Osvrt – Ostix: Koliko nam mogućnosti otvara plesna predstava bazirana na stripu?

Prošlog tjedna plesni kolektiv Ostix izveo je svoju prvu plesnu predstavu u Zagrebačkom plesnom centru. Članica Zagrebačkog plesnog ansambla Zrinka Lukčec Kiko, voditeljica Ostixa, udružila se s bivšim učenicama Škole suvremenog plesa Ane Maletić: Emom Crnić, Evom Kocić, Ivonom Grubišić i s bivšom učenicom Umjetničke škole Franje Lučića Sarom Ugrinić u ovaj novi plesni projekt koji svoju ideju inspirativno pronalazi u stripu.

Dok publika ulazi u gledalište dvorane, izvođačice stoje na pozornici i poigravaju se svojim objektima koji u kombinaciji s njihovom kostimografijom definira njih kao likove iz stripa – štap, šešir, leptir mašna i naočale pravi su alanfordovski rekviziti koji privlače pažnju upravo zbog toga što su neobični i rijetko korišteni kao pomagala u plesnim predstavama. Sama nam izvedba priča priču o likovima u stripu, ali i o stripu samom i njegovoj sudbini – nakon uvodnog dijela u dvorani nastaje potpuni mrak, a izvođačice osvjetljavaju sebe i svoje suizvođačice ručnom svjetiljkom te nam na taj način govore da je došlo mračno doba klasičnog stripa jer ga je, kao i mnoge druge vrste, razvitak tehnologije jednostavno šutnuo u neki drugi plan.

Unatoč zanimljivoj temi i efektnim situacijama, kao gledateljicu predstava me se nije dojmila. Cijela se predstava temelji na improvizaciji koja izgleda nekako nesigurno i neizrečeno te neke situacije, poput već spomenute potpune tame, traju predugo i publika nakon nekog vremena jednostavno izgubi interes te se počinje komešati i šaputati. Čini mi se da koreografkinja nije iskoristila sve mogućnosti ove široke teme i da nije iskoristila sav potencijal svojih plesačica pa je zbog toga i predstava nekako mlaka.

Porazgovarali smo s izvođačicom Ivonom Grubišić koja nam je rekla da su se zaista namučile oko predstave, ali i da im je bilo zabavno raditi, jedni s drugima i na sebi samima. Sve četiri izvođačice maturirale su tek prošle godine i ovo im je prva suradnja s koreografom izvan njihovih plesnih škola i vidno je da im treba iskustva u njihovom daljnjem napretku i razvitku. Curama želimo sreću i nadamo se da ćemo ih uskoro vidjeti u nekoj novoj, uspješnijoj predstavi!