novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Tuborg Fair: Canetova diktatura proletarijata, riječki rock kič i Reggae iznenađenje

Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Vrijeme čitanja: 5 minute
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić

1. dan

Očekivanja su bila velika. Sunce je napokon upržilo, napokon pravi osjećaj predljetnog open air festivala. S pozamašnom dozom optimizma i festivalske radosti stigla sam neposredno nakon početka na Pozdrav Azri. To je ono o čemu su do prije par godina ljudi brujali samo jednom u godini, na taj veliki dan i taj veliki koncert obično u Tvornici ili Boogaloo-u. Međutim, ja sam Pozdrav Azri uspjela doživjeti samo u festivalskom izdanju. Lani na INmusicu i evo sada.

Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić

Bilo je malo otužno vidjeti nekolicinu znojnih adolescentnih klinca i klinceza u prvim redovima koji vrište hitove najvećeg ex-yu benda (od kojih se u biti i sastojala setlista). Oni stariji, kojih je bilo malo, držali su se po strani. Očekivano malo ljudi zapravo, jer i onaj koji pokuša povjerovati neradničkom line up-u koji s prvim izvođačem počinje prije 19 sati, sigurno tako rano neće doći. Pokušaj skupljanja ljudi i kolektivne kooperacije s publikom nije uspio potaknuti ni na Fantomu slobode ugošćeni Renato Metessi ni opasno mahanje crnom maramom u skladu sa zamišljenim geslom „ja sam stari opasni rocker“ Borisa Leinera. Tek se negdje između dobre Marine i Johnny Be Good skuplja rulja koja je vjerojatno došla slušati sljedeće Partibrejkerse, pa je još trebala pričekati da „Azra“ odsvira samopozvani bis.

Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić

Europa u grob nas kopa viče Zoran Kostić – Cane, obraća se već bolje okupljenoj i brojnijoj publici. Odlična interakcija s publikom uz žestoku svirku očito se pokazala kao pun pogodak. Ćutanje je bilo samo uvod u pravi raspašoj na Lobotomiji. Publiku je Cane povremeno među pjesmama podsjećao na „diktaturu proletarijata“ pozivajući na bratstvo i jedinstvo, što u tom u glazbi sjedinjenom trenutku očito nikom nije smetalo. Noćas u gradu pred kraj, izazvalo je rasplesanu publiku na izmamljivanje bisa (iako su neki uporno vrištali da žele Let3).

Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić

Stigli su jednostavno uz velike ovacije razuzdane publike i sa sobom donijeli pravi dernek.  Zapakirani dernek narodnog veselja je opet upalio, uperen na konzervakršćanska stanja. Uz prvu stvar s novog albuma koju kao ni većina publike nisam prepoznala (osim dijelova teksta koji su sadržavali pojam Krist…) nisu puno duljili s novim materijalom. Jer zašto već „zamarati“ publiku, ima vremena, ima koncerata za nove stvari. Do tad će biti i više nego dovoljno urlati na čkečke i nesvjesno čekati već poznati spektakl na Izgubljene. Sviju nas je iznenadio veliki Senna M. beat prijelaz s Profesora Jakova na genijalni biser svakog Let3 koncerta Dođi da ostarimo zajedno.

Što reći nego, odlično raspoložena publika na koncertu grupe koja uvijek upotpuni glazbeni doživljaj odličnom glazbom i scenskom izvedbom. Perje, muška spolovila, riječki rock kič je opet obuzeo sve u potpunosti i lijepo zaokružio prvi dan Tuborg open faira. Samo je publika, baš zagrijana trebala već prije ponoći reći zbogom festivalu i ispratiti samu sebe u zagrebačku noć s željom produžetka zabave.

2. dan

Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić

Drugi dan, dan kada su mi sunce i pivo uzeli snagu i oduševljenje koje se lagano topilo. Željno sam iščekivala Quasarr, pa sam se potrudila doći što prije, ali opet nisam stigla doći petnaest do 19. Na +28 stupnjeva to se činilo jednostavno nehumanim uvjetima za koncert na otvorenom. Opet sam se kao i na svakom koncertu Quasarra pitala zašto ih ljudi ne kuže kad su tako dobri? U ovom slučaju ih nije imao ni tko shvatiti među publikom kojoj sva lica zapamtiš. Svojim hladnim indie popom koji miriše na elektro, vokalom i plesnim (koji izgledaju tako nehajno) pokretima Borisa Štroka bili su dovoljni samo fanovima. Nažalost. Sada je trebalo nešto što će zagrijati ekipu, pripremiti ih za Rambo Amadeus. Tu dolazimo do St!llnesa, koji me ugodno iznenadili. Moram priznati, a to ne činim olako, da mi se stereotipiziralo viđenje na sve te reggae, ska bendove. Svi žele isto, svi pjevaju o istom i pri tom zvuče jako slično. Jer svijet nikada nije dovoljno lijepo i mirno mjesto.

“Budite St!llness s nama večeras”

Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić

Jednostavnost pjevača i njegovog pristupa publici, koji je nalikovao onom simpatičnom “evo me s pjace, doša sam ti pivat” zabavljao je. Publika se rastafarizirala. Sloboda je uspjela pokrenuti i protresti stvari, posložiti sve na mjesto, bez obzira što sam samo kod četvero ljudi primijetila ispjevavanje točnog teksta, svi su izgledali kao da kuže što se događa i da u tome uživaju. Pjevač se skromno u par navrata zahvaljivao organizatorima što su ih pozvali, pa sam pomislila ako im je ovo jedan od prvih većih koncerata, pred velikom publikom, odlično su ga odradili. Kako bi vjerojatno rekli u Stillnessu s guštom.

Rambu sam se malo kasnije pridružila, već se proguravajući među vjerne fanove da se probijem do prvih redova. Klasičan Rambo-show koji na trenutke djeluje kao stand up komedija, pri tom ne mislim na onu neuspješnu nego onu na društvo zašiljenu, ironičnu. Turbofolk za sve razuzdane konzumente i Ooo ruk sad ga lomi za ples uz Rambove priče kao švalera koji se vozi u kombiju do Neuma s kandidatkinjama izbora za miss.  Publika ga je odlično prihvatila i nije ga htjela pustiti s pozornice, ali strogi organizatorski švicarski sat ih je otjerao s pozornice. Dok je ekipa sa šankova zauzimala bolje pozicije, publika se pretvarala u rulju, spremna za splitski hip-trip hop. TBF-ovci su bili klasika, ni simo ni tamo. Ovaj koncert po meni nije ni po čemu posebno odskakao od drugih. Sviranje samo best of hitova ne može biti promašaj za open air. Točno, međutim bolja je atmosfera u intimnoj atmosferi. Spika lakše prolazi.

Foto: ziher.hr/ Marta Lučić
Foto: ziher.hr/ Marta Lučić

Tako je završio svojevrsni pokusni kunić ljetnih open air izdanja. Trebalo bi nam više ovakvih ljetnih festivalčića koji su usmjereni na domaće izvođače. Sudeći po broju okupljene publike (posebice drugog festivalskog dana) ljudi to traže. Možda je to samo žalosna izlika da se nekamo iziđe i pošteno zabavi, sada kad su se izgubila ona alternativnija mjesta za izlaske u gradu? Žalosna ili ne, po meni je bila uspješna. Glazbeno ljeto dolazi, lagano shvaćam da treba zasukati rukave i naćuliti uši.

Be social

Komentari