novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Poznati DJ set: Saša Božić

Foto: Privatna fotografija Edit: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 2 minute

U našoj novoj rubrici ponedjeljkom predstavljat ćemo vam umjetnike i kulturne djelatnike iz drugih sfera kulture (ne nužno glazbe) i to kroz njihove glazbene preferencije. Svakome postavljamo pet pitanja kroz koja otkrivamo njihovu glazbenu stranu, a oni za vas slažu svoju playlistu koja se krije na kraju članka.

Današnji je gost kazališni redatelj Saša Božić poznat po predstavama “Dezerter” i “Glorija” u Teatru &TD, “(Pret)posljednja panda ili statika” u ZKM-u i “Nora” u zagrebačkom HNK. Božić dolazi iz plesnog svijeta te se također bavi i koreografijom, a zapažena je njegova “Trilogija” koju čine predstave “Love will tear us apart”, “Boys Don’t Cry” i “the_beatles”. U tim je predstavama istraživao odnos između popularne glazbe i suvremenog plesa, a istraživanja je nastavio s prošlogodišnjom predstavom “Born to please” u Teatru &TD. Zbog velikog utjecaja glazbe u njegovim radovima, bio je logičan izbor za novo izdanje ove rubrike.

Saša Božić: Uz svoje najranije glazbene uspomene vežem Tinu Turner i David Bowiea, njihove postere sam imao od najranijeg djetinjstva iznad kreveta u svojoj sobi. Poslije su došli The Cure i The Doors.

Kada netko kaže ‘dobra glazba’ od domaćih glazbenih imena sjetim se Arsena Dedića – one and only. Bilo bi dobro još izdvojiti grupe braće Sinkauz i Side Project.

Neka od imena na koja možete naići u mojoj glazbenoj zbirci su Miles Davis, Chet Baker, John Coltrane – kao klinca u jazz me uveo kolega Borna Baletić. Svojevremeno sam radeći u Eurokazu htio dovesti svoje omiljene muzičare kao što su Jens Lekman, Sufjan Stevens, Chris Garneau i Scott Mathew pod tematom new affects. Imam bizaran interes spram francuskih i talijnskih melodramatskih pop šlagera iz pedesetih i šezdesetih pa se u toj kategoriji nalaze Barbara, Mina, Alain Barriere i Bobby Solo. Njih miksam s Aphex Twin, Boards of Canada, To Rococo Rot i sličnim rubnim istraživačima minimalističke glazbe.

Kao koncerte za pamćenje izdvojio bih onaj Jensa Lekmana u Berlinu 2006. i u Zagrebu 2015.

Dva bi albuma svrstao u remek djela glazbene industrije, a to su The Beatles “Abbey Road” i Bob Dylan “Desire”. Iz mladenačkih dana obožavam Kings of Convenience “Riot on an Empty Street” i Belle and Sebastian “If You’re Feeling Sinister”.

Moja glazbena playlista:

The Smiths – Bigmouth Strikes Again
Jens Lekman – Maple Leaves (7” version)
Sufjan Stevens – Futile Devices
Chris Garneau – Hands On The Radio
The Magnetic Fields – All My Little Words
Franco Battiato – La Stagione Dell’amore
Les Rita Mitsouko – Marcia Baila
Christine and The Queens – Saint Claude
Sebastien Tellier – Cochon Ville
Cate Le Bon ft Perfume Genius – I Think I Knew
Lee Hazlewood – My Autumn’s Done Come
Arthur Russell – Arm Around You

 

Be social

Komentari