novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Komentar – 25. rođendan Nirvaninog albuma ‘Bleach’: Silovito i prljavo

Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto: facebook.com/Nirvana
Foto: facebook.com/Nirvana

Na pragu 90-ih, 15. lipnja 1989. godine Nirvana izdaje svoj debitantski album „Bleach“. Nakon njegovog izdavanja, samo se u pozitivnim kritikama naslućuje potencijal benda da u budućnosti obilježi generaciju i stane na čelo novog vala rock’n’rolla, ali niti članovi benda niti kritičari nisu svjesni da će to zaista i postati istina. Anthony Carew iz About.com komentira album kao „definiciju 90-ih“, Edwin Pouncey iz NME proglašava ga najvećim i najboljim zvukom koji je dosad diskografska kuća Sub Pop uspjela pronaći. Još i danas, Nirvanin je „Bleach“ najbolje prodavan album Sub Popa pa se čini da je Pouncey bio i veći prorok nego što je mislio, kao i njegovi kolege kritičari. S druge strane, prijam „Bleacha“ kod publike nije bio toliko uspješan, pogotovo u usporedbi s njegovim nasljednikom „Nevermind“, koji se, bez lažne skromnosti, može nazvati prekretnicom u modernoj kulturi.

Prvi put kad sam otkrila Nirvanu još je uvijek bila aktualna era discmana. Album koji me osvojio bio je „Nevermind“, kao i većinu Nirvaninih fanova. Od trenutka kad sam se zaljubila u ovaj bend moj je glavni  životni cilj bio ponašati se i izgledati kao idealna partnerica Kurt Cobaina (u slučaju da je bio živ, to bi se po mojim teorijama i realiziralo) i naravno, tražiti sebi srodne. Uživala sam osjećaj bunta koji je vrištao iz Nirvaninih pjesama i osjećaj posebnosti što je pružala spoznaja da mogu razumijeti tu glazbu (čitaj – nadobudna klinka). Koliko god se danas takvo ponašanje činilo naivnim, mislim da nisam u krivu kad kažem da je to definiralo ostatak mog života.

Sigurna sam da će se naći mnoštvo onih koji će se pronaći u ovim mojim riječima, koji su toliko silno gutali taj grungerski duh i koji nakon godina i godina preslušavanja niza drugih izvođača i dalje znaju sve Nirvanine pjesme napamet. Gdje je u svemu tome „Bleach“? Kad ga je Carew prozvao definicijom 90-ih, znao je što govori. Cobain i njegova ekipa, koja je tada još bila u dosta promijenjivom sastavu – tek su bili na pragu da ustanove da je konačni broj članova benda tri, a Dave Grohl još nije bio ni blizu dolaska u bend – svjesno su upili utjecaj tadašnje scene. „Bleach“ je tako zasigurno „najprljaviji“ album ove grupe, za razliku od „Neverminda“ čiji je lakši zvuk bio daleko prihvatljiviji široj publici (što je i uzrokovalo toliku njegovu popularnost). Iako je očit utjecaja Mudhoneya, Nirvanin „Bleach“ uspio je bolje iznijeti tu žestinu scene, a očito spontani tekstovi (za koje je i sam Cobain izjavio da je napisao u vrlo kratkom roku) cijelom tom dojmu još više pridonose.

Možda je Nirvanin „Nevermind“ put kako se zaljubiti u Nirvanu, ali „Bleach“ je album koji najiskrenije nosi taj slavni grungerski bunt i energiju s kojom je Nirvana tako uspješno zarazila svijet. Iako je u svom reizdanju uspio stići i na Billboardovu ljestvicu, čini mi se da je ovaj album ipak daleko podcijenjen naspram ostatka Nirvaninog rada. Nešto sirovo i iskreno sakrilo se u pjesme „Bleacha“ kao što su Negative Creep ili Downer (ali i u ostatku albuma). Za one koji često zaboravljaju da je Nirvana više od slavnog, mekanog Smells like teen spirit, možda bi prvi na spisu trebao biti „Bleach“, kao uputa u ono što je suština Nirvaninog pristupa glazbi – silovito i prljavo.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari