Kazalište u kinu: Projekcije slavnih opera i baleta u multipleksima
Kamo biste išli gledati Bizetovu operu Carmen, balet Labuđe jezero P. I. Čajkovskog ili primjerice, Puccinijevu operu La Boheme? U kazalište? Vjerojatno. A kamo biste išli gledati balet Romeo i Julija S. Prokofjeva u izvedbi baletnog ansambla Boljšoj teatra? U kazalište u Rusiji? Sumnjam. Postoji praktičnije rješenje – otiđite u kino.
„Ići u kino“ poistovjetilo se u današnjem govoru s „ići gledati film holivudske produkcije“. No, u kinu ne morate nužno gledati najpopularnije blockbustere. U kinu se prikazuju i snimke kazališnih predstava. Primjerice, u multipleksima CineStar i Cineplexx možete gledati opere, balete i mjuzikle ravno iz velikih kazališnih kuća kao što su Royal Opera House u Londonu, opera u Sydneyu i Ruski akademski državni teatar Boljšoj.
Projekcije su namijenjene svim generacijama gledatelja, baš kao i izvedbe u kazalištu, a posjećenost raste iz godine u godinu. Prijenosi baleta i opera podudaraju se sa sezonama najvećih svjetskih teatara za koje su dogovorena prava prijenosa. Tako se i održavaju jednom do dva puta mjesečno u večernjim satima, kao i u kazalištu. Cijena ulaznica je skuplja nego obična kino ulaznica jer se projekcije održavaju rjeđe i vrlo često se radi o prijenosima uživo.
Kod ovakvih projekcija cilj nije velika zarada budući da su to projekcije koje idu jednom mjesečno, no one imaju višestruku vrijednost. Publici omogućuju alternativne sadržaje koje inače ne bi bili u mogućnosti pogledati. Ovo je ponuda za manji krug gledatelja, a potencijal u cijelom konceptu se proširuje i poboljšava iz godine u godinu.
U sezoni 2014/2015. CineStar na programu nudi opere i balete većinom iz Royal Opera Housea u Londonu, dok Cineplexx u suradnji s Boljšoj teatrom nudi sedam baletnih prijenosa. Kultura mora biti dostupna svima, a u kombinaciji s udobnošću i naprednom tehnologijom u multipleksima doživljaj postaje toliko stvaran da ćete imati osjećaj kao da ste na pozornici s glavnim junacima. Dobru posjećenost i samo postojanje ovakve ponude u Hrvatskoj možemo protumačiti kao želju publike za više kvalitetnog kulturnog sadržaja kojeg nedostaje.
