Kratka recka: „Short n’ Sweet” (Sabrina Carpenter)

U popu mi je zadnjih godina nedostajalo humora, opuštenosti i zaigranosti. Točnije, neopterećenosti. Upravo su te karakteristike, što glazbeno, što imidžem i markom, ono što donosi Sabrina Carpenter na svom šestom albumu „Short n’ Sweet”. Da, šestom, koliko god domaća publika mislila da je debitantica s jednim hitom (Espresso). Nakon godina Disneyja, ugovora s diskografom Hollywood Records, Sabrina je trenutno u sretnijem i kreativnijem razdoblju i pod ugovorom s diskografskom kućom Island.

Tijekom 2000-tih smo slušali o ljubavnim zapomaganjima, kako pop zvijezde pjevaju svojim boljim/gorim polovicama, bivšima, i o tome što je, kako i kada pošlo po zlu. Onda smo u 2010-ima slušali kako trebamo vinuti ruke u zrak i kako je život samo jedan veliki party. Tu negdje je bio i period pjesama o tome kako smo sami sebi dovoljni i kako sve možemo sami, tako i naše pop zvijezde. Drugim riječima, neki period pjesama o samopouzdanju i prihvaćanju samog sebe. Daleko od toga da to nije bilo potrebno i važno, ali je brzo dosadilo, ocvalo i, usudio bih se reći, loše ostarjelo. Srećom, mislim da zadnjih mjeseci ulazimo u neko pametnije razdoblje, gdje se na najpopularnijim izdanjima nalaze zabavnije teme i drugačiji pristup.

Naravno, na um mi padaju Sabrina Carpenter i „Short n’ Sweet”, Charli xcx i njen „brat” te Chappell Roan i „The Rise and Fall of a Midwest Princess”. Svi redom nominirani za album godine na glazbenim nagradama Grammy.

Zaista kratko i jako slatko

Album „Short n’ Sweet” na prvo slušanje ostavlja upravo takav dojam kakav mu je i naziv, kratak i sladak. Međutim, koliko god to bile činjenice, ima tu više mesa nego se čini. Pjesme odlikuju duhovitim frazama, snenim, ali i radiju prijateljskim, ambicioznijim aranžmanima i zabavnim refrenima. Glavna tema su romanse, sasvim logično, ali je pristup posebno simpatičan, na trenutke nihilistički, vrlo suvremen i humorističan. Zvukom je posvećen pretežno popu uz dodatke R&B-a, rocka i country glazbe, predvidljivo i pristupačno, ali funkcionira i više nego dobro.

Aranžmane potpisuju Julian Bunetta, John Ryan, Ian Kirkpatrick i Jack Antonoff, gdje vjerujem da je potonjem dobro došlo malo osvježenja od hiperproduciranja za Taylor Swift. Koliko god mi uši milovala njihova divna suradnja, rado bih da se Antonoff malo udalji od diskografije Taylor Swift.

Dovitljivo i zarazno pjesmice

Od pjesama bih s ovog kratkog i slatkog albuma izdvojio, uz najstrimaniju pjesmu godine, najavni singl Espresso, i sjetnu Don’t Smile, euforičnu i nevjerojatno milu Juno te countryjem inspiriranu Slim Pickins koje se ni legendarna Dolly Parton, siguran sam, ne bi sramila. Da se vratim na trenutak na Espresso, mislim da je to onaj tip hit pjesme koji se umjetniku dogodi jednom u životu. Ona pjesma koju bi mogao otpjevati bilo tko na planeti i bila bi hit. Toliko joj paše uz imidž i diskografiju da je to nesnosno slatko i potrebno. Više ne mogu zamisliti Sabrinu Carpenter bez te pjesme. Beskrajno duhovita i nesuptilno seksualna, ali na bezopasan, neuvrjedljiv način, kako to samo Sabrina zna.

Juno je neodoljivo mladenačka, ludo euforična i medena, podsjeća me na vjenčanja i zamišljam kako mladenci zdušno pjevaju te stihove jedno drugom na svoj veliki dan. Zarazne su i Good Graces i zadnje izdani singl Bed Chem. Jedina pjesma koja mi je možda čak i dosadna je Lie To Girls.

Dopustite da izdvojim koji stih s albuma, koji zabavan, i koji poetičan;

Since the good ones call their exes wasted
And since the Lord forgot my gay awakenin’
Then I’ll just be here in the kitchen
Servin’ up some moanin’ and bitchin’

– Slim Pickins

I know you’re not
The sharpest tool in the shed
We had sex, I met your best friends
Then a bird flies by and you forget

– Sharpest Tool

You’re so empathetic, you’d make a great wife
And I promise the mushrooms aren’t changing your life
Well, you crashed the car and abandoned the wreckage
Fuck with my head like it’s some kind of fetish

Don’t think you understand
Just ’cause you leave like one doesn’t make you a man

– Dumb & Poetic

S vremenom mi je ovaj album postao izdanje kojem se ponovno radujem, koje mi je od početne sladunjavosti i pokojeg britkog stiha uspjelo kroz vrijeme zadržati onaj faktor želje za ponovnim slušanjem. Postalo je prijateljem. Pjesme su kratke, zarazne, slušljive, duhovite. Rekao bih da je slušanje Sabrine postalo iščekivanje nekih „začinjenih“ stihova, katkad opaski, katkad pošalica. Možda podbadanja (bivših momaka). Svakako, i više nego zabavno, u usporedbi s pjesmama svih njenih koleg(ic)a.

Za kraj, predajem vam na preporuku aktualan Sabrinin božićni specijal, A Nonsense Christmas with Sabrina Carpenter, dostupan i kod nas na Netflixu.