Komentar: Tko je kriv za manjak originalnosti u Hollywoodu?
Nova holivudska era
Nova holivudska era počela je 1967. godine s filmom Bonnie and Clyde koji se danas smatra klasikom, ali u vrijeme kad je izašao u kina nitko nije mislio da će zaraditi više nego što je u njega uloženo. Producent i glavni glumac u filmu, Warren Beatty, bio je fan francuske kinematografije tog vremena u kojoj su prevladavali seksualna sloboda, nasilje i komične situacije, a glavni bi likovi često svi na kraju umirali. Film o ljubavnicima-razbojnicima proširio je taj trend i u američkoj kinematografiji pa su nakon njega uslijedili filmski klasici redatelja kao što su Scorsese, Coppola, Spielberg i Kubrick. Coppola i Kubrick snimili su nekoliko filmova i prije 1967. ali ih se ne uvrštava u novu holivudsku eru.
Ono što je važno za ovu eru jest da su filmove radili istinski filmoljupci koji su, takoreći, imali prilike odrasti gledajući filmove pa su njihovi vlastiti filmovi puni referenci na druge starije, ali i novije klasike. Primjerice u Scorseseovom Taxi Driveru (1976), Robert De Niro zamišljeno gleda u sok s mjehurićima i promišlja značenje svog života. To je referenca na Jean Luc Godardov film Two or Three Things I Know About Her (1967) u kojem glavni lik radi istu stvar što je pak referenca na film Odd Man Out (1947) Carola Reeda. (source: cracked.com)
Nova era dosegnula je svoj vrhunac, ali ujedno i kraj sa Spielbergovim filmom Jaws (1975), Lucasovim Star Wars (1977) i Coppolinim Apocalypse Now (1979). Nakon toga Coppola je snimio One from the Heart (1981) zbog kojeg je bankrotirao, a Lucasov Heaven’s Gate (1980) označio je kraj rada za filmski studio United Artists. Svi su se ovi filmovi smatrali riskantnima u vrijeme kad su snimani, a prvotni uspjeh pa onda neuspjeh takvih filmova označio je kraj nove ere u Hollywoodu.
Nerdywood era i era blockbustera
Nerdywood era ima sve odlike Nove holivudske ere, odnosno, redatelji su jednako zagriženi fanovi onoga što im je poslužilo kao inspiracija za filmove, a u ovom slučaju to su stripovi. Nerdywood eru otvara film X-Men (2000) redatelja Bryana Singera koji je ostao uglavnom vjeran stripu. Jedina veća razlika su kostimi likova, a i to je postala interna šala u filmu kad Cyclops predloži Wolverinu da obuće žuti spandeks kostim. Nakon uspjeha mutanata-junaka na scenu stupaju The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring (2001) i novi Spider-Man (2001). To su za to vrijeme bili prilično riskantni filmovi s neuobičajenim glavnim junacima. Treba napomenuti da je prije Spidermana i X-Mana, zadnji film o superjunacima bio Batman & Robin (1997) koji se definitivno nije upisao u povijest. Osim toga, po prvi put su Marvelovi junaci bili prikazani u kinu.
Svi su navedeni filmovi polučili veliki uspjeh pa su studiji odlučili da bi možda bilo dobro napraviti reboot nekog od starijih filmova o superjunacima. Tako je na scenu 2003. godine stupio Christopher Nolan koji je dotad bio gotovo nepoznat što je bila “igra na sigurno” , jer ako reboot Batmana bude neuspjeh, ni jedan slavan redatelj neće „stradati“. Nolan je bio strastven fan Batmana i odlučio ga je prikazati u novom svjetlu, kao realističnog lika koji se muči s ozljedama i ima novčanih problema. Batman Begins (2005) bio je iznimno uspješan, a filmski studiji zaključili su da ima smisla (odnosno financijske koristi) raditi reboote i adaptacije već postojećih filmova i popularnih stripova.
No zbog toga što su filmske adaptacije stripova o superjunacima u kratkom vremenu postale popularne i siguran izvor zarade, filmski studiji zahtijevali su sve više kontrole nad njihovim stvaranjem. Tako su primjerice nakon uspjeha Raimijeva prva dva Spider-Mana (2002, 2004) odlučili da u idući nastavak mora ubaciti lik Venoma, iako se Raimi fokusira na tzv. srebrno doba stripova i mračnu eru 90ih u koju se Venom nimalo ne uklapa. The League of Extraordinary Gentlemen tako se pretvorio u film koji je tek površno baziran na istoimenom stripu Alana Moorea i u kojem se glavnina radnje vrti oko vampira i Venecije koja eksplodira.
Osim povećanog broja filmskih verzija priča o superjunacima, u industriji je vidljivo povećanje drugih vrsta adaptacija poput primjerice adaptacija knjiga ili nastavaka prethodnih filmova, a sve je počelo 2001.godine. Ako krenemo redom, nakon 2005.godine i Batman Begins, filmovi koji su najviše zaradili u 2006. godini bili su : Pirates of the Caribbean: Dead Man’s Chest, Night at the Museum, Cars, X-Men: The Last Stand, The Da Vinci Code, Superman Returns, Happy Feet, Ice Age 2: The Meltdown, Casino Royale (James Bond) i The Pursuit of Happiness.
U 2007. godini to su bili: Spider-Man 3, Shrek the Third, Transformers, Pirates of the Caribbean: At World’s End, Harry Potter and the Order of the Phoenix, I Am Legend, The Bourne Ultimatum, National Treasures: Book of Secrets, Alvin and the Chipmunks i 300. Red Feniksa peta je knjiga u Harry Potter franšizi što znači da su prije ovog, već snimljena četiri Harry Potter filma. Piratima s Kariba bio je to treći nastavak, a isto vrijedi i za Spidermana i Shreka. National Treasures: Book of Secrets je drugi nastavak filma National Treasures (2004), I Am Legend adaptacija je istoimene knjige, a The Bourne Ultimatum također je bio temeljen na knjizi. Alvin and the Chipmunks originalno su bili crtani likovi koje je smislio Ross Bagdasarian.
Niz se nastavlja u U 2008.godini: The Dark Knight, Iron Man, Indiana Jones and the Kingdom of the Crystal Skull, Hancock, Wall-E, Kung Fu Panda, Twilight, Madagascar 2, Quantum of Solace (još jedan James Bond), Horton. Dakle, ponavlja se ista priča kao i prethodne godine, a dalje vjerojatno ne treba ni ići jer liste svih idućih godina do današnje izgledaju manje-više isto: nastavci filmova o superjunacima, nastavci filmova napravljenih po knjigama, novi filmovi o superjunacima i novi filmovi bazirani na knjigama.
Važno je naglasiti da adaptacija ne mora nužno imati negativan prizvuk, dapače, sigurno nije jednostavno prenijeti kvalitete knjige, kao što su emocije i unutarnje misli likova, u scenarij. Gone Girl (2014) redatelja Davida Finchera primjer je izvrsne adaptacije istoimene knjige autorice Gillian Flynn. No takva je adaptacija rijetkost. Kao što se da zaključiti iz prethodno spomenutih, češće su adaptacije već masovno popularnih knjiga kao što su to Harry Potter, Twilight, Eragon, Hunger Games i najrecentnije 50 Shades of Gray ili reinterpretacije i nastavci filmova koji su također već izrazito popularni. Stoga nije teško zaključiti da će adaptacija djela koje je zaradilo brdo novaca, preneseno na film, također zaraditi ako ne već planinu, onda bar gorje novaca.
Pravi je primjer toga Hobbit (2012, 2013, 2014) odnosno tri filmska nastavka napravljena po jednoj knjizi za djecu koja vidno nije dovoljno dugačka i kompleksna da bude adaptirana u čak četiri filma od kojih svaki traje dulje od 2 sata. Nakon što su LOTR filmovi u središte pažnje doveli Tolkiena i sav njegov književni opus koji je dotad uglavnom bio nezapažen, Hobbit se činio kao logičan nastavak u franšizi. No očit je pravi razlog zašto Hobbit i zašto njegova četiri nastavka – zarada i to zarada koja je bila prijeko potrebna studiju New Line koji je bio u dugu čak 5 milijardi dolara.
Filmska industrija općenito nije voljna riskirati. Nolan je imao velikih problema kad je htio započeti snimanje Inceptiona (2010). Prije nego je itko vidio film, u industriji su kolale glasine da „Warner Bros samo čini uslugu Nolanu jer žele da im on režira Batmana 3“ i da je to „prekompleksan film za ciljanu publiku, a uz to će izaći u ljeto što nikad nije dobro vrijeme.“ Producent Dan Jinks koji stoji iza oskarovskih filmova American Beauty (1999) i Milk (2008) izjavio je da u Hollywoodu vlada „oprez“ prema originalnim filmovima. Još jedan producent, Scott Rudin (True Grit, Social Network), govori o istoj vrsti „opreza“ koju smatra opravdanom jer „mnogi neobični, drukčiji i sasvim originalni“ filmovi često ne pokriju troškove snimanja (source: www.gq.com)
Kao moguća protuteža silnim adaptacijama, sve se veći naglasak stavlja na indie filmove odnosno nezavisne (independent) filmove koji nisu u produkciji većih studijskih kuća, nisu adaptacije, a svoje putovanje prema slavi uglavnom započinju na Sundance film festivalu. Tako su se na ovogodišnjim Oscarima u “bubnju” našla čak četiri nezavisna filma: Boyhood, Whiplash, Selma i Birdman od kojih je svaki bio nominiran za više Oscara i osvojio bar jednog, a treba napomenuti još i Nightcrawlera koji je nominiran za najbolji originalan scenarij. U Birdmanu je čak i očita kritika tipičnih blockbustera u sceni u kojoj se Rigganu Thomsonu (Michael Keaton) priviđaju Spiderman, Transformeri i Iron Man. Svi su navedeni filmovi također bili nominirani za nagradu Indie Spirit koja se dodjeljuje samo filmovima čija produkcija nije bila skuplja od 20 milijuna dolara.
Adaptacije stripova i popularnih knjiga ne moraju nužno biti nešto negativno. Strip-junaci uvijek su nekako bili “rezervirani” za onaj dio povlaštene populacije koji ih se mogao dočepati dok smo, recimo, mi u Hrvatskoj prije doba Interneta bili osuđeni na puno manji izbor stripova. Filmovi su nam tako omogućili da se bolje upoznamo sa svijetom američkog stripa, a svaki vatreni fan neke knjige umire od želje da vidi svoje junake još negdje osim u svojoj glavi. No to ne znači da se adaptacije istih smiju “silovati” iz godine u godinu i industrijski proizvoditi samo radi zarade. Time se gubi sve ono što te adaptacije mogu predstavljati, a to je kvalitetno pretvaranje jednog medija u drugi i ispunjenje svih želja onih najvećih fanova koji znaju svaki detalj o svojim idolima i žele vidjeti da su ti detalji pravilno predstavljeni.
Također, osim silnih adaptacija, bilo bi lijepo da se vrati trend originalnosti koji je nekako izumro krajem devedesetih. Možda se čini suludim to naglasiti, ali nisu svi koji gledaju filmove fanovi stripova, fanovi megapopularnih knjiga i mladi ljudi u dobi do 35 godina koji većinom i konzumiraju takve stvari. Ono što se traži je uravnoteženija ponuda filmova koja bi jednako zadovoljila sve tipove filmskih fanova (ili barem većinu) i koja bi pružila priliku razvoju novog tipa kinoljubaca koji će onda znati da uz novi film o superjunacima uskoro mogu očekivati i neku novu povijesnu dramu, dobar krimić, kvalitetan hororac, istinski duhovitu komediju, biografiju, SF, fantasy i slično. Dragi Hollywoode, odrekni se jednog skupog filma koji zaradi 300 milijuna dolara i za cijenu produkcije tog filma daj nam 10 jeftinijih filmova s dobrom pričom koji će zajedno zaraditi isto toliko novaca, ako ne i više.
