Istaknuto

Komentar: Važnost uvođenja seksualnog odgoja u škole za budućnost pojedinca (i društva)

seksualni odgoj
Ilustracija: Chrissy Curtin
Vrijeme čitanja: 5 minute

„Potrebno je uvesti sveobuhvatni seksualni odgoj u škole”  – jedan je od naslova koji zadnjih tjedana broji najviše komentara na društvenim mrežama. Naime, predstavnici Inicijative za uvođenje seksualnog obrazovanja u škole napokon glasno i argumentirano traže da školski program, ako ne zasebno, onda bar u sklopu građanskoga odgoja, sadrži teme iz područja ljudske spolnosti i seksualnosti.

Distanciranje – kočnica napretka

Zanimljivo je kako se s pojavom ideje građanskoga odgoja konstantno potencira cilj stvaranja odgovornoga građanina od mlade osobe. Ipak, stvaranje participacijske kulture potrajat će dok je god seksualnost tabuizirana. Javna i obrazovna politika i dalje se distanciraju od tema koje su sastavni dio života svakoga pojedinca, a uz to su i područja osjetljive prirode koja, zbog posljedica neznanja i neodgovornosti, ostavljaju najveće traume. Kako uopće pozivati na odgovornost te očekivati odaziv i napredak kada institucije, kojima je zadatak voditi i ponuditi društvu adekvatnu uputu o vođenju kvalitetnoga života, najvažnija pitanja egzistencije ostavljaju u pozadini? Kako očekivati da slika društva prezentira osviještenog građanina svjesnoga sebe i zajednice?

Predodžbe obitelji prema spolnosti

Često se kaže da sve potječe iz obitelji. S obzirom na otvorenost prema temi spolnosti, one su najčešće distancirane. Dakle, roditelji sa svojom djecom nemaju naviku razgovarati o zaljubljenosti, ljubavi, simpatijama, vezama, seksu, osnutku obitelji, roditeljstvu, itd. Ako takvi razgovori i postoje, uglavnom su svedeni na šalu i zadirkivanje, ne prodiru u dubinu te nema uzajamne razmjene razmišljanja i emocija. Tim gore ako su šale neprimjerene i prostačke jer će djeca usvojiti krivu sliku koju će kasnije biti teže ispraviti.

Drugi tip su religiozno nastrojene obitelji (u čemu nema ničega lošeg), no prezentirati spolnost kao nešto loše, pogrešno i prljavo u djetetu će izazvati strah zbog kojega se neće usuditi razmišljati o temi na realan način. Treći tip je obitelj u kojoj spolnost zauzima važno mjesto u zadatku odgoja, roditelji su otvoreniji, pristupačni za sva pitanja i usmjereni na svrhu onoga čemu poučavaju djecu. Nažalost, takav je tip obitelji najrjeđi.

Posljedice krivih informacija

seksualni odgoj
Foto: speakactchange.org

Kako god, djeca su znatiželjna, a spolni razvoj jedna je od glavnih preokupacija mladih, posebno u tinejdžerskim godinama. Bez daljnjeg, informacije su uvijek dostupne, samo je pitanje koji je njihov izvor. Budući da se roditelji srame otvoreno razgovarati s djecom o važnosti odgovornog spolnog ponašanja, a možda i sami nisu dovoljno informirani, te potpuno zanemaruju tu temu, nije ni čudo da većina mladih poseže za odgovorima na internetu, u također nedovoljno informiranom društvu ili pak seks uzima zdravo za gotovo ne shvaćajući moguće posljedice neznanja. Konzumerističko društvo s izraženom hiperseksualiziranošću koristi neznanje u svrhu vlastitih interesa te se tako javljaju posljedice kao što su neželjena trudnoća, abortus, spolne bolesti, zlostavljanje, depresija i sl.

Odgoj djeteta ne uključuje samo materijalnu sigurnost, već i usmjeravanje na emotivnom, psihološkom i socijalnom području. Tinejdžer vjerojatno neće pristupiti roditelju i postaviti mu pitanje o npr. prezervativima jer sjećanje iz djetinjstva kaže da se o toj temi ne razgovara. Neće pitati kako riješiti svađu u vezi, niti će uopće imati potrebu obavijestiti roditelje da je u vezi. Ali ne bi trebalo čuditi ako za nekoliko mjeseci dođe s djetetom u naručju te ga predstavi roditeljima.

Cilj i program Seksualnog odgoja

Upravo su to razlozi zbog kojih bi Seksualni odgoj trebao biti obvezan predmet u svim osnovnim i srednjim školama. Naravno, teško je obećati da će doći do nekakve značajnije promjene u vidu odgovornog spolnog ponašanja, no učenici će zasigurno usvojiti određena znanja kojih će se u nekoj životnoj prilici prisjetiti te će možda odabrati bolji izbor. Neki od najvažnijih razloga i ciljeva predmeta mogli bi se sažeti u sljedećih pet točaka:

  • Razumijevanje sebe kao seksualnog bića
  • Odgovorno spolno ponašanje i prevencija zareze spolnim bolestima
  • Zdravi emotivni, seksualni i međuljudski odnosi
  • Smanjenje seksualnog nasilja
  • Smanjenje broja neželjenih trudnoća i abortusa

Dodatne teme mogle bi biti: vrste seksualnog odnosa, kontracepcija, kako reći ne prilikom nagovaranja na seks, promiskuitetno ponašanje, gradnja samopouzdanja i odlučnosti, ljubav ili zaljubljenost, kako izabrati dobrog partnera, kako imati kvalitetnu vezu, obiteljski život i odgoj djece, stereotipi o pripadnicima LGBTQ zajednice i poticanje solidarnosti i razumijevanja. Uz to, ne bi bilo loše dopustiti učenicima da sami izaberu temu o kojoj bi voljeli saznati nešto više. Što se tiče same nastave, predmet bi mogao uključivati različite oblike poučavanja: predavanja, slušanje i analiziranje iskustava, rasprave, kreativne radionice i sl.

Bitno je naglasiti da takav predmet nikoga ne bi oštetio budući da se komentari roditelja na društvenim mrežama svode na misao kako će njihova djeca biti dodatno opterećena gradivom i produženim boravkom u školi. Dragi roditelji, da sami ispunjavate ulogu odgojitelja svoje djece i otvoreno razgovarate s njima o seksu, do ideje za uvođenje ovoga predmeta ne bi ni došlo. A i ne vjerujem da jedan životno koristan predmet može biti kap koja je prelila čašu uz sve ostale nebitne predmete koji se zaborave odmah nakon ispita. Nema potrebe za obranom, pitanje je potegnuto u najboljoj namjeri.

seksualni odgoj
Foto: Netflix

Vršnjački način rješavanja problema – međusobno savjetovanje

Primjer društva koje mijenja svoje poglede na seksualnost od hedonističkog i površnog do sastavnog dijela života koji traži ozbiljnost opisan je u tinejdžerskoj seriji „Sex Education”. Iz sadržaja saznajemo da nesigurni Otis ima sve odgovore na pitanja o seksu, zahvaljujući majci koja je seksualni terapeut. Zato buntovnica Maeve predlaže školsku kliniku za seksualnu terapiju. Svaki je lik opterećen nekim pitanjem vezanim uz spolni odnos. Kada više ne može skrivati svoj problem, obraća se Otisu koji ga savjetuje.

Naglašena je povezanost među tinejdžerima ostvarena na temeljima sličnih situacija s kojima se susreću. Po meni, serija više naglašava strast, zabavu i poluiskrene emocije seksualno opterećenih likova, nego što može biti materijal za učenje odgovornog spolnog ponašanja, no problemi mladih osoba su slični. Roditelji su, kao i u našemu društvu, u drugom planu. Imaju drugačiju sliku svijeta, zatvoreni su, ograničenih okvira i ne miješaju se u sazrijevanje djece. Njihova je uloga u nametanju pravila.

Svijest o spolnom uznemiravanju

Još par sitnica. Svi su upućeni u aktualnu temu seksualnoga uznemiravanja na fakultetima. Nakon javnoga istupanja glumice Milene Radulović s potresnim iskustvom spolnog uznemiravanja, inicijativa „Nisam tražila” preplavljena je sličnim svjedočanstvima s područja cijeloga Balkana. Cilj inicijative je međusobno ohrabrenje, razumijevanje i pokušaj poboljšanja stvarnosti. Traži se pravda i odmak od ideje kako je osoba samo tijelo, izvor kratkotrajnoga zadovoljstva. Promiče se izgradnja samopouzdanja, uviđanje vlastite vrijednosti i podizanje glasa protiv svakog vida uznemiravanja. Možda je to i najvažniji motiv zbog kojega bi Seksualni odgoj trebalo uvesti u škole.

Malim koracima do kvalitetnijeg društva

Nije sramota informirati se o seksu, već je sramota biti neinformiran i zbog toga postati potencijalnom žrtvom uznemiravanja. Ako su već roditelji zakazali u svojoj ulozi te i dalje smatraju kako spolnost nije važna tema, zašto onda ne prepustiti taj dio odgoja stručnoj osobi i obrazovnoj ustanovi? Svakako, i dalje će postojati osobe koje će se ponašati neodgovorno, ali će znati za posljedice. Također, učenici u školi sigurno neće dobiti krive informacije, već će pravovremeno biti upućeni u ono što u budućnosti mogu očekivati. Uz to, možda i građanski odgoj konačno dobije konkretnije značenje od pukog slova na papiru kojeg se promiče u nekom nevidljivom kontekstu.

Možda ćemo u budućnosti moći razgovarati i o spolnosti kao normalnoj, važnoj temi, a ne se ograničiti na tračeve tko s kime spava, tko je promiskuitetan i tko je kome napravio dijete. Možda nećemo sa zgražanjem komentirati tko voli koji spol i ljubav svrstavati pod kategoriju odvratnoga samo zato što nije u skladu s tradicionalnim. Možda postanemo manje licemjerno društvo. Možda.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari