BILO JEDNOM… U HOLLYWOODU: Lights, camera, action!
Napomena: Članak sadrži spoilere.
Otkad je premijerno prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, Once Upon a Time…in Hollywood postao je neiscrpan izvor brojnih rasprava i tekstova, a za sobom je povukao i niz kontroverznih pitanja koje su mediji maksimalno iskoristili. Deveti film Quentina Tarantina gledatelja odvodi u šetnju kroz zlatno doba holivudskog filma krajem šezdesetih godina.
Razdoblje klasičnog Hollywooda je na izmaku, Vijetnamskom ratu se ne nazire kraj, a hippie pokret je u punom zamahu. Once Upon a Time…in Hollywood je – neovisno o svom iznimno kratkom postojanju – proglašen Tarantinovim ‘ljubavnim pismom zlatnoj eri holivudskog filma’.
Ljubavno pismo filmu
Tarantinovo je filmsko stvaralaštvo ukorijenjeno u iskrenoj namjeri da ostvari vlastiti san i snimi film koji će žanrovski, stilski i tematski interpretirati i spajati do tad nespojive filmske dragulje, a njegov je posljednji film dosad najustrajniji homage autorovim odabirima iz svijeta filma. Ova humoristična drama spaja televizijske i filmske reference poput fiktivnog TV hita Bounty Law i spaghetti westerna Sergija Corbuccija čiji je rad Tarantino izravno interpretirao u filmu Django Unchained (2012).
Uz svoje silne reference, Once Upon a Time…in Hollywood je intertekstualan i samosvjestan – meksički restoran Casa Vega evocira jednog od protagonista filma Pulp Fiction (1994), a pojavljuje se i obojeni zid pored kojih smo prvi put ugledali Jackie Brown.
Once Upon a Time…in Hollywood se proteže na 161 minutu, a narativnom strukturom podsjeća na Pulp Fiction. Naime, uz pretpostavku da su gledatelji upoznati s portretiranim razdobljem i događajima, priča s jasnim početkom i krajem izostaje, a film funkcionira kao privremena postaja kojom prolazi niz zanimljivih likova s nepoznatim porijeklom. Njihovi se dani pretapaju jedan u drugi – pa tako pratimo njihove vožnje gradom, pripremanje večere i odlazak u kino – i bliže se onome na koji se dogodio jedan od najvećih zločina moderne američke povijesti.
Fikcija i stvarnost u filmskom svijetu
U središtu radnje su televizijski kauboj Rick Dalton (Leonardo DiCaprio) i njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik, kaskader Cliff Booth (Brad Pitt). Filmska industrija doživljava promjene, stoga obojica shvaćaju da nemaju osigurano mjesto u nadolazećem ‘Novom Hollywoodu’. I dok se Cliff zadržava u procesu prihvaćanja završetka vlastite karijere, Rick se pokušava oduprijeti gubitku titule popularne filmske i televizijske zvijezde.
- „I could be one pool party away from starring in a Polanski movie!“
Rickovi prvi susjedi na Cielo Drive su Roman Polanski (Rafal Zawierucha) i njegova mlada supruga Sharon Tate (Margot Robbie) što Ricku daje nadu za potencijalan uspjeh sudeći o popularnosti koju je u to vrijeme imao poljski redatelj. Izvrsna glumačka postava za sobom povlači jednako izvrsne glumačke izvedbe, stoga se s lakoćom može tvrditi da su Leonardo DiCaprio, Brad Pitt i Margot Robbie maksimalno iscrpili scenarij.
Quentin Tarantino našao se u središtu pitanja odnosa prema ženskim likovima, prepisivanja povijesnih osoba i događaja, a kritiku mu je uputila i PETA prozivajući ga za tretiranje pit bulla kao ‘psa za borbe’. Osim toga, primio je i niz kritika vezanih uz pravedan odnos prema fiktivnim i nepravedan odnos prema likovima iz holivudske filmske stvarnosti poput Brucea Leeja (Mike Moh) i Sharon Tate.
Ipak, tome se suprotstavljaju činjenice da sekvenca u kojoj se pojavljuje Bruce Lee pripada subjektivnom doživljaju fiktivnog lika te da je Sharon Tate prikazana kao nadarena, dobronamjerna i vesela djevojka što odaje počast sjećanjima na njezinu osobnost i dehumanizira pojedince zaslužne za njezinu tragičnu smrt.
Nasiljem protiv nasilja
Jedna od raspršenih narativnih linija pripada priči o mladim pripadnicima hippie pokreta i obitelji Charlesa Mansona. Tarantino je u njihovom prikazu ostao dosljedan, premda je lik Charlesa Mansona (Damon Herriman) gotovo potpuno izostao iz filma.
Quentin Tarantino čuva posljednje filmske minute za katarzično i brutalno nasilje koje se od samog početka proteže kao obećanje. U ovom slučaju ga je sačuvao za članove Mansonove obitelji. Premda je ishod brutalnog događaja poznat, Tarantino ga izmjenjuje te koristi fikciju i svoje fiktivne likove kao objekte u ispravljanju učinjene nepravde. Invaziju članova Mansonove obitelji u privatnu kuću Ricka Daltona slijede minute ispunjene apsurdnim, bizarnim i brutalnim iživljavanjem dvojice protagonista nad troje mladih ljudi koji su odlučili nasiljem pristupiti filmskim zvijezdama u čijim se filmovima nasilje promovira.
Premda neovisan o tragičnim i brutalnim događajima koji su ga zauvijek obilježili, kraj klasičnog Hollywooda je bio neizbježan. Once Upon a Time…in Hollywood spaja stvarnost i fikciju, na specifičan način portretira isječak jednog vremena i iznova nas potiče na razmišljanje i razgovor.