“Političke ideologije u trilogiji Vitez tame” (8. dio): Batman kao postmoderni ili moderni heroj?

4.4.7. Batman kao postmoderni ili moderni heroj?  

I dok mnogi komentatori vide to kao reakcionarni stav odnosno vide Batmana kao čuvara kapitalističkog poretka i angloameričke liberalne demokracije kao najmanje lošeg od svih sustava (Russell, 2022: 14), mi držimo da Batman sam po sebi nema ideologiju kojom se vodi, već pri tom radi iskorak i na prvo mjesto stavlja dobrobit građana.

Kao moralno nesavršen protagonist koji nerijetko krši zakon (primjerice kroz mučenje Jokera, Scarecrowa i Maronija; otmicu Laua, masovnu špijunažu), Batman je, prema mišljenju autora ovog rada, moderni heroj. No, kako bi mogli definirati modernog heroja, potrebno je sagledati trilogiju koja Batmana konstruira i dekonstruira kao postmodernog heroja te ga u konačnici pozicionira kao modernog heroja, lišenog ideologije.

Što je to što obilježava postmoderne heroje?

Prije svega, postmoderni heroji rezultat su vremena u kojem nastaju, a koje je obilježeno krizom moderniteta u 30-im i 40-im godinama 20. stoljeća, u osvit Drugog svjetskog rata (Yilmaz i Fundalar, 2022: 2). Takvi heroji svoje porijeklo vuku i od antičkih heroja i mitova izgrađenih oko njih te u konačnici predstavljaju moderne mitove (Saunders, 2011: 142, cit. prema Yilmaz i Fundalar, 2022: 2).

Spomenuti stripovski scenarist Frank Miller jedan je od onih koji je stubokom revolucionizirao svijet Batmana i pretvorio ga u postmodernog heroja kakvim ga znamo i danas, a što je kasnije nastavio i Christopher Nolan s trilogijom Vitez tame (Yilmaz i Fundalar, 2022: 2). Superheroji postmoderne nerijetko su suočeni s kompleksnim etičkim i političkim pitanjima s kakvima se njihovi prethodnici nisu suočavali (Croci, 2016).

Uzimajući u obzir da je jedno od obilježja postmodernosti opiranje metanarativima u koje spadaju i herojske priče, može se tvrditi da se u postmodernim superherojskim pričama propituje samo herojstvo kao takvo te pitanja istine i pravde na koje se nerijetko gleda kao na isprazne pojmove (Alsford, 2006: 22; cit. prema Yilmaz i Fundalar, 2022: 2).

U tom je smislu posebno zanimljiva trilogija Vitez tame koja prikazuje sukob između modernog herojstva i postmodernog svijeta koji na herojstvo gleda kao na nešto nepoželjno (Yilmaz i Fundalar, 2022: 2-3).

Cijelu trilogiju može se promatrati kroz prizmu Batmanovog legitimiteta odnosno nedostatka istog. Tako u već prije spomenutoj sceni razgovora Denta, Dawes, Waynea i Nataše vidimo kako Dent tvrdi da legitimitet polazi od toga je li vlast dobra te tvrdi da je Batman dobar vladar (Berger, 2019: 58). No, to mu ne daje legitimitet koji, prema Nataši, polazi od demokratskog izbora građana Gothama (Berger, 2019: 58).

No, može li se vjerovati građanima?

Jedan autor tvrdi da problemi Gothama ne proizlaze samo iz kriminala koji vlada gradom, nego i iz krhkosti odnosa između građana, vidljivih na primjeru Jokerove pljačke banke u kojoj kriminalci izdaju i ubijaju svoje suradnike jednog po jednog, Jokerovog regrutiranja Gambolovih ljudi te lova na Colemana Reesea (Berger, 2019: 59).

Dok se Marvelovi superheroji, koje personificiraju Osvetnici, bore s vanjskim prijetnjama u obliku vanzemaljca Thanosa i sličnih stvorenja, Batman se mora suočiti s unutarnjom prijetnjom koju utjelovljuju njegovi protivnici, prije svega Ra’s Al Ghul, Joker i Bane (Berger, 2019: 59-60).

Sva tri zlikovca nerijetko pronalaze suradnike među građanima Gothama – Ra’s Al Ghul među mafijom na čelu s Carmineom Falconeom i Scarecrowom, Joker među koalicijom mafijaša, korumpiranim pripadnicima policije i bivšim zatvorenicima mentalne ustanove Arkham, a Bane među marginaliziranima i siromašnima, biznismenom Johnom Daggettom i zatvorenicima iz Blackgatea.

Korupcija je posebno raširena među onima koji bi trebali raditi na iskorjenjivanju iste – od Falconeovih ljudi u filmu „Batman: Početak“ pa do Maronijevih ljudi, detektiva Burkea i Ramirez u filmu „Vitez tame“ pa čak, na neki način, i do Jima Gordona koji je, kako bi učvrstio vjeru građana u dobro, ponudio im „lažnog idola“ u obliku Harveyja Denta i zataškao njegovo pretvaranje u psihopata i ubojicu znanog kao Two-Face.

Upravo je postupanje policije bitno za razumijevanje Batmanove uloge kao vigilanta jer, kao što vidimo, korumpiranost i propadanje Gothama ne izvire iz zakona, već iz tog tko provodi zakon (Dumsday, 2009: 58-59, cit. prema Yilmaz i Fundalar, 2022: 3).

I dok Batmanovi kritičari, ali i on sam, vide Batmana kao onog koji štiti status quo, držimo da je upravo on taj koji donosi zakon u Gotham, na taj način konstituirajući novi poredak i novo stanje stvari (Berger, 2019: 63). Poput Hobbesova Levijatana koji je reprezentacija političke moći koja izvire odozgo, a ne odozdo, i Batman funkcionira kao simbol koji izaziva reakcije svih onih koji su mu na neki način podređeni (Berger, 2019: 63).

O tome u jednom trenutku mladom Bruceu Wayneu govori njegov učitelj, Ducard/Ra’s Al Ghul: „(…) moraš biti više od čovjeka u umovima svojih protivnika“. Po povratku u Gotham, nakon razlaza s Ducardom, Bruce postaje Čovjek-Šišmiš, simbol straha i trepeta među kriminalcima koji ga vide kao utvaru i demona koji je više od običnog čovjeka u kostimu. Sam Bruce vidi sebe kao onog tko je iznad policajaca jer ne mora slijediti pravila i kao onog tko služi pravdi, a ne zakonima jer, dok zakon može biti nepravedan, pravda to ne može biti. Policajci ga pak od samog početka vide kao vigilanta koji provodi vlastite zakone u „njihovom gradu“, a običnim građanima on uskoro postaje simbol nade i spasenja Gothama od zla i korupcije.

No, iako je postao spasitelj Gothama, on nije uspio spasiti sebe te je njegov alter-ego posve preuzeo kontrolu, onemogućavajući mu normalan život – Bruce čitave noći provodi u borbi protiv kriminala, iscrpljen je po danu, ne sudjeluje u upravljanju Wayne Industries, nema suprugu, djecu ni bilo kakav socijalni život, a jedino društvo čini mu batler Alfred. Uz to, Batman se počinje skrivati pod maskom Brucea Waynea (Yilmaz i Fundalar, 2022: 4), a što je vidljivo i u njegovom razgovoru sa Selinom Kyle/Catwoman koja ga pita koja je njegova maska na kostimiranoj zabavi na što on odgovara da se prerušio u Brucea Waynea.

„Svaki heroj je onoliko dobar koliko i njegov zlikovac“, kaže stara izreka, a Batman je svog pronašao u liku Jokera koji je pravi primjer postmodernog zlikovca.

Batman je na kraju filma „Batman: Početak“ formiran kao postmoderni heroj koji se, unatoč preprekama s kojima se susreće, pokušava učiniti racionalnu i „pravu“ stvar (Yilmaz i Fundalar, 2022: 4). Joker je pak suprotstavljen liku Batmana kao agent kaosa, netko tko na prvi pogled djeluje bez plana i cilja (Yilmaz i Fundalar, 2022: 4).

Pritom nam dublja analiza Jokerovih poteza otkriva da se radi o vrhunskom strategu koji ništa ne ostavlja slučaju i koji je tek samoproklamirani agent kaosa dok ustvari ima jasan cilj – stvoriti propali grad-državu sa sobom na čelu.

Joker isprva želi dobiti naklonost mafijaša, no ne na način koji su to oni zamislili – ubojstvom Batmana – već ucjenom i prijetnjama te organizira pljačku banke u vlasništvu mafije. Na taj način on se domogao dovoljno novca da osigura poslušnost bivših zatvorenika i drugih kriminalaca koji počinju raditi za njega, a svoj uspon na vrh kriminalnog podzemlja on shvaća kao poslovni pothvat („Naša operacija je mala, ali postoji veliki potencijal za agresivnu ekspanziju“).

Iako sam za sebe govori da je lud, ipak postoji metoda u tom ludilu – on se koordiniranim ubojstvima koja su isplanirana do najsitnijeg detalja rješava svakog koga vidi kao konkurenciju – od policije i pravosuđa do izdajnika koji nisu po njegovom ukusu.

Zanimljivo je i da sam Nolan lišava gledatelja prikaza Jokerove priče o porijeklu koja se u stripovima razlikuje od autora do autora, no od kojih je najpoznatija verzija strip „Ubojita šala“  u kojoj je Joker prikazan kao propali stand-up komičar koji tijekom jedne pljačke upada u bazen s otrovnim kemikalijama i to usred okršaja s Batmanom (Yilmaz i Fundalar, 2022: 5).

Nolan pak nikad ne daje Jokeru priču o porijeklu, iako postoje teorije koje ga vide kao bivšeg vojnika koji posjeduje veliko znanje o borbi s hladnim i vatrenim oružjem te je stručnjak za eksplozive, a koji je svoje ožiljke i poznati vječni osmijeh zaradio upravo u jednom od brojnih ratova u kojima je sudjelovala američka vojska (Leite, 2022). On je razočaran u sustav koji ga je, kao i mnoge druge veterane, napustio te je krenuo u svoj osvetnički pohod kako bi se obračunao sa svima koje smatra odgovornima (Leite, 2022).

Daljnji dokazi idu u prilog teoriji po kojoj je Joker ne samo bivši vojnik, već i stručnjak za mučenje zarobljenika („Nikad ne započinji udarcem u glavu, žrtve postanu dezorijentirane“) i pripadnik specijalnih jedinica koje su sudjelovale u tajnim misijama zbog čije važnosti ne postoje njihovi dosjei (Gordon govori o tome kako se Jokera ne može identificirati ni po DNK-u ni po licu) (Leite, 2022).

Sjena sumnje oko Jokerova identiteta tjera Batmana da se suoči sa zločincem kojeg ne razumije te kojeg stoga ne može kontrolirati, kao što mu govori i Alfred koji mu govori priču o mjanmarskom banditu koji se mogao spriječiti jedino uništenjem što, dakako, ide protiv Batmanova pravila o neubijanju (Kolenic, 2009: 1028, cit. prema Yilmaz i Fundalar, 2022: 5). Istovremeno, publika koja gleda film „Vitez tame“ suočena je s nemogućnošću razumijevanja Jokera i njegovih postupaka, a time i s nemogućnošću razumijevanja sama sebe (Yilmaz i Fundalar, 2022: 5). „Ludilo je kao gravitacija… sve što trebaš jest mali poguranac“, govori Joker podsjećajući nas na stalnu ljudsku borbu između normalnosti i ludila koje se skriva duboko u našoj podsvijesti, a koje moramo spriječiti da izađe na površinu (Yilmaz i Fundalar, 2022: 5).

Neki autori, poput spomenutog Kolenica, vide Jokerovu antiracionalnost kao odgovor na Batmanovu racionalnost, kao što je i sam postmodernizam odgovor na strahote modernizma (Kolenic, 2009: 1031, cit. prema Yilmaz i Fundalar, 2022: 6). U sceni smještenoj u Općoj bolnici vidimo kako Joker uvjerava Denta da je kaos prirodan, pošten i lijep te mu nudi predokus kaosa koji jedini osigurava pravednost (Kolenic, 2009: 1031, cit. prema Yilmaz i Fundalar, 2022: 6).

Bitka za Gothamovu dušu ne prestaje s hvatanjem Jokera niti pogibijom Harveyja Denta te se nastavlja s dolaskom Banea kao onog tko pokazuje posljedice Gordonovih i Batmanovih djela.

Baneova revolucija urušava Gotham i pretvara ga u propali grad-državu, pokazujući krhkost poretka koji, ni uz najbolju Batmanovu volju, ne može opstati (Yilmaz i Fundalar, 2022: 8). Tek kada Batman „umre“, poredak se može obnoviti, tvrde autori Yilmaz i Fundalar (Yilmaz i Fundalar, 2022: 8).

No, iako Batman simbolički umire, nismo sigurni je li se poredak obnovio i na koji način.

Je li John Blake dorastao biti novi superheroj poznat kao Robin? Je li se Joker, koji je preživio događaje iz filma „Vitez tame“, vratio i ponovno pokrenuo svoj plan za osvajanje Gothama? Je li nova gradska vlast bolja ili gora od prethodnih? Je li se dogodilo nešto što bi natjeralo Brucea da ponovno odjene plašt i masku?

Redatelj Nolan i u tom aspektu odaje počast stripovima u kojima i heroji i zlikovci rijetko umiru, a često se vraćaju.

Još je Habermas tvrdio da je modernost nedovršeni projekt na što podsjeća i trilogija Vitez tame (Habermas, 1997: 38, cit. prema Yilmaz i Fundalar, 2022: 9). Borba između postmodernosti i modernosti ogleda se i u borbi Batmana s njegovim protivnicima, kao i u borbi modernosti s njom samom (Yilmaz i Fundalar, 2022: 9).

Ljepota Nolanove trilogije leži i u tome što se ona odmiče od klasičnog narativa u kojem apsolutno dobro svaki put pobjeđuje apsolutno zlo te pozicionira Batmana kao modernog heroja u postmodernom svijetu, no ipak mu ne daje taj komoditet da bude heroj bez mane. Nolan ga tako vidi kao svojevrsnog heroja s greškom koji ne dopušta da mu njegova ljudska nesavršenost odmogne u spašavanju svijeta u kojem živi.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.