novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

“Naše sretno vrijeme” (Ji-young Gong): Spoznaja o vrijednosti života – isplati li se okončati nezadovoljstvo?

istaknuta slika
Vrijeme čitanja: 4 minute

„Ni načas nisam mislila da će mi novine o vama reći sve što se o vama može znati. Novinski članci sadrže činjenice, ali činjenica stvorena činjenicom ne postoji. Činjenice čini istina, ali za nju ljudi ne mare. Svaki čin ima značenje i prije nego što je izvršen.“

Smatra se da je zločin djelo bez sumnje vrijedno svake osude, posebice kada se radi o (samo)ubojstvu. Logično je počinitelju dodijeliti najgore epitete zgražajući se nad njegovom neosjetljivošću. Prišiti etiketu, a zatim izraziti zgražanje obrambeni je mehanizam kojim obavještavamo okolinu i sebe da nikada ne bismo slično postupili. No, odgurivanjem negativnih činova samo umanjujemo dozu opreza potrebnog da bismo „ostali na pravom putu“. Uvijek se u osjetljivim situacijama istakne kolektivno licemjerje društva pripijenog uz mišljenje kako ono nikada neće pokleknuti pred moralnim zakonima. Ta uloga društveno odgovornih sudaca često je izvor nepovjerenja i konflikata.

Ljudi puno toga ne razumiju. Ponašanje nije isključivo proizvod crta ličnosti, već je rezultat mnoštva faktora koji ga formiraju prije nego ga vidimo. Značajan utjecaj vrše misli, osjećaji, želje, motivi, utjecaj okoline… Najlakše je u nedostatku informacija osuditi konačan proizvod bez razmišljanja o uzrocima ponašanja. Jedan je od najvećih društvenih problema nesposobnost da se stavimo u tuđu kožu i percipiramo život iz različitih perspektiva. Po tome smo pitanju izrazito brzopleti, a ishitrene reakcije rijetko kada ostvare pozitivan učinak. Taj oblik nehumanosti pojedince koji su na rubu gura u provaliju dok mi ne razmišljamo o djelomičnoj odgovornosti za tuđu propast.

Konekcija je nezadovoljstvo življenjem

Predrasude nam omogućavaju da uz minimalan broj istinitih informacija uvijek znamo tko je kakav. Određeni (ne)ugled također je trajni ožiljak prema kojemu se drugi orijentiraju prilikom formiranja stavova o nama. Takvim stajalištem počinje „Naše sretno vrijeme“, roman korejske književnice Ji-young Gong. Djelo se vrti oko Yu-jeong, slikarice, pjevačice i profesorice za koju bi malo tko pomislio da je već triput pokušala počiniti samoubojstvo. Spletom okolnosti dolazi u kontakt s Yun-suom koji čeka izvršenje smrtne kazne. Poveznica između likova sličnih životnih nazora je teta Monica, redovnica koja nastoji razumjeti zločince i pomoći im da dođu na pravi put.

Foto: Donald Tong (Pexels)

Radnja počinje prijedlogom tete Monice prema kojemu će Yu-jeong s njom posjećivati osuđenike na smrt kako bi se riješila suicidalnih misli. Premda je u početku negodovala, Yu-jeong je pristala nesvjesna da će ubrzo početi spoznavati vrijednost života. Yun-su u početku je buntovan, agresivne prirode i nespreman saslušati bilo koga. Novinski naslovi opisali su ga kao ubojicu i silovatelja zbog čega ga ljudi tretiraju kao propali slučaj. Odmah uočljiva sličnost ovih likova nalazi se u nezadovoljstvu sudbinom koju ne razumiju. Ipak, njihova druženja postaju sve intenzivnija te ih zbližavaju, a tako jedno drugome otkrivaju značajne spoznaje o opstanku u nemilosrdnom svijetu. Dakle, pratimo obostranu promjenu proizašlu iz prožimanja iskustava i stavova. Jedina je prepreka iščekivanje izvršenja Yun-suove smrtne kazne.

Teškim temama do stjecanja zrelosti

„Nikad prije nisam nigdje volontirala ni dala novac u dobrotvorne svrhe. I ne želim. Zapravo, ne vjerujem da postoji čisto srce. Čak i ako neki ljudi imaju takvo srce, ja ga sigurno nemam. Ne volim izvući kraći kraj.“

Yu-jeong osebujan je i autodestruktivan lik. To je osoba koja nikada ne mašta i realnošću ubija svaku nadu ka promjeni na bolje. Iskreno i smiono izražava svoje stavove te rijetko bira riječi. Dolazi iz obitelji u kojoj je crna ovca budući da ne zadovoljava kriterije ugleda. Ne trudi se biti po volji drugih, svjesna da se etikete ne brišu lako. Iza sebe krije priču koja ju slijedi iz dana u dan, a nikako joj se ne može oduprijeti. Uglavnom ju potisne, a kada više nema dovoljno snage, pokuša si oduzeti život. Za više konkretnih informacija o njoj, svakako ćeš morati pročitati roman.

Radnja teče smireno s povremenim turbulencijama. Sve se odvija polako i po redu. Većim dijelom pratimo razmišljanja Yu-jeong. Otkako je počela posjećivati osuđenika na smrt, neprestano joj se po glavi vrzmaju pitanja o moralu, ubojstvu i motivima takvog čina. Počinje otvarati zrele teme i analizirati uzroke, tijek i posljedice ljudskih odluka i djelovanja. S vremenom mijenja definiciju pravednosti i počinje opravdavati Yun-suov zločin. Osim zatvora, izvore za razmišljanje pronalazi i u obitelji, vječno se opisujući nedostatnom da udovolji očekivanjima. Ne teži očuvanju dostojanstva i nije uglancan lik, trudi se biti svoja i hladna. Jedina osoba koja ju razumije je teta Monica koja joj pomaže da odraste.

„Ponekad kad razmišljam o tebi… možda se varam, ali mislim da se možda praviš da si loša. I to me stvarno brine. Srce me boli. Biti dobar ne znači biti glup. Osjećati sažaljenje ne znači biti mekušac. Plakanje zbog drugih, grizodušje jer misliš da si učinio nešto loše – možda je to sentimentalnost, ali dobro je i lijepo. Dati svoje srce drugima i biti povrijeđen nije nešto čega se treba sramiti.“

Foto: Pixabay

Utjecaj društva aktivira zlo

Posebnost ovog romana leži u nizanju rečenica. Autorica je napisala sve ono što negdje u dubini sebe znamo, ali ne možemo smisleno izgovoriti. Objektivno je predstavila neugodnu priču ostavljajući čitatelju da sam osudi ili opravda postupke glavnih likova. Paralelno s radnjom u sadašnjosti teku kratki prikazi Yun-suova života iz prošlosti. Time čitatelj ima priliku posegnuti za odgovorima, spoznati motive i uočiti okolinski utjecaj na ponašanje pojedinca. Ne odrastamo u jednakim uvjetima te je neprikladno komparirati tuđi odgoj, sreću i prilike sa svojima. Ustvari, ovim romanom autorica educira čitatelje pokazujući da svaki postupak ima pozadinu te da je za donošenje mišljenja ili osudu potrebno znati detalje.

Koliko god tema zločina izaziva nelagodu, „Naše sretno vrijeme“ puno je topline. Knjiga je prošarana emocijama i religijskim tonom. Na taj način ublažava dominaciju krivnje, a otvara put ka oprostu. Nema akcije ni značajno uzbudljivih trenutaka, isključivo se bavi spoznajnim procesom, analizom i sintezom. Malo je knjiga koje su više od zanimljivog štiva za razbibrigu. Ovaj, s pravom međunarodni bestseller, kritika je društva koje ne zna slušati, a kamoli i razumjeti. Možda lisice sprječavaju činjenje zla, no nerazumijevanje ga potiče. Treba li ga, u želji za što manjom štetom, usmjeriti na sebe? Nekako je kontradiktorno da čovjek u želji za kvalitetnim životom može sam sebi biti izvor zla. Logičnije je krivca tražiti u društvu koje ga pokušava ukalupiti u svoj pojam dobroga. No, kako god okreneš, izvisiš. Nije do tebe.

„Zahvaljujući vama shvatila sam i da, iako u životu želim nekog ubiti, taj netko nisam ja.“

Be social
Što misliš o ovoj knjizi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari