„Loveless” (My Bloody Valentine): 30 godina od albuma koji je promijenio tijek glazbe

Možemo komotno reći kako je 1991. bila jedna od najplodonosnijih godina u svijetu glazbe. Te godine izašli su legendarni albumi „Black” (Metallica), „Blood Sugar Sex Magic” (Red Hot Chilli Peppers), „Nevermind” (Nirvana), „Ten” (Pearl Jam), „Badmotorfinger” (Soundgarden) i „Screamadelica” (Primal Scream).

Među njima se našao i jedan album o kojem se neće baš puno čuti izvan alternativnih i indie krugova, a utjecaj na skladanje glazbe, posebno na upotrebu gitare, je dovoljan da se uvrsti u školske udžbenike iz glazbene kulture. Riječ je o albumu „Loveless”, najznačajnijem albumu shoegaze žanra irsko-britanskih pionira žanra My Bloody Valentine, poznatijih pod akronimom MBV.

Razlog tomu što je “Loveless” stigmatiziran u odnosu na ostale navedene albume jest taj što slovi kao nepristupačan album koji izaziva čudne emocije na prvo slušanje, no svakim novim slušanjem album raste u slušatelju, koji ga u jednom trenutku nesvjesno počne iznova vrtjeti jer se stopi s njegovim ugođajem.

Izglancanost do temelja

Nema bolje riječi koja bi ovaj album mogla opisati od glanca: ispoliran je kao nove pločice u kuhinji. Vidi se kako se mislilo na svaki detalj i kako ništa nije bilo prepušteno slučaju. Od jedinog singla Only Shallow pa sve do Soon, sve su stvari savršeno sagrađene kao Lego kocke: prijelazi između pjesama su maestralno odrađeni.

Zvuk je često okarakteriziran kao zvuk usisivača, po mogućnosti onog najglasnijeg Kärcherovog, postao je svojevrsno utočište za memove. Da sve ne bi bilo toliko bučno i sirovo, pobrinuli su se vokali koji su mekani poput jastuka od paperja, baš kao stih iz Only Shallow sleep like a pillow, koji se može nadovezati na cijeli album.

Androgeni i sanjivi vokali izmjenjuju se između Kevina Shieldsa i Bilinde Butcher, koji, usprkos izrazito distorzičnim i abrazivnim gitarama, uspijevaju biti toliko umiljati i nježni da su stvoreni za bezbrižne i lijene trenutke provedene u krevetu. Naslovnica albuma savršeno pretapa zvuk u vizualnu formu, a koji je, baš kako naslovnica albuma sugerira maglovit i pomalo mamuran. Ako koristite Spotify, preko njega možete doživjeti pravo olfaktivno iskustvo gledajući vizuale dok slušate album.

Senzualnost prije svega

Na prvu album zbilja zvuči nepristupačno i pomalo neugodno, naravno ako se fokusira isključivo na primarne melodije i pritom ne uroni u dubinu koju album pruža. Jednom kada se uroni u njega, uviđa se da je album mnogo više od pozadinske buke. Naglasak je na teksturi melodije i vokali primarno služe kao instrument, što je generalno odlika shoegaze i dream pop žanra.

„Loveless” se ističe kao primjer gdje ne možemo reći kako je tekstualni dio zaslužan isključivo za popunjavanje melodije. Album je u suštini vrlo intimno izdanje, budući da opisuje najintimnije osjećaje za neprežaljenom ljubavi. Nekako najdojmljivija stvar s albuma mi je oduvijek bila Sometimes. Riječ je o pravoj noise baladi koja te obuzme na svim razinama. Nije ju uzalud Sofia Coppola odlučila uvrstiti u scenu noćne vožnje Scarlett Johansson i Billa Murraya u filmu „Lost In Translation”.

Cijena snimanja? Prava sitnica

Tri desetljeća kasnije album produkcijski zvuči kao da je snimljen danas. Poznato je kako je snimanje albuma bilo otežano. Potrajalo je pune dvije godine jer se Kevin Shields, slobodno ga možemo zvati alfa i omega benda, borio s kreativnim blokadama jer nikako nije svoje ideje uspio pretočiti u studijsku verziju izdanja.

Shields, koji je po prirodi perfekcionist, nikako nije bio zadovoljan s budžetom i izborom studija za snimanje. Tijekom snimanja „Lovelessa”, promijenjeno je čak 19 različitih studija i Kevinovi zahtjevi su izluđivali Alana McGeea, glavu Creation Recordsa pod čijim okriljem je MBV djelovao, a koji je zbog „Lovelessa” doveden na prosjački štap.

Koliko je ekstremno bilo snimanje govori podatak da se sekvenca iz To Here Knows When na tamburinu snimala punih tjedan dana. Ne treba ni spominjati koliki je trošak spao na uporabu efektnih pedala s kojima su My Bloody Valentine visoko postavili ljestvicu u alternativnoj rock glazbi. Špekulira se da je samo snimanje albuma koštalo 250.000 funti, što je svakako previše za standarde neovisne izdavačke kuće.

Iskazivanje silnog nepovjerenja prema radu Creation Recordsa dovelo je do posljedičnog raskida suradnje. My Bloody Valentine je nakon „Lovelessa” utonuo u probleme, tim više što je komercijalni uspjeh albuma izostao. Potpisivanje s Island Recordsom i izostanak objave makar jednog albuma unutar pet godina označio je raspad benda 1997. koji će se ponovno okupiti deset godina kasnije i 2013. napokon objaviti treći studijski album naziva „mbv”.

Jedan od najutjecajnijih indie rock albuma

Album je redefinirao zvuk noise rocka, čije su temelje ranije postavili Sonic Youth i Hüsker Dü, u novi alternativni rock pravac danas znan kao shoegaze, nazvan po konstantnom gaženju raznih efektnih pedala gitare.

Time je kreirana ambijentalna verzija rocka koja će otvoriti put za post-rock, jednako kao i za neo-psihodeliju. Također, Shields je razvio inovativan pristup sviranja gitare, tzv. glajding koji će postati osnova za shoegaze i dream pop zvuk.

Osim što je „Loveless” abeceda svakog shoegaze i dream pop izvođača, utjecaj albuma vidljiv je i na širem području. Kao utjecaj navode ga The Smashing Pumpkins i Hole, što se ponajviše čuje na albumima „Siamese Dream” i „Celebrity Skin”. Kao inspiraciju navode ga još i Pavement, Type O’ Negative, Deftones, Tame Impala, Nine Inch Nails, dovoljan broj velikih imena koji nam ne dozvoljava staviti album u kategoriju bilo jednom u 90-ima.