Izvještaj – Lightning Bolt (Močvara): Hello, tinnitus, my old friend
“Munja uzrokuje trostruku štetu svakoj meti.” Koji su jučer bili u Močvari i preživjeli, mogu govoriti o tome. U dupkom punoj dvorani svjedočili smo tome kako zvuči otvoreno nebo. Prvo su na udaru bile kosti u uhu, onda kosti u nogama, a na kraju ranjive živčane stanice. Iako se držim toga da o noise rocku ne treba puno pisati i govoriti, jer bi njegovi graditelji, da su im riječi potrebne, stišali buku, o Lightning Boltu se može napisati dvije ili tri. No možda baš zato što su oni u noise unijeli groove na koji su mnogi muzički eksperimentatori zaboravili.
The Power of Noise
Dvije godine nakon SuperUha Lightning Bolt je došao na svoje, u prostor u kojem može napraviti najviše štete. Ovaj drum + bass dvojac ima takvu reputaciju da sam sebe sabotira u onom u čemu je najbolji. Umjesto da si ostave prostora na podu Močvare za jednu klasičnu “gerilsku” formaciju, oni rasprodaju koncert. Tako za njih nije bilo mjesta drugdje nego na stageu. U zapisima o njima uvijek se spominje kako su počeli kao improvizatori te da vole svirati gdje i kada ih ne očekuju. I to rade već dva desetljeća. Netko bi pomislio da će publiku biti sve teže iznenaditi, ali dva Briana pokazuju da možda precjenjujemo publiku.
Očekivanja su pokvarila mnoge koncerte, ali ispalo je da nije tako lako procijeniti što očekivati od benda u kojem dva lika kroz telefonsku slušalicu i pedale slažu slojeve buke jedan na drugi, i to uz asistenciju tradicionalno ignoriranih instrumenata. Skoro pa nije bilo niti jedne medijske objave vezane uz LB koja nije uključivala upozorenje na buku, odnosno savjet posjetiteljima da ponesu čepiće za uši. Mislim da je bilo više onih koji su upozorenja zanemarili i tako dobili jasan dojam kako to zvuči kad se ima tinitus. Zujanje i osjetljivost na zvuk je jedan dio toga. Drugi dio je kad se zapitate proizvode li se ovi neobični pingovi i blingovi u mojoj glavi ili je ovaj bend upravo dočarao kako zvuči gubljenje razuma i koncentracije?
“Underneath all the scuzz and spasm…”
No nije sve ostalo na buci. Ljudi su izgledali kao da stvarno uživaju u onom što im momci bacaju. U jednom trenutku to bi bio soundtrack za državni udar, u drugom ritam uz kojeg bi se razgibali i kukovi koji panka u životu nisu vidjeli. Bilo je i dijelova na kojima bi bilo najbolje prošetati do šanka, ali generalni dojam da se to trebalo čuti je opstao. Lightning Bolt nije bend čije studijske albume svatko može preslušavati s užitkom. To je nešto što će njihovi fanovi vrlo rado istaknuti. Obožavati LB znači biti u ekskluzivnom klubu.
No nastupi uživo su nešto sasvim drugo. Ovdje se ruše mnoge barijere između rock muzike i njezinih nezavisnih rođaka. Tako se, po inerciji u Močvari svako malo sjetimo zašto hodamo po koncertima. Jučer su lekciju iz ispravnog odnosa prema muzici držali Brian Chippendale i Brian Gibson iliti munje.
