novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

„Knez od Burgundije“: Uškopljena perversa, bezizražajne lutke

foto: facebook.com/TheDukeOfBurgundy
Vrijeme čitanja: 3 minute

Peti dan petog po redu Fantastic Zagreb Film Festivala održanog od 26. lipnja do 4. srpnja, donio je britanski lezbijski BDSM film Petera Stricklanda Knez od Burgundije (The Duke of Burgundy, 2014). Kasnovečernju su projekciju ovog iznimno suptilnog filma ipak pokvarile još uvijek nedovršene instalacije ljetnog kina Tuškanac (prilazni put!) i zaista sramotno ponašanje izvjesne grupe adolescenata u gledalištu – tj. njihova teško objašnjiva potreba da s uključenim blicom uporno dokumentiraju platno i „škakljivije“ scene filma, da snime zavidnu količinu selfie fotografija i u kratkim razdobljima lucidnosti od sporadičnog drijemeža neukusno glasno komentiraju film.

Knez od Burgundije ipak nije zaslužio tretman koji je dobio na Tuškancu. Smješten u nedefiniranu englesku prošlost, istražuje svijet isključivo ženskih likova i ljubavni odnos stručnjakinje za kukce Cynthie (Sidse Babett Knudsen) i njezine podložne ljubavnice Evelyn (Chiara D’Anna). Elegantna fotografija bujnih pejzaža i pomalo dekadentnih aristokratskih interijera tvore pozadinu za poniranje u lezbijski BDSM odnos. Ovo poniranje u prilično provokativnu temu, međutim, izvedeno je hladno i blazirano. Drvena gluma Chiare D’Anne i njezin teški naglasak onemogućuju efikasno emocionalno poistovjećivanje sa submisivnom Evelyn i ubijaju ikakvu mogućnost postizanja seksualne napetosti između nje i Cynthie. Uporno inzistiranje na repetitivnosti odnosa i na fetišizmu lišenog – dakle, fetišističkog impetusa i žudnje – oslikavaju odnos koji je zanimljiv tek teoretski, na papiru, dok u filmskoj praksi ostaje dosadan i zamoran. Od svih prikazanih i neprikazanih (ali natuknutih) seksualnih praksi poput facesittinga, fetiša prema stopalima i obući, urolagnije, koprofilije, itd. seksualno najnabijeniji trenutak Kneza od Burgundije scena je u kojoj je Evelyn prisiljena za vlastiti rođendan sama sebi ispeći rođendansku tortu, ali koju na kraju zlurado pojede Cynthia, odmarajući pritom noge na partnerici koja joj služi kao namještaj. Osim toga, glavne teme filma – problem upadanja BDSM odnosa u rutinu i topping from the bottom pokušaji Cynthie koja sustavno piše erotske scenarije koje bi Evelyn onda morala nad njom provoditi – nisu dovoljno inovativne ili dubinski obrađene da bi opravdale manjkove filma na emocionalnom planu.

foto: screenshot
foto: screenshot

U drugu ruku, valja napomenuti da su upravo hladnoća i blaziranost Kneza od Burgundije ono što omogućuje ostvarivanje analitičnosti i racionalnosti pogleda na lezbijski BDSM odnos. Ne samo to – film ovim postupkom nadilazi partikularne ljubavnice i nudi nešto iznad BDSM-a i nešto iznad intimnog odnosa između dvije žene. Radi se o postupku poznatom iz filma Adelin život (La vie d’Adèle, Abdellatif Kechiche, 2013) koji je za razliku od Stricklandovog filma spretno uspio spojiti svu uzbudljivu emocionalnost odnosa između Adele i Emme sa zanimljivom analizom ne samo lezbijskog, već i heteroseksualnog odnosa u cjelini. Ovo je izvedeno preciznim uočavanjem i ocrtavanjem izabranih momenata ljubavničkog života – rezultat je dojmljiv, (iako podugačak!) film koji u praksi briše društveno konstruiranu granicu između „normalnih“ i „nenormalnih“ ljubavnih odnosa, tj. omogućuje razvijanje jedne fluktuirajuće, slobodne i sveprožimajuće definicije ljubavi.

Knez od Burgundije na tragu je postupka Adelinog života, zato što BDSM ustanovljava kao sasvim prozaičan, svakidašnji i u okviru svojeg filmskog svijeta – po svemu sudeći – društveno široko prihvaćen fenomen. Problem nije međutim u njegovom odabiru racionalističkog postupka za analizu jednog čulnog fenomena – a pogotovo zato što je film u tome posve dosljedan pa monotoni i afektirani filmski postupak precizno su-djeluje s isto takvim odnosom glavnih likova – problem je u tome što je ova proračunata, hladna i visoko estetizirana analiza u konačnici neuspješna. Nikakvi značajni zaključci ili uvidi nisu donijeti, a gledatelj je izložen nečemu što je uz malo truda na izrazito zabavniji način mogao i sâm doznati.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari