Osvrt – ‘What The Body Does Not Remember’: Plesna predstava na razmeđi tradicionalnog i suvremenog
Na ovogodišnjem Tjednu suvremenog plesa, u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, izvedena je predstava „What the body does not remember“, koreografa, režisera i scenografa Wima Wandekeybusa.
Djelo „What the body does not remember“ prvi je put izvedeno 1987. godine u Belgiji te je oduševilo cijeli plesni svijet. Kritičari su ocijenili djelo kao hrabro i revolucionarno te su koreograf Wim Wandekeybus i skladatelji Thierry de Mey i Peter Vermeersch dobili prestižnu nagradu Bessie Awards. Nakon duge stanke, predstava je 2013. igrala u Australiji s novom postavom, a sada je gostovala na našem Tjednu suvremenog plesa.
Na samom početku predstave na pozornicu stupa muškarac koji sjeda za drveni stol i počinje se igrati ritmom lupajući po stolu, a plesači, koji kao da su projekcija njegovih ruku u prostoru, reagiraju na zvuk i postepeno dinamiziraju i variraju motive svoje sekvence. Kako se koreografija dalje razvija, jasno se vidi gradiranje kompozicije – od motiva do strukturirane sekvence. Na samom početku koriste se svojim vlastitim tijelom kao objektom, a kako predstava odmiče uključuju i stolice, ploče i ručnike, što cijelu predstavu čini vrlo upečatljivom te jednostavno odiše „svježinom“, pa je teško povjerovati da je koreografija napravljena prije 27 godina.
Plesače plesnog projekta „Ultima Vez“ (Ricardo Ambrozio, Tanja Marín Friðjónsdóttir, Zebastián Méndez Marín, Aymara Parola, Maria Kolegova, Livia Balazova, Eddie Oroyan, Pavel Mašek, Jorge Jauregui Allue) treba posebno pohvaliti – gotovo životinjski prožimaju dvoranu svojom nevjerojatnom plesnom tehnikom i izražajnošću. S neprestanim kontaktima, solima i duetima oni ne ostavljaju prostor praznim te nam njihov subjektivni doživljaj vremena stavlja veliki upitnik iznad glave – kvragu, odakle oni crpe svu tu energiju?
„What the body does not remember“ spoj je plesača iznimnih sposobnosti, muzike koja se uklapa u karakter predstave i koja prati njen tijek (a ne obrnuto, da se koreografija prilagođava muzici) te koreografije koja je imala velik utjecaj na suvremeni ples i smatra se važnim povijesnim komadom.
