Izvještaj: Književna grupa 90+ gostovala kod pulskih DIM-ovaca
Književna raznolikost zadimila Sax
Kaj se sve zadimilo 90-ih – naziv je pjesničkog druženja održanog u petak, 28. listopada, u pulskom caffe baru Sax. Društvo mladih pjesnika DIM iz Pule ovoga je puta udružilo snage s Književnom grupom 90+ iz Zagreba, a publici su čitali poeziju, ali i prozne zapise.
Večer je bila podijeljena u dva kruga, a za DIM-ovce stihove su recitirali Daniel Radočaj, Sanja Knežević, Bruno Brežac, Dražen Kiralj, Marko Gavranović i Jadran Balenović. Žanrovski i stilom različiti, ali generacijski i ljubavlju prema pisanom riječi povezani mladi zagrebački pjesnici predstavili su svoje pjesničke i prozne radove, a čitali su: Lana Bojanić, Josip Razum, Lara Mitraković, Martin Majcenović i Vigor Vukotić. Teme i stilovi varirali su, a moglo se čuti pjesama, pjesmica, viceva, pošalica, kuknjava, ljubavi, opsesija, politike, egzistencije i samosažaljevanja.
Susret srodnih književnih grupa
Društvo mladih pjesnika DIM iz Pule neformalno je društvo posvećeno promicanju kreativnosti i poezije. Osnovalo ga je krajem 2007. četvero mladića ogorčenih nedostatkom mjesta na kojima mladi kreativci mogu predstaviti svoje stvaralaštvo, a do danas su predstavili preko dvadesetak mladih pjesnika i spisatelja putem raznoraznih DIM večeri i višednevnih događaja poput “DIMljenja po parkovima” i “DIMljenja po birtijama”.
Književna grupa 90+ iz Zagreba skupina je mladih pjesnika i prozaika rođenih u devedesetim koji za sebe kažu da traže svoje mjesto pod suncem, a zauzvrat daju ono najbolje što imaju, u proznom ili poetskom obliku. Želja im je vratiti književnost mladima te ponuditi nešto novo. U nešto više od godinu dana postojanja učinili su pjesnički relevantnim mnoge zagrebačke prostore – KSET, Booksu, Pogon Jedinstvo.
Bila je to sve samo ne obično pjesničko druženje. U ugodnoj i opuštenoj atmosferi, ovi predivni ljudi čitali su svoja stvaralaštva kroz koja su iznosili razmišljanja, ljubavne frustracije i strahove, ali kritiku današnjega društva. Sve je to bilo začinjeno performansom, dozom smijeha, ponekim uzdahom čuđenja koji kao da potvrđuje onu Šimićevu da su pjesnici čuđenje u svijetu. Jer, oni to zaista i jesu.
