Postolar Tripper: “Publika je jedino pravo mjerilo”
U nepuna dva tjedna od objave novog albuma Postolar Tripperi provode jednu od vjerojatno najveselijih promocija. Ususret subotnjem koncertu u zagrebačkom Saxu odvojili su malo vremena za Ziher.hr i dali svoje viđenje aktualnog izdanja. Do sada ste mogli pročitati tuđa mišljenja i formirati svoja, a sada saznajte što oni zapravo misle o svemu.
Što se sve događalo s Postolarima od zadnjeg albuma do ovog?
Svašta. Puno smo koncertirali i putem zapustili kreativan dio posvećen izradi novih stvari. Neki članovi su nas napustili iz nekih svojih razloga, i to baš kad smo krenuli u realizaciju stvaranja i snimanja. Bilo je zaista divnih trenutaka, epskih koncerata i festivala, puno putovanja, a bilo je i onih gorkih trenutaka kad je sve bilo na rubu ponora, samo je trebalo napraviti korak naprijed. Tako da je ovaj album naša mala pobjeda nad svim lavinama.
Koliko je trajalo snimanje novog albuma i jeste li skroz zadovoljni?
Dugo smo surađivali s Lukom Tralićem Shotom, međutim njega su stisle obaveze prema svom matičnom bendu i morali smo pod hitno tražiti novog čovjeka za snimanje. Stisli su nas termini, vrijeme je nemilosrdno prolazilo, a mi smo samo prolongirali izbacivanje novog materijala. Prvotni je plan bio album izbaciti još prošle godine, ali okolnosti jednostavno nisu dozvoljavale da se maknemo s mrtve točke. Srećom sve su nedaće iza nas, album je tu i svi smo zadovoljni. Vikendom smo uglavnom bili po koncertima, a preko tjedna svi radimo. Bio je izazov skupiti cijeli bend i raditi na nečemu. Album smo doslovno snimili u dva mjeseca danonoćnog rada.
Kako biste vi opisali “Kamo sutra”?
Baš na Ziher.hr je izašao osvrt na album gdje smo svi ostali paf. Preporučam svim čitateljima ovog razgovora da ga potraže na ovom portalu, jer mi svojim riječima ne bi bili u stanju tako dobro opisati cijelu priču. Autorici želimo kolektivno udijeliti dubok naklon.
Možete li opisati kreativan proces nastanka pjesme?
Jen, dva, tri i… kreće sviračka improvizacija. U nekom trenutku dođe neka melodija i svi se pogledaju i onda znaš da je to – to. Odnesemo doma snimku probe pa vadimo iskoristive dijelove i lijepimo tekstove na to ako je moguće. Bude i situacija gdje se donese gotov tekst na probu ili samo refren pa zajedno radimo na tome. Pjesme koje ne sjednu nekome iz benda jednostavno zavitlamo u more zaborava. Zadržavamo se samo na pjesmama koje svima sjednu pa ih aranžerski ulickavamo. Slatke brige. Neke stvari jednostavno nose neku određenu atmosferu koja klikne cijelom bendu i svi mislimo da je dobra. A i takvih smo do sada bacili na vagone u zaborav. Nekih se i zasitimo svirajući ih na probama pa shvatimo na kraju da i nisu baš nešto.
Koji je vaš favorit na albumu?
Vjerujem da svatko u bendu ima svog favorita, ali sam siguran da nam je Cesta svima najbolja stvar. Pjesma s dušom. U nju smo stavili sve gluposti koje smo vidjeli na svojim glazbenim putešestvijama. Kad smo išli na jednu svirku, bubnjar Gogo je u jednom trenutku rekao: „Vidi, ova cesta ide istim putem kao mi!“ I nije trebalo dugo proći da ne završi kao refren. Na cesti smo i pronašli svu inspiraciju, samo je trebalo dobro slušati sve oko sebe i zapisivati kojekakve provale.
Koliko se često posvađate po pjesmi?
Posvađamo se samo nakon koncerata kad netko želi ići u smještaj, a netko ostati landrati za šankom. Samo se tu stvaraju frakcije u bendu jer imamo samo jedan kombi. Svađe izostaju ako je smještaj blizu mjesta svirke. Nismo se nikad posvađali oko pjesama.
Tko je osmislio cover?
Ja sam se sam ponudio da radim na coveru, ali kako je vrijeme išlo, shvatio sam da nisam možda trebao. Do zadnjih tjedan dana prije slanja albuma u tisak nismo imali ni ime albuma, niti sam ja imao ikakvu ideju što da nacrtam, iako sam svima govorio da sam pri kraju i samo što nisam gotov. Grafičar Tome Marelić je najviše tu propatio jer sam ja odugovlačio, a on je imao posla i više nego što sam ja mislio. Slao sam mu neke crteže koje je on obrađivao, a onda sam narisao ideju crteža koji je trebao biti na samom disku, međutim ispostavilo se da je baš taj crtež idealan za cover.
Jeste li zadovoljni kako je do sada album prihvaćen u javnosti?
Možda je još rano. Kritike i recenzije su sjajne, na što nismo baš navikli. Svirali smo već neke nove stvari s albuma na zadnjih par svirki i bile su prihvaćene super. Treba i album malo uzet maha pa ćemo na koncertima dobiti reakcije na materijal iz prve ruke i prvog reda. Tijelo publike nam je jedino mjerodavno, jer čemu kritike i recenzije koje uzdižu izvođača do neba, a ni koncerata, ni publike.
Imate li dojam da vam zamjeraju uvijek istu tematiku?
Isto im je. Kad ostarimo pjevat ćemo o besplatnom gradskom prijevozu i drugom mirovinskom stupu.
Hoćete li u Irsku?
Radije bi na Maldive.
Tko je Maria?
Callas, Antonjeta, Sharapova, von Trapp, Gaetana Agnesi, Theresa… Koja god želiš, zaista je nebitno. Radni tekst te pjesme je bio malo neobuzdan pa smo ga pripitomili s bezazlenim ženskim imenom.
Može neka pikanterija za čitatelje Ziher.hr?
Zaista mi ništa ne pada na pamet za izdvojiti.
Bliži se koncert u Saxu, što možemo očekivati?
Kaos. Jedva smo dočekali da izađe novi materijal tako da smo nabrijani sto na sat. Obožavamo skučenije prostore i garantiramo dobar show i kvalitetan skakavac. Ovim putem pozivamo sve koji mogu doći da požure po karte, podmažu glasnice i spreme cipelice za ples, a ostalo prepustite Postolarima. Eto nas!
