“Music To Be Murdered By” (Eminem): Iznenađenje na svakom koraku
Eminem je svojim jedanaestim studijskim albumom “Music To Be Murdered By” iznenadio mnoge. Iznenađenje se krilo u odabiru tematike i odavanje počasti Alfredu Hitchcocku, ali i listi glazbenika koji su gostovali na albumu. Pozamašan broj suradnji potpisuje i pokojni Juice WRLD.
S 20 pjesama na listi i preko sat vremena materijala, Eminemov novi album je mnogo toga, pa čak i napredak, jer zadnjih par albuma publika nije tako ozbiljno shvatila.
Premonition (Intro)
Premonition (Intro) otvara album točno na način na koji sam pretpostavio. Vrišteća žena i ubodi nožem su već pomalo repetitivni, ali razumljivo zašto se nalaze ovdje. Ipak je to pjesma o njegovom devetom studijskom albumu, “Revival”, koji je ocrnjen sa svih strana. Nakon tri godine Eminem je i dalje ljut zbog toga. Dobra stvar kod ove pjesme je činjenica da je tu ljutnju fokusirao na drugačiji način i govori o tome da nitko nema poštovanja prema onima koji su hip hop učinili onim što je danas.
Unaccommodating
Unaccommodating mi je malo krivo sjela iz par razloga. Par neugodnih stihova kao na primjer: „The more they remind me of eyeballs, I’m watching my pupils get cornier.“. Osim toga, jako puno se pričalo o stihu u kojem Eminem spominje teroristički napad koji se dogodio na koncertu Ariane Grande u Manchesteru 2017. godine. To mi nije bilo iznenađenje, čudno mi je kako nije prije to spomenuo. Isto tako, spominjanje Machine Gun Kellyja je bilo nepotrebno.
Kao gostujući izvođač pojavljuje se Young M.A, žena koja je poznata zbog svoje glazbe, ali i zbog svoje organizacije za pomoć ljudima iz istočnog New Yorka koji su doživjeli tešku traumu gubitkom voljene osobe.
You Gon’ Learn
You Gon’ Learn je jedna od mnogih pjesama s albuma na kojoj je gostujući izvođač Royce da 5’9”, a s njim i White Gold. Ova pjesma mi je također jedna od boljih s albuma, pogotovo zbog teme koja se osvrće na skromne početke svih izvođača i kako je njihovo odrastanje utjecalo na njihovu karijeru i uspjeh. Ako mene pitate, Royce je stvarno pokazao svoj puni potencijal kao liričar na ovoj pjesmi, a otkriće White Golda većoj publici je definitivno potrebno.
Those Kinda Nights
Those Kinda Nights je kombinacija isprobana na “Revivalu”, točnije na pjesmi River. Tamo se nije proslavila, a sumnjam da će i na ovom albumu biti drugačije. Iako mi se sviđa D12 beat i cijelo prisjećanje na dane kada je Eminem bio aktivan korisnik, Ed Sheeran nije za takve pjesme i definitivno ne razumijem zašto je baš njega odabrao za hook jer zbog njega pjesma gubi na oštrini koju je mogla imati.
In Too Deep
In Too Deep je ljubavne tematike i govori o krivim partnerima i varanju. Pjesma nije nešto previše upečatljiva, pomalo se izgubila na albumu, ali stih koji se istaknuo je isto primjer stiha koji nikako ne bi trebao biti na albumu: „Call us Long John Silvers ’cause we selfish“.
Godzilla
Godzilla je prikladno nazvana prema ogromnom, destruktivnom i agresivnom mutiranom čudovištu koje je uništilo Tokyo. Takav efekt otprilike ima i pjesma. Eminem se stvarno potrudio oko nje i Juice WRLD koji se našao na hooku je upotpunio pjesmu na pravi način. Čak i Eminemovo jako brzo i besmisleno repanje na kraju dobiva smisao u zadnjim sekundama pjesme jer shvaćamo da je razlog tome, ni više ni manje, Chris D’Elia i njegov video u kojemu se našalio na račun njegovog flowa.
Darkness
Darkness je izašao kao jedini singl istog dana kada je izašao album i čini jednu od najsvjetlijih točaka albuma. Ironično, zar ne? Upravo ova pjesma propovijeda o stanju u Americi kada pričamo o ‘kontroli’ oružja.
Eminem se stavlja u perspektivu napadača koji je počinio masakr 2017. godine i pobio 58 ljudi, a ranio 413. Veoma moćna stvar koja samo odjednom okrene cijeli tonalitet i priču od Eminemovog spremanja za koncert do pucanja s prozora hotelske sobe. U instrumentalnom dijelu potiho se čuje jedan od najpoznatijih stihova glazbene industrije, pričam o „Hello Darkness, my old friend“ stihu iz Sound of Silence Simona i Garfunkela.
Leaving Heaven
Leaving Heaven je pjesma oko koje sam jako podvojen. Kao cjelina zvuči smisleno, ali seciranjem na dijelove slušam beat koji zvuči kao teaser za novi album Imagine Dragonsa. Skylar Grey na svakom refrenu zvuči identično, a Eminem propovijeda o svojoj borbi sa siromaštvom, manjku poštovanja koje dobiva od drugih i o tome kako STVARNO (ne mogu to više naglasiti) mrzi svog oca (koji je nedavno i umro).
Yah Yah
Uvjerljivo najbolja stvar na albumu mi je Yah Yah na kojoj su gostujući izvođači Black Thought, Q-tip, Denaun i Royce da 5’9”, jednostavno trga sve pred sobom. Iako je Royce da 5’9” prošaran po cijelom albumu kao izvođač i producent, ova pjesma mu je najbolje sjela upravo zbog teme u kojoj se dobacuje s najdražim stihovima, imenima i citatima hip hop velikana i to sve uz Busta Rhymesa i njegovu stvar Woo Hah!! Got You All In Check.
Stepdad
Stepdad se sastoji od dva dijela, introa u kojem očuh fizički kažnjava Eminema jer je ostavio svjetlo upaljeno u kući i pjesma koja na eksplicitan način opisuje kako se Eminem riješio svog očuha. Iako se radi o temi koja bi trebala imati nekakav filter kad se priča o njoj, ovdje nema apsolutno ničega. Zvukovi šaka kako udaraju mrtvo tijelo i lako pamtljiv hook čine ovu pjesmu jednom od utjecajnijih na albumu, pogotovo jer će se neki ljudi poistovjetiti s njom.
Marsh
Znam da se mnogi neće složiti s ovim, ali, osobno, jedna od najboljih pjesama s albuma je Marsh. Stvar koja se može jako lijepo secirati, iz više razloga. Prva stvar koju bih izdvojio je sam beat koji je zapravo jako neobičan za Eminema i nikad mu ga ne bih pridodao jer jednostavno zvuči previše ‘moderno’ za njega.
Drugo je njegov flow, koji je jako jednostavan, bez prevelikih odstupanja (kao tipa na Godzilla). Odlično se uklopio, a posljednje je sam tekst, u kojem je prozvao Cardi B zbog drogiranja i krađe klijenata dok je još radila kao ‘plesačica’. I
sto tako, neki od stihova, kao što su: „Right now I live in an igloo/ and I’m not chillin’ the fuck out.“ i „plus I get dough like Ed Sheeran, so call me the ginger bread man“ su toliko blesavi da su završili bilo gdje drugdje, ne bi funkcionirali kao na ovoj pjesmi.
Never Love Again
Ljubavna balada Never Love Again prikazuje emocionalno razarajući odnos Eminema i njegove jedine ljubavi – tableta. Na jako kreativan način interpretiran tekst da se do samog kraja, dok se ne čuje zvuk tableta koje je bacio niz odvod, misli da se radi o ženskoj osobi. Stvarno smatram da ova pjesma može biti moderan klasik, baš onaj koji je Eminemu trebao da se vrati nazad u formu.
Little Engine
Iako Little Engine ima zanimljiv flow na versevima, Eminem je počinio još jednu grešku koju je napravio i na prošlom albumu, točnije na pjesmi Venom, a to je refren. Jednostavno je naporno izvlačiti riječi i pokušavati razumjeti što govori, dok vokal zvuči kao primjer Dopplerovog efekta.
Lock It Up
Veoma zarazan beat i hook Andersona Paaka koji je ovu pjesmu učinio odličnom. Eminem je na ovoj pjesmi prozvao bivšeg člana grupe Slaughterhouse, Joea Buddena sa stihom: „So why would I give a fuck about backstabbin’ Trader Joe for?“ i nastavio s korištenjem svog vrlo opširnog vokabulara, primjerice s riječima kao što su Exedrin i Neosporin.
Farewell
Pjesma Farewell je jedna od čudnijih pjesama na albumu, navodi me da se pitam dva pitanja: Zašto je taj tekst spojen s takvim beatom i zašto si pjevam u glavi All That She Wants od Ace of Basea?
No Regrets
No Regrets je osvrt na Eminemovu karijeru i njegova poruka nama kako ne žali zbog onoga što je rekao i učinio. Smatra da većina kritičara i dobar broj njegovih obožavatelja samo želi da se vrati nazad na vrijeme kada nije bio sretan i u redu sam sa sobom. S druge strane ističe ljude koji su radili diss trackove i koji su htjeli od toga samo pozornost medija, znajući da se Eminem neće moći kontrolirati (Nick Cannon).
Don Toliver na refrenu i pomalo melankoličan flow i beat jako dobro pašu kao cjelina.
I Will
I Will je imala potencijala da bude odlična stvar zbog teksta i zbog grupe Slaughterhouse bez Joea Buddena kao gostujućih izvođača, ali nije. Zašto? Jedan je razlog. Beat je preslab. Da bar taj snare nije toliko tanak i prašnjav, pjesma bi zvučala puno opasnije i ‘veće’.
Zaključak
Jako dugo mi je trebalo da napišem ovu recenziju i mogao bih pisati još jako puno o ovom albumu, zato sam pokušao nekako sumirati što sam više mogao. Mislio sam izostaviti neke pjesme, ali nisam mogao jer mi se činilo da bih preskočio neke bitne stvari koje sam imao za reći.
Naravno, ja bih to još skroz secirao i gledao svaki stih u tekstovima, ali za takvo nešto najbolje je da vi to uradite sami. Isto tako, vrtio sam ovaj album jako dugo, proučavao tekstove i pokušavao shvatiti svaku referencu i stih jer si nisam htio dozvoliti da recenzija bude nedorečena. Za kraj, album je znatno poboljšanje naspram prošlih izdanja (pogotovo “Revivala”) i ako posvetite dovoljno vremena tome da shvatite svaku referencu i poruku u stihovima, ugodno ćete se iznenaditi.
