Istaknuto
26.05.2022.

Vrijeme čitanja: < 1 minuta Britanski kultni sastav Depeche Mode iznenada je ostao bez jednog od svojih osnivača.

21.05.2022.

Vrijeme čitanja: 3 minute Nova godina - novi ja. Naravno da ne - koliko god želio da taj statement bude točan. Isto to je mislio i Celeste koji godinama štanca iste albume. Kod mene i dalje siječanj izlazi debelo u godini.

Knjige

„Novi dio grada” (A. Škare): Novozagrebačke priče jednog homo sentimentalisa

24.04.2022. Mateja Vukmir
Vrijeme čitanja: 3 minute

Živim u gradu u kojem se nisam rodila, u kojem nisam razbila koljena učeći voziti bicikl, u kojem nisam plakala zbog jedinice iz matematike, u kojem se nikad nisam ludo zaljubila. Iako mi nije stran, jer u njemu sam provela godine tijekom studija, ne volim ga, lega moj – bar ne onako kako se voli mjesto koje te definira. I uvijek se zbog toga grizem.

Yo, poslušaj pažljivo kaj pričam

Ovih dana družim se s jednom purgerskom knjigom. Pijuckam kavu i čituckam, bez žurbe, pomalo – takva je to knjiga. Znate, nije mi se na prvi dojam dopala – ta ja sam cura odrasla u ušorenoj ulici prigradskog naselja (da ne kažem, Bože m’ ‘prosti – sela), o vrućini zagrebačkog asfalta znadem samo onoliko koliko sam naučila od Tram 11 – što bi me, pobogu, moglo zainteresirati u knjizi čije korice krasi zagrebačka grdosija od armiranog betona (actually fora ilustracija Stipana Tadića, ali to sad nije bitno)?

Foto: Mateja Vukmir/Ziher.hr

Na našem semaforu nikad nije bilo zeleno

Prvi dojam uvijek vara, znate li to već? Možda u Frakturinoj zbirci „Novi dio grada” nisam pronašla sebe, ali pronašla sam emociju, a to vam je, kad je književnost u pitanju, još bolje. Andrija Škare, pisac, novinar i urednik, reprezentativni je primjerak homo sentimentalisa, a mi, takvi, moramo se držati skupa. Bilo bi mi jednostavno spremiti ove priče u ladicu urbane kvartovske literature (svaki kvart koji drži do sebe mora biti opjevan, i, po mogućnosti, ukoričen), ali nije Novi Zagreb baš toliko poseban – likova koje Škare opisuje ima u svakom gradu, selu, ulici, kali i sokaku. Zbirku autor započinje postavljanjem mooda – analogno dokono ljetno popodne okončano je dramatično, a momci iz Utrine su, kako to inače biva, potpomognuti spoznajom o krhkosti života, naglo odrasli.

U nastavku upoznajemo kvartovsku dječurliju koja dane provode naganjajući loptu, napušenu mladež koja „prema državi ne osjeća skoro ništa, prema Novom Zagrebu osjeća skoro sve”, kronere koji piju pivo srijedom ujutro u kvartovskom kafiću, kriminalce, nogometaše i prodavače cipela, usamljenike i veseljake, urbane legende ’90.-tih i nikad zaboravljene tragične junake nečijih djetinjstava i zaključujemo – „tako bi, valjda, mogla izgledati ljubav.” Nije nostalgija ono što pokreće autora – jer po definiciji je nostalgija morbidna bol za minulim vremenom – ovdje je riječ o čistoj ljubavi, onoj koja te hrani i odgaja, onoj koju ne zaboravljaš čak ni kad, izdajnički, kako autor veli, promijeniš mjesto prebivališta. S tom se ljubavlju nijedna druga ne može mjeriti, lega moj, i ne treba se zbog toga kinjiti.

Foto: Mateja Vukmir/Ziher.hr

Njegova me radost blaži, njegova me rana peče

Gotovo je sumnjiva lakoća kojom Andrija Škare na papiru ovjekovječuje male ljude kojima smo nalik, s kojima smo rasli i s kojima živimo. Čitajući, moglo bi vam pasti na pamet da i sami, s olovkom u ruci, otmete zaboravu svoje djetinjstvo, mladost ili svoj kvart – tak’ se to jednostavno čini. Bili vi pisac ili kvartovski pijanac, živjeli južno ili sjeverno od Save, ako ste raspoloženi za jednu casual testosteronsku partiju „Briškule”, inspirativnu „Jednina i množina”, tragičnu „Mjesto radnje: Centar”, psihodeličnu „Ledo Njofra”, romantičnu „Bez diranja” i omiljenu mi „Ima Potrebe”, šarmantno razigrana zbirka „Novi dio grada”neće vas iznevjeriti.

(Visited 137 times, 7 visits today)
0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.200 out of 5)

Komentari