Glazba

Komentar: Jesu li precijenjeni ili zaista tako dobri?

Fotomontaža: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 4 minute
Fotomontaža: Ziher.hr
Fotomontaža: Ziher.hr

Jednako kao što postoji nebrojen broj podcijenjenih bendova svatko od nas ima neku svoju viziju bendova koji su precijenjeni. Grupa koje imaju više slave i hvalospjeva nego što to zapravo zaslužuju ima na bacanje, iako se precizno ne može odrediti koji je bend zapravo zaslužio svoje mjesto na tronu, a koji ne. Stavovi, mišljenja i ukusi prema glazbi prisutni su u gotovo svakom pojedincu koji se u tome imalo pronalazi. Stoga, ovo je nekakva moja vizija izvođača koji možda dobivaju previše pažnje nego što su to zapravo zaslužili.

Muse
 Nabrajanje nagrada koje je ovaj bend osvojio ili bio nominiran potrajalo bi cijelu vječnost, tako da se ukratko može zaključiti da je riječ o jednom od omiljenijih bendova publike i kritičara. Opisujući ga kao „space“ rock oni koji ne slušaju Muse pomislili bi kako se ovdje radi o nečem revolucionarnom, no ja bih to jednostavno opisao kao moderan zvuk benda (koji je zapravo drugačiji od ostalih bendova), što je ovdje očito kriterij koji bend lansira u nebesa. Zanimljiva je stvar kako je Muse nedavno izdao novi album „2nd Law“ koji uvelike ima utjecaj dubstepa u sebi što i sam bend ponosno tvrdi. Fanovi su album savršeno prihvatili, kritičari su zadovoljni ishodom albuma. No, Muse nije prvi bend koji je eksperimentirao s tim elektroničkim žanrom nastalim u Engleskoj.

Korn je dvije godine prije izdao album „Path To Totality“ na kojem su surađivali s mnogim glasnim imenima dubstep scene (Skrillex, Noisia, Dowlink, 12th Planet) što je i rezultiralo dubstepskim albumom. Očekivano kritičari su album dočekali na nož kao nešto katastrofalno što se nikada više ne smije ponoviti. Zašto je Kornov album kritičarski uništen dok je onaj od Musea proglašen revolucionarnim? Vjerojatno radi popularnosti drugog benda, unatoč činjenici da je Korn jednako eksperimentalan bend kao i Muse koji je sudjelovao u stvaranju skroz novog žanra prkoseći starim uhodanim glazbenim smjerovima.

The Beatles
Liverpoolski bend formiran šezdesetih godina prošlog stoljeća smatra se kotačem koji je pokrenuo revoluciju rock glazbe. Prilično velika zasluga za bend koji je prije bio kotač pop industrije nego rocka. Kao prave rockere u svakom slučaju bih na njihovo mjesto stavio Rolling Stonese (vječni prijepori između dva benda bi stoga tu trebali biti riješeni), bend koji je živio rock’n’roll upotpunjen konkretnijim i zrelijim pjesmama te su sigurno više doprinijeli tom žanru nego Beatlesi pjesmama kao što su All you need is love, Hard days night ili Yellow Submarine.

Da ne spominjem kako se na svakom koncertu ili dočeku Beatlesa može vidjeti gomila  mladih djevojaka i tek nekolicina mladića što me tjera da ih uspoređujem u nekom obliku s današnjim Mando Diaom i Take Thatom (zgodni boy bend koji prodaje snove masturbirajućim tinejđžerkama) što i nije tako daleko od istine. Jedina je razlika u tome što su Beatlesi bili među prvima koji su tada radili takvu drugačiju vrstu glazbe što ih je katapultiralo kao vizionare i proroke te im osiguralo status bogova dok ljepuškasti teeanie bendovi samo žvaču prožvakano koje će biti zaboravljeno za nekoliko godina. Ako je nešto prvo u nečemu ne znači nužno da je najbolje i nenadmašivo, što se i vidi u zrelosti koju je pop i rock glazba dosegla u zadnjih 30 godina.

Foo Fighters
Proglašen najpoznatijim rock bendom današnjice, Foo Fighters jedan je od primjera benda koji je uspio. Otvaranje Appleovih svečanosti, nastupanja u najvećim svjetskim arenama i festivalima… No da li su zaista toliko dobri i posebni? Foo Fighters zvuče kao jedan najobičniji američki mainstream rock bend s predvidljivim pjesmama koji se konformira publici izigravajući dobre dečke rock scene.  Čudi me što su odabrali takav smjer svoje glazbe pošto je potvrđeno da su svi vrsni muzičari, bubnjar je svirao u bendu poznate rock pjevačice Alanis Morisette dok je Dave Grohl svirao uz Kurta Cobaina u Nirvani. Vjerojatno je i sam Grohl svjestan te činjenice da je zapravo u običnom bezličnom bendu koji guta masne pare te izvodi predvidljive pjesme koje su većinom na isti kalup. U neku ruku zvuči kao klon Nicklebacka.

Veliki rock bend, milijun fanova diljem svijeta, generične pjesme bez nekog jačeg uporišta, ali iz nekog razloga Foo Fightersi nisu in za „hejtanje“. Vjerojatno je razlog tomu sam Grohl koji je svjestan svoje kvalitete i instrumentalne svestranosti te ju inteligentno koristi, za planetarno popularni bend i imidž skromne rock zvijezde, ali i za projekte koje očito radi iz svog gušta i zadovoljstva. Njegovo gostovanje na albumu Queens of the Stone Age oduzelo mi je dah, a izdavanje albuma s Joshom Hommeom i  Johnom Paulom Jonesom pod nazivom „Them Crooked Vultures“ bio mi je među većim glazbenim vrhuncima 2009. godine.

Make
Osobno ne volim domaću rock scenu, osim nekoliko mladih bendova koji trenutno ordiniraju po klubovima. Često se pojavi pitanje zašto su Majke toliko popularne? Da li je to zato što u zabiti zvanoj Hrvatska nitko od svjetskih izvođača prije nije dolazio pa smo odlučili sami napraviti svoje garažne rock bendove po uzoru na Ameriku i Englesku i biti ponosni na sebe? Ili je pjevač imao široku lepezu prijatelja što je rezultiralo širenjem glasa o hrvatskom rock bendu? Ili su pjesme jednostavno tako dobre i duboke da dopiru do svakoga?

Nisam siguran, u svakom slučaju mislim da Majke na čelu s Goranom Baretom koji kretenom naziva svakoga tko misli suprotno od njega, koji na nastupu ne može falšati jer jednostavno to što proizvodi glasom nisu note već isforsirano stenjanje te iz benda izbacuje ljude koji se žele posvetiti obitelji nije zaslužio slavu i medijsku pozornost koju dobiva. Tim gore što je ta pozornost više uvjetovana njegovim nebuloznim izjavama nego nekim kvalitetnim pjesmama koje Majke imaju, a odlaskom Trkulje kreativna bi kriza moglo doseći vrhunac.

Prljavo Kazalište

Još jedan bend koji uz svoju glazbu sebe veže prave vrijednosti i domovinu. Stvar je još komičnija kada se uzme u obzir da je bend poznat po plagiranju tuđih pjesama i melodija kao što su one od Iggy Popa, Dire Straitsa ili U2-a tako da zapravo ljudi koji ih dođu slušat na trg žive patriotizam kroz takozvane obrade tuđih pjesama. U svakom slučaju, novci koje dobivaju za svoje koncerte daleko su od  prave vrijednosti.

Be social

Komentari