novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Komentar: Post-Dora depresija

Vrijeme čitanja: 10 minute

Secirali smo u detalje subotnje nastupe te vam donosimo naše viđenje ovogodišnje Dore. Prvo smo vidjeli snimku nastupa Damira Kedže jer nije uspio pronaći zajednički jezik s organizatorima. Nakon toga su nam se ukazale 4 voditeljice koje do kraja nisu uspjele uhvatiti tercu.


Komentira: Vedran Grizbaher


Subotnja Dora donijela je pravo osvježenje nakon godina i godina bezidejnih pjesama. Ova činjenica ne ide toliko u prilog kvaliteti ovogodišnje Dore nego je tu kao kritika dosadašnjih, ali i motivacija drugima da budu dio promjene jer bih svakako radije komentirao bitku između Pocket Palme i Nike Turković nego Bojana Jambrošića i Bete Sudar.

Ove godine se nije toliko išlo na raznolikost među pjesmama nego je dominirao zastarjeli pop zvuk koji se na kraju pokazao kao dobitna kombinacija. Pomalo mi je nejasno čuvanje tradicije organizacije Dore u Opatiji ako nije u Kristalnoj dvorani, ali svakako mi je drago da su maknuli grafičku simulaciju kristalnog lustera iz 2019.

Izvođači su nam prioritet pa krenimo od posljednjeg mjesta na kojem se nalazi Sandi i za to si je sam kriv, kao što i govori njegova pjesma. Pjesma zvuči kao da ju nisu uspjeli strpati na neki od njegovih CD-ova, dok ih je još izdavao, pa ju je sada odlučio ekshumirati, ali je zaboravio da ju treba ipak malo obnoviti. Jednako beživotne su bile i njegova dva para kuhanih nogica s električnim gitarama, a na čijim licima se zorno moglo primijetiti da im je neugodno i da su im ovo najduže 3 minute u životu. Ipak odijelo mu je bilo lijepo.

Do 13. mjesta doteturala je Brigita Vuco nakon što nas je počastila svojom trap cajkom Noći pijane, koja je praktički cijela bila u jednom tonu. Možda samo nisam dovoljno kul da bi shvatio koliko je to kul, ali odlučujem to ne biti. Bez plesača je ostala zbog falsificiranja negativnog testa na covid tako da se sama razbacivala po pozornici. Nije moja šalica čaja. Ako želi biti kopija Senidah, onda barem nek’ ne bude iz „Sve do 10 kuna”.

Izvor fotografije: Facebook.com/EurosongHRT

Beta Sudar se nije sudarila s dobrom pjesmom pa je završila na začelju. Pjesma Ma zamisli samo je pokušaj disco zvuka ‘80-ih, ali loš. Obučena u baby blue lateks uživjela se u ulogu superjunakinje iz nekog crtića, no ta izvedba nije bila ni super niti junačka. Također je i njezina koreografija ostala nedorečena s nekim izbacivanjem noge u stranu, eventualno neki tango pokret, ali bez partnera. Vokalno je bila relativno točna, al zadnji ton je fino u falš bacila.

Bojanu je ove godine internacionalna pomoć stigla iz zraka i spustila se ravno na pozornicu Dore u vidu Ashley Colburn, no ona mu je još dodatno odmogla pokušavajući pogoditi barem jedan točan ton. Doduše, nisam siguran da njemu uopće ima pomoći jer ova pjesma bi mogla proći eventualno na Melodijama Špičkovine (a ovo je potencijalno i uvreda za Špičkovinu). Možda jednostavno nije shvatio da je „The Fire Saga” parodija pa je odlučio u njoj naći inspiraciju za pobjedu. Ili blam! Ne razumijem kako uspijeva 3 godine zaredom plasirati se na Doru, bit’ će da ima neku debelu vezu. Ovaj put čak ni vokalno nije briljirao, a teksta pjesme bi se posramilo i dijete iz trećeg osnovne. Ne razumijem uopće na koju publiku cilja svojim pjesmama, ali ne gine mu teški rebranding.

Izvor fotografije: Facebook.com/EurosongHRT

Svjetlo na kraju tunela ukazalo nam se s Ericom, prvi kojeg mogu pohvaliti. Malo mi je neobično da se odlučio za pjesmu na hrvatskom, a izdaje album na engleskom, no svakako zanimljiv izbor. Ericov vokal je toliko milozvučan, pjesma je radiofonična s repetitivnim dijelom koji neprestano raste. Sa scenskim nastupom moglo se malo više poigrati, ali svakako se uspješno predstavio publici.

Ella Orešković na pozornicu je donijela manje entuzijazma od one dvije Sandijeve pratilje. Od momenta kad je stala na pozornicu imali smo dojam da s nje želi što prije otići. U jednom trenutku je i doslovno okrenula leđa publici. Šteta jer pjesma ima potencijal, a ona ima zanimljiv vokal kojeg je stisla u sebi. Pjesmom je donijela taj ‘80 vibe koji je dominirao ovom Dorom, ali pojavom nije. Nadam se da će netko raditi s njom na tome jer bih ju rado opet slušao, a dotad mi preostaje čekati spot ili slušanje preko Spotify-a.

Izvor fotografije: Facebook.com/EurosongHRT

Tony Cetinski i Kiki Rahimovski odlučili su nam servirati dozu licemjerja i poricanja. Naziv pjesme Zapjevaj, sloboda je ne zvuči vjerodostojno od osobe koja je na uvjetnoj ili osobe koja organizira prosvjede s Markićkom. Ipak, bili smo prisiljeni i to poslušati. Još jedna od pjesama koje su zapele u vremenu. Obučeni u crno bijele Ninja kornjače u Star Wars scenariju, vizualno su se poigrali sa šahom, no ostali su miljama daleko od šah mata.

Bernarda, koju također često srećemo na Dori, ove je godine napravila ogroman iskorak iako to ovaj rezultat ne prikazuje. Nakon glasova žirija puhala je za vratom Albini, no glasovi publike su ju otpuhali na sredinu liste. Ako se netko treba žaliti na televoting onda je to ona, a ne pobresita Nina. Pjesma je moderna, radiofonična, ali i deja vu. Scenski nastup bio je jednostavan, ali efektan i dao bi se još doraditi za potrebe Eurovizije, ali možda neke druge godine.

U istom tonu ostajemo i sa šestim mjestom na kojem se našao ToMa, debitant na Dori koji je dokazao da i manjak iskustva na pozornici ne mora biti prepreka. Pokazao je da ima star quality i da možemo od njega puno očekivati. Prema mom skromnom mišljenju, pored Albine, ovo je jedini nastup koji je bio spreman za Rotterdam. Pjesma ima glavu i rep, zabavna je, prpošna i što je najvažnije on je uživao u njoj sve 3 minute. Pjesma ga je ipak vokalno ograničavala jer nije imao puno prostora pustiti glas, ali se vidio potencijal. Morao sam jako cjepidlačiti da bih mu našao neke vokalne propuste, a uz sve to se nije ispadao iz koreografije. Kudos za ToMu.

Ispred ToMe se nekako ubacio Filip Rudan s pjesmom Blind te na mene nije ostavio baš nikakav dojam. Apsolutno bezlično i što se pjesme tiče, ali i nastupa. Nemam ništa za dodati.

Glasovi Televotinga Cambiju su pomogli da dođe nadomak tronu, no ipak su ostali na nezahvalnom 4. mjestu. To je upravo jedna od pjesama koje mi volimo slati na Euroviziju i onda se čudimo k’o pura dreku neulasku u finale. Lijepa je to pjesma, ali prošlo je vrijeme kad je to bilo zanimljivo u zlatno doba Joksimovića i Mikulića. Možda me čak i najviše asocira na pjesmu Zauvijek moja grupe No name iz 2005. godine, ali bez te drame u pjesmi koju je ona imala. Iznenađen sam kako i stranci očekuju od nas da šaljemo nešto s etno prizvukom tako da ne dajem ruku u vatru da ovo ne bi dobro prošlo i na Euroviziji.

Izvor fotografije: Facebook.com/EurosongHRT

Mia Negovetić je i ove godine na tronu, ali mora se zadovoljiti broncom. Imidž joj se značajno popravio od prošle godine, ali prošlogodišnja pjesma je ipak nešto zanimljivija. Ostao je misterij zašto je skinula jaknicu odmah na početku pjesme, nije ništa naučila od Danijele Martinović. Ariana Grande se naveliko čuje u pjesmi, ali nije bilo tako grandiozno. Vjerujem da jednog dana, kad se Mia sastavi s pjesmom, može napraviti veliku stvar. S obzirom na njezine vokalne sposobnosti ne bih imao ništa protiv i neke power balade.

Nina Kraljić se više fokusirala na blaćenje Albine, nego na vlastitu izvedbu, što joj mnogi zamjeraju. Kad sam poslušao isječak pjesme, bio sam jako zaintrigiran gdje će nas ta njena Rijeka odvesti. Umjesto razigrane Mrežnice prepune slapova dobio sam jedva pomični Bosut. Pjesma je definitivno jedna od boljih i zaslužuje visoki plasman, ali da je najbolja, baš i nije. Pjesmi nedostaje neki dramatični dio koji bi nas odveo u potpunosti u trans. Također mi nije shvatljiva poveznica etno pjesme s pole danceom jer se tijekom mog studija etnologije nije nigdje spominjao među hrvatskim običajima. Cijela farsa koja je dogodila nakon, gdje je tvrdila da je pokradena, je uistinu nepotrebna te je time izgubila i simpatije dijela onih koji su ju podržavali.

Izvor fotografije: Facebook.com/EurosongHRT

I ta-dah! Imamo pobjednicu! Ove godine na Eurosong šaljemo Albinu s pjesmom Tick Tock u nadi da je upravo s njom otkucalo vrijeme dosadnim pjesmama koje smo pod zadnje slali. Kombinacija Albine i Branimira Mihaljevića nije mi zvučala obećavajuće, ali su me razuvjerili. Zvuk koji je vladao ovom Dorom doživio je vrhunac u ovoj pjesmi koja se odmah prebacila na moju guilty pleasure listu u kategoriju „vadi i iz najveće depre”. Nastup je već i u ovom formatu (uz manji upgrade spreman) za Euroviziju, premda je najavila novosti. Dio na hrvatskom jeziku je donio ono nešto u pjesmu sudeći i po reakcijama YouTubera. Vokalno svakako ima prostora za napredak, no ovaj put smo joj progledali kroz prste.

E da, jeste li uživali u nastupu Vesne Pisarović jednako kao i mi?


Komentira: Eva Juraški


Još uvijek smo u post-Dora moodu s obzirom na trzavice koje vladaju na relaciji Nina – Albina, no stavimo sada po strani malo te trzavice koje su se nadovezale nakon Dore i posvetimo se samoj večeri.

Moram primijetiti kako je Dora iz godine u godinu produkcijski sve jača, a ove godine smo imali priliku gledati možda i ponajbolju produkciju do sada. Daleko je to i dalje od jednog Melodifestivalena koji jedini po produkciji može parirati Eurosongu, ali ni Hrvatska nije Švedska.

Najveće zamjerke idu voditeljicama koje kao da su došle iz različitih svemira jer zajednički jezik su slabo nalazile. Dakako, HRT je pritom očito predoslovno shvatio praćenje eurovizijskih trendova pa smo imali priliku gledati čak četiri voditeljice. To bi još i bilo kako-tako probavljivo da smo imali show od jedno četiri sata, no za dva sata svaka od njih je uspjela izgovoriti ravno rečenicu, taman da se pokrijepi činjenica kako su došle iz različitih svemira.

Izvor fotografije: Facebook.com/EurosongHRT

No, ‘ajmo sada na najbitniju stavku Dore, a to su, naravno, izvođači. Po običaju neki izvođači su me ugodno iznenadili, a neki malo manje ugodno. Odmah moram napomenuti kako sam puno više očekivala od naše buduće kraljice trap-cajki Brigite Vuco, no na kraju nam je servirala zbilja siromašnu verziju Senidah iz kućne radinosti. Žao mi je što je njezin svima nama dobro poznati otac pomalo naivno pokušavao namjestiti negativne testove na koronu njezinim plesačima, jer je bez istih ekspresno ostala, što se osjetilo drastično na kvaliteti nastupa koji se sveo na kućni karaoke party.

Uz Brigitu, prilično me neugodno iznenadila Ella Orešković koja je na Dori imala svoj premijerni nastup. Imala sam dojam da Ella želi biti negdje drugdje i da si je kao zadatak samo stavila da se pojavi kao kćer bivšeg premijera jer entuzijazma oko nastupa nije bilo. Izgledala je kao usamljeno drvo na velikoj livadi.

S druge strane, najviše oduševljenja mi je izazvala pobjednica Albina. Iako je pjesma i dalje prosječna, njezin nastup je uzdigao jednu takvu bazičnu radio friendly pjesmu na razinu pravog Eurosonga i mogu reći da nestrpljivo iščekujem preinake koje je Albina najavila za pozornicu u Rotterdamu. Europi se, koliko vidim po komentarima na društvenim mrežama, pjesma jako svidjela i sada je sve na Albininom timu za koji se nadam da će dosta uložiti u dobru promociju i kadriranje koje je unazad par godina postalo iznimno važan faktor svakog scenskog nastupa, usudila bih se reći toliko važan da može uništiti dobar scenski nastup jednako kao što ga može i podići iz pepela.

Izvor fotografije: Facebook.com/EurosongHRT

Ostali kandidati su bili više-manje u skladu s očekivanjima. Od Nine sam imala velika očekivanja koja je na kraju opravdala, no sve je to palo u drugi plan nakon što je Nina krivnju sa svoj neuspjeh usmjerila na HRT i njihov navodni pokušaj namještanja pobjede Albini. Moglo je i bez toga jer Nina, osim što ima dobar glas, ima i svoj jedinstveni izričaj koji je okaljala nesmotrenim medijskim ispadima.

Najveći fijasko večeri očekivano su nam priuštili Bojan Jambrošić i Ashley Colburn čiji ću nastup sumirati jednim YouTube komentarom koji kaže The Story of Fire Saga in real life”. Beta Sudar isto nije bila daleko od toga u plastic fantastic kompletiću rađenom taman za dated disco pjesmu. Toni i Kiki su me razočarali jer su doma ostavili mač koji bi bio točka na i njihovom volim Hrvatsku nastupu.

Foto: Renato Branđolica za HRT / Facebook.com/pisarovicvesna

I za kraj ne smijem zaboraviti možda najveću kraljicu večeri, a to je dakako bila Vesna Pisarović koja nam je ponovno dokazala da je prava hrvatska kraljica popa jer je uspjela zasjeniti polovicu kandidata. Zato iduće godine na Dori želim čuti idući nastavak Sasvim sigurna jednako kao i osam voditeljica, jer možda će se njih osam bolje snaći u sinkroniziranom pričanju.


Komentira: Helena Kezerić


Trudit ću se biti što kraća i jasnija.

Svojim nastupom Bernarda je podigla pjesmu Colors za nekoliko stepenica, ToMa (iako hitno treba nekog stručnog za vođenje svoje Facebook stranice) je bio prva zraka veselja i zabave, a sve ostalo je jako zaboravno, zastarjelo i okej za radio, ali nikako za Eurosong. Izuzev Bete Sudar i sirotih Bojana i Ashley – to je bilo teško gledati i slušati. Jako mi je žao Elle Orešković jer ju je trema progutala, a najava njezinog nastupa je grozota koju nije uopće trebalo izgovoriti – koga briga čija je kći!

Izvor fotografije: Facebook.com/EurosongHRT

Vesna Pisarović je ukrala show, molim HRT da sljedeće godine ne troši budžet i jednostavno pošalje Vesnu ponovno na Eurosong, kakva god pjesma bila. Barem se nećemo osramotiti, izbjeći ćemo ova neugodna medijska prepucavanja. Vesna je uvijek imala talenta, stila i znala je kako se treba ponašati.

Slijedi ono najvažnije

Apeliram na žiri i organizacijski tim Dore da omoguće javnosti da, nakon odabranih 14 ili 16 pjesama koje će ući u natjecanje, objave listu onih prijavljenih koje prema njihovim kriterijima kvalitetom nisu zadovoljile izboriti se za svoje mjesto pod suncem u Opatiji. Ovako me sve nešto jako podsjeća na neki scenarij iz mafijaških filmova. Htjela ja to ili ne htjela, u posljednja dva dana iz nekoliko različitih izvora do mene dolaze vjerodostojne informacije koje potvrđuju da je Dora jedna velika farsa. Budimo realni i skroz iskreni, to je javna tajna još od 2007.

Nikako ne stajem na stranu Nine Kraljić, jer se postavlja pitanje je li i njezina pjesma trebala biti izabrana pored svih prijavljenih. Svi dobrovoljno pristajemo na “show”, prihvaćamo Doru kao taj teatar neukusa, kiča i jednoličnosti (iako to Dora nije bila oduvijek), pa od toga smo izgradili obiteljske tradicije. Baš me zanima kako bi ovo, u što se danas Dora pretvorila, komentirala Ksenija Urličić, žena koja ju je osmislila!


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari