Izvještaj – Postolar Tripper: Plesanje uz Postolare nikad nije monotono

U petak, 11. prosinca, zadarski bend Postolar Tripper stigli su u riječki Pogon kulture i blago rečeno, rasplesali okupljene. Kako im ovo nije bio prvi put da nastupaju u gradu koji teče, razumljivo je kako nije bilo potrebno upoznavanje između publike i benda. Dečki se ponose što su pred par godina napunili istu dvoranu koja se nekad zvala Stereo i napravili feštu za pamćenje. Ovoga puta Pogon nije bio napunjen do posljednjeg mjesta, ali bilo je vrlo ugodno vidjeti da nakon kapitalaca poput Urbana, Pipsa i Majki, netko poput Postolara privuče dovoljan broj ljudi. Kao što smo mogli vidjeti, na njih dolaze sve društvene skupine. Bilo je srednjoškolaca, studenata i ljudi „u godinama“ koje su Postolari svojim pjesmama privukli na koncert.

Koncert je počeo s desetak minuta kašnjenja, a u proteklih dva sata napravili su presjek svoje diskografije i nadodali nešto novih pjesama koje bi se trebale naći na novom albumu. Najavili su ga za sljedeću godinu te poručili da ga kupimo ili bar nekako nabavimo s posebnim naglaskom na torrente. Gitarist Renato Babić započeo je nastup sa svojim solom koji se zatim nadovezao pjesme Na kolodvoru i hitom s istoimenog albuma Sve što Iman San Ukra. Svojim jedinstvenim stilom pjevanja Darko Predragović i Davor Valčić sasvim ne omogućavaju publici da pjevaju u glas s njima, ali obožavatelji vrlo cijene kompletni bend koji savršeno miksa ska/reggae/punk zvuk koji konstantno tjera na ples. Iako ova vrsta pjevanja/repanja ima dosta odbojnosti kod šire publike, Postolari u Rijeci imaju svoju sigurnu bazu fanova. Zajebancija je bila na nivou i nastavilo se u tonu Gradelade i Kruva bez motike u kojima je do izražaja najviše dolazio čovjek na trubi, Luka Mrša.

Truba je odličan instrument za muziku kakvu rade Postolari, ponajviše jer im daje određen ton da dolaze s mora, da su ovdje radi zajebancije i da svojom energijom rasplešu ljude. Na neki način podsjećaju na Kawasaki 3P, ali s puno više svojeg, mediteranskog, štiha. Sredinom nastupa došlo je do spontanog vikanja prostije riječi za ženski spolni organ između publike i Davora, gdje je na kraju tog programa zadnje navedeni samo nadodao „riječke“. Naravno, nitko se nije imao razloga ljutiti. Svi znamo za riječke… Nastup je nastavljen s pjesmama Palma u pitaru, ultimativnom Mali motorin i hitom Burza rada koji se nalazio na posljednjem albumu. Najveći „raspašoj“ dogodio se zasigurno Na rubu ponora.  To im je bio prvi singl s albuma „Popravni“ i zasigurno do danas jedna od najboljih pjesama koju su sjedinili u znakovitom tekstu. Nakon reda nešto lakših pjesama, ova je došla kao naručena da ponovo pokrene koncert, kao da je tek započeo.

Dolaskom još hitova poput Nataša i Marijana, još jednih znakovitih ženskih imena, ipak su trebali nastup privesti kraju. Na bisu je odsvirana njihova verzija Zeke i potočića, za svu djecu koja se nalaze među publikom, a za kraj je ostavljen duo s Ante Cashom Milena te neizbježna rapsodija Tužna priča o selu. Zaista je bila tužna ta priča, pošto su Postolari završili nastup. Na kraju, dečki iz Zadra mogu biti ponosni. Danas je vrlo teško privlačiti ljude na nastupe te konstantno imati priljev nove publike koja će slušati tvoju glazbu. Postolari su još uvijek zabavni, energični, puni pozitive te na kraju, odlični glazbenici. Nisu patetični, za svoje godine su dovoljno (ne)ozbiljni, ali opet, ne zadiru u područja kada bi postali sprdnja sebe samih. Većih problema sa zvukom nije bilo, tako da nije bilo prepreke za dvosatno ljuljanje bokovima i poskakivanje nogama. Do sljedećeg puta, Postolari!