novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

OSA i Kombinator (Akc Attack): Punk je ljubav

osa
Foto: Marija Anušić
Vrijeme čitanja: 4 minute

Subote već odavno najčešće provodim kod kuće. Naravno, nakon što se vratim s posla jer su neradni vikendi za neke od nas samo pusti snovi. Ali ove subote frendica me izvukla van da idemo na pank.

Uljuljkana u rutinu kapitalističkog žrvnja i od istog beskrajno umorna, jedva sam pristala. Pank na koji smo išle bio je promocija novog albuma „Zzzzzzzzzzz” benda OSA (One Step Away), a s njima su zasvirali i Kombinator koje nisam nikad prije slušala, a ugodno sam se iznenadila kad sam vidjela da su tu članovi bendova Mašinko i Šank.

Foto: Katarina Vukoja

Za početak odmah moram reći da ne očekujete precizan izvještaj sa svirke jer na iste nikad nisam išla spremna da upregnem istančani sluh i pazim na svaki korak, krivu notu ili neki lapsus benda. Takvi su me izvještaji s koncerta uvijek beskrajno nervirali i zamarali, kao i oni hvalospjevi protkani prolaskom kroz setlistu.

Ne, to ću prepustiti iskusnijima i boljima u tom poslu od mene. Ja na koncerte idem osjećati. Da, možda je cheezy, možda je smiješno, ali je tako. Na koncerte idem po atmosferu, za sve ostalo imate vinil, cd ili neki streaming servis.

Kombinator budi zaspalu djecu u nama

Od koncerta sam očekivala da će biti okej, ali bio je zbilja i više nego okej. Bio je odličan. Kombinator me lansirao u neka bolja vremena u kojima sam vjerovala da još možemo nešto mijenjati, ošamario me osjećajem da je to dijete još uvijek u meni iako sada pokušava naći najbolji položaj stajanja na koncertu u kojem ga neće zaboljeti nijedna kost.

Moj doživljaj njihove svirke možda je skroz osoban i pristran jer bilo je tu svega i šlampavog i prtljavog, ali vidi se da dečki uživaju i da sviraju upravo zato. Svi su oni već veterani scene i stekla sam dojam da je Kombinator baš ono što žele raditi.

Foto: Katarina Vukoja

Nisam pratila koliko dugo su svirali, ali mogu reći da smo uživali. Ono što sam zamijetila je da na koncertu nije bilo puno mladih i da je većina moja generacija, ljudi koji su masovno išli na takva događanja od svojih najranijih dana. Sad ti isti ljudi i dalje dolaze sa svojom djecom, ali novim generacijama izgleda pank nije toliko zanimljiv. Ovo nije ni vrijeme ni mjesto da se o tome filozofira, možda se nekad u budućnosti uhvatimo i te teme.

Kad smo već kod mladih, jedan mladi gospodin je zasjenio i bend i svirku svojim razbacivanjem u prvom redu i to ne bi bilo ništa neobično, da mladi gospodin nije baš malo dijete. Žao mi je što nemam nikakvu fotku, ali dečko se nije dao uhvatiti u kadar. Posebno je lijepo bilo kad se na kraju popeo na stage gdje ga je (kako sam tada skužila) tata koji je dotad svirao, zagrlio i zapjevao stvar za koju sam kasnije otkrila da se zove „Bepina”, nostalgičnu i prekrasnu te tako zaokružio cijelu priču. Sve skupa je bilo prljavo, bilo je pankerski, ali i nostalgično, a u meni su dobili jednu skromnu obožavateljicu koja će ih sigurno ići ponovno slušati.

OSA kraljevi dobre atmosfere

U drugom dijelu večeri dečki iz OSA pripremili su nam preko sat vremena stvarno odlično odsviranog materijala. Prvi dio svirke bio je rezerviran za novi album naziva „Zzzzzzzzzzz”, a nakon kratke pauze nastavili su sa starijim pjesmama.

OSA je također bend koji prije nisam previše slušala, tek nešto malo, ali u koncertu sam stvarno guštala. Neću vam moći prezentirati svaku pojedinu pjesmu (ako ste fan i čitate ovo, nemojte zamjeriti) jer većinu nisam prepoznala, ali zanimljivo je iskustvo za mene upravo to što sam uživala u nečemu što slabo poznajem. Inače mi za pravo i istinsko uživanje u bendu treba poznavanje barem 80% repertoara, a ovdje to nekako nije bio slučaj. Je li to bilo do atmosfere? Vjerojatno dobrim dijelom i jeste.

Foto: Katarina Vukoja

Znam da mi je bilo dobro jer mi je vrijeme brzo prošlo, a kad me neki bend, da prostite, tuši, onda imam osjećaj da koncert traje unedogled. Danas sam odmah pustila novi album i sad retrospektivno lovim stvari koje sam i subotu slušala pa ću si ponovno proizvesti onaj efekt žaljenja što to nisam učinila i prije koncerta. Ali nema veze jer koncerata će, nadam se, biti.

Moj osobni favorit s novog albuma je pjesma Dlakavi anđeli za koju je bend snimio i spot u azilu Dumovec, a o tom pothvatu i cijeloj priči pisat ćemo uskoro malo opširnije. Pitat ću ih imaju li u planu i „Dlakave vragove” da mačke ne ostanu zakinute za pozornost.

Sve u svemu, rado bih se zahvalila bendovima na podsjetniku zašto volim otići na koncert na kojem nema pretencioznog natezanja i na kojem se nudi, osim muzike, i energija s kojom se osjećaš kao doma. Osjećam da sam drugačija i da mi je potpuno drugačiji doživljaj otići na koncert i uživati u njemu sada, nego što je to bilo nekad davno, ali jedan ovakav mi treba svako malo da se podsjetim da je negdje, u nekoj točki, sve još uvijek dobro. Naučila sam.

I zato nemoj iznenaditi se kad me vidiš

Da pod ruku hodam s nekim s kim ja ne bi trebao biti

I zato nemoj iznenaditi se kad me vidiš

Da mi lice s profila govori da nisam isti

(OSA)

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari