Trecka. Nešto što ja nisam uspjela doživjeti do sada (možda me malo ponio onaj osjećaj prvog reda). Izvrsno je “odradio” svoje, uz neobične tehnike bubnjanja koje su dali mističan štih i pojačali emociju do kraja. Kružnim struganjem palicom po čineli proizvodio je neobične tonove koji su se  uklopili u cijeli mrak mrak mrak spektakl.

Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić

Neočekivano, kao za publiku koja je svejedno bila uporna, tako i za sam bend (bar se tako dalo naslutiti iz njihovih zbunjenih pogleda) i Marie Invinog “We couldn’t know”, vratili su se na bis. Nakon svega, nastupio je tihi kraj – povratak u stvarnost, iz mraka u drugi mrak. Publika se brzo razišla, jer ipak nas je sviju čekao zločesti ponedjeljak, a čarolija je prestala. Iako nam je Nona Marie otkrila da joj se sviđa Hrvatska i da bi voljela ponovno doći, ne preostaje nam ništa drugo nego  prekriženih ruku čekati The National ili sebi stvoriti drugu vrstu glazbeno-emocionalnog šoka koji će nam otvoriti vrata mraku, onakvom kakvom smo zamislili.

Be social

Komentari