Josipa Lisac (Dom sportova): Večer s umjetnicom koja je nadišla vrijeme

Subota u gradu, čija svjetla su lijepo treperila na toplom zraku, nudila je razne glazbene smjerove, no moj je mene odveo prema Trešnjevci, na rasprodani koncert Josipe Lisac koji se održao u Domu sportova. Ovim koncertom Josipa je zaključila ciklus obilježavanja 50 godina od izlaska kultnog albuma „Dnevnik jedne ljubavi”, no bilo je tu dodatnih razloga za proslavu – slavio se Josipin rođendan, dan zaljubljenih, uspomena na Karla, slavila se ljubav. U svom stilu, uz anegdote vezane uz snimanje albuma, komentare na aktualnosti i maestralnu vokalnu izvedbu Josipa nas je prošetala kroz svoj glazbeni katalog ispunjen uspješnicama, ali je i najavila da od nje još svašta možemo očekivati.

S velikim poštovanjem pristupam pisanju izvještaja s koncerata Josipe Lisac, važem riječi, prebirem po njima trudeći se prenijeti barem dio onog što se moglo osjetiti jer je tu čaroliju uvijek teško opisati, uvijek se nešto izostavi ili izgubi između redaka i tu shvaćam da je ponekad najteže pisati o nečemu što ti je jako drago ili neizmjerno voliš.

Josipa Lisac, njena životna filozofija, njeno poimanje ljubavi i njena glazba važan su dio mog života. Oko njenih pjesama kreiram uspomene, njegujem prijateljstva, učim o ljubavi, pronalazim ju pa ju gubim i ponovno spoznajem. Prilika da slušam uživo Josipu je prilika da na neki način prošećem kroz sve uspomene koje me vežu uz njene pjesme, i one lijepe i tužne, no na kraju uvijek izađem iz dvorane nasmiješena, ispunjena i puna nade i vjere u ljubav i sve što me čeka u životu. Malo je još glazbenika na ovom svijetu koji na slušatelja ostavljaju tako snažan dojam.

Boginja u Domu sportova

Sasvim prigodno koncert je započeo pjesmom Boginja, nakon čega je Josipa predstavila aktualni singl A gdje si ti uz kratak komentar kako se ne može živjeti na staroj slavi. Prvi vrhunac večeri uslijedio je vrlo rano – prilikom izvođenja pjesme O jednoj mladosti, prilikom koje smo svjedočili nevjerojatnoj kontroli i virtuoznosti Josipinog vokala.

Drugi najpamtljiviji trenutak večeri došao je s pjesmom Jedna kratka vijest, koju Josipa inače vrlo rijetko izvodi, no za ovu prigodu njen bend, sastavljen od vrhunskih glazbenika Elvisa Penave na gitari, Davora Črnigoja na basu, Tonija Starešinića na klavijaturama i neponovljivog Borne Šercara na bubnjevima, zauzeo je posebnu formaciju. Neizmjerno simpatično je bilo i to kako su tijekom pjesme Elvis i Davor Toniju davali podršku izmjenjujući se na gornjem setu klavijatura. Baš poput neke glazbene obitelji koja se nadopunjuje bez puno riječi, gdje svatko zna svoj zadatak, i cijeli kolektiv diše kao jedno.

Gost večeri, bend Chui, izveo je instrumentalnu verziju pjesme Srela sam se s njim za vrijeme koje je Josipa sjedila u malom improviziranom lounge dijelu pozornice, no nije mogla sakriti dragost i uzbuđenje i u kratkih nekoliko navrata se pridružila pjevanjem.

Eksperimentalno, drugačije, a poznato

Završni dio koncerta protekao je u eksperimentalnijem duhu zahvaljujući aranžmanima koji su već dobro poznatim pjesmama udahnuli novi život. Borna Šercar je svoj virtuozitet dodatno pokazao kroz pjesmu Make up, a uz pjesme Hir, hir, hir, Danas sam luda, Magla, Ležaj od suza te simboličnu Ispočetka Josipa se oprostila s publikom, no najavila je kako još svašta možemo očekivati od nje u skorijoj budućnosti.

Josipa Lisac ponovno je pripremila trijumfalno dvosatno druženje za vrijeme kojeg nam je poklonila tako mnogo i naučila nas nečemu. Osjećala sam se privilegiranom biti dijelom predivne atmosfere i publike koja sluša, prati, poštuje i voli Josipu. Za razliku od koncerta na Šalati od prije koju godinu jučer je publika svojim ponašanjem zaista i pokazala tu ljubav i poštovanje.

I dalje se divim umijeću koje Josipa pokazuje izazivajući se na promjenu i bježeći od poznate forme i zvuka, to je nešto što Josipa redovito radi na svojim koncertima, no posebno smo to mogli jučer osjetiti jer se na bogatoj set listi dobro poznati pjesama čulo i jazza, i elektronike, psihodelije, duba, tehno zvuka… Zaista jedna tako šarolika paleta zvukova kojom Josipa poručuje kako odbija živjeti na staroj slavi i kako se ne želi uljuljati u poznato i sigurno. Smatram da je to stav istinskog umjetnika i da se jedino tako može zadržati relevantnost u ovom čudnom svijetu umjetnosti i glazbe u kojem živimo.

Netko poput Josipe Lisac

Po odlasku iz dvorane, tiho sam koračala ulicama Trešnjevke prepuna dojmova i osjećanja. U meni je prevladavala odlučnost i ustrajnost u tome da nikad ne izgubim vjeru u ljubav i u to da prava ljubav ipak čeka na mene negdje. Znam da sam nepopravljivi romantik u svijetu kaosa, no i dalje si dopuštam sanjati i nadati se.

Slušajući kako ostali posjetitelji između sebe upućuju riječi hvale ovoj neponovljivoj umjetnici nasmijala sam se sebi u bradu u znak odobravanja onoga što čujem. Jedna djevojka ispred mene glasno je rekla „Takva žena, takva glazbenica, se samo jednom rodi”. Sigurna sam da je ta misao jučer mnogima prošla kroz glavu jer jednom u životu pojavi se netko pun životne mudrosti, talenta i karizme. Netko poput Josipe Lisac.