Prisjećamo se Željka Malnara: Originalan mučki provokator
Željko Malnar bio je jedan od onih ljudi koje su uglavnom znali i zvali po prezimenu. Stihovima Bijelog Dugmeta „Šta bi dao da si na mom mjestu, da te mrze a da ti se dive…“ najartikuliranije bi se, vjerujem, dalo oslikati njegov lik i djelo. Mnogi ga nisu voljeli, dosta je bilo onih koji su ga tolerirali, ali ipak je najviše bilo onih, koji su ga sa simpatijom susretali i pratili. Za jedne bahat, ohol, vulgaran, pompozan i pun samohvale (koju pak zamjera drugima), za druge dosjetljivi šaljivdžija čiji su stil i sarkazam pogađali duboko i točno. Ipak,u uspomeni većine ostao je kao samoproglašeni predsjednik samoproglašene Republike Peščenice, autor kultnog putopisa U Potrazi za Staklenim Gradom i voditelj još kultnije TV emisije Nightmar Stage. Taj anti-talk show, pokrenut davne 1992. inicijativom Malnara i blagoslovom Romana Bolkovića na lokalnoj zagrebačkoj televiziji OTV zapanjujućom je brzinom postao najgledanija emisija u Hrvatskoj i esencijalni dio subotnje večeri svih noćnih ptica i insomnijaka.
Produkcijski jeftina i lišena ikakvog konkretnog scenarija, počinjala bi oko 23 sata i trajala sve do svanuća. U oskudnom, loše osvijetljenom studiju, Malnar je ugošćivao osobe s društvenih margina, živopisne Almodovarske likove: to su u pravilu bili pijanice, nakaze, besposličari, analfabete, prostitutke, transvestiti, redikuli i razno razni hohštapleri i probisvijeti zbog kojih je emisija ubrzo izobličena u svojevrstan freak show. Istovremeno, u Nightmare Stageu gostovala je hrvatska društvena krema, pripadnici establishmenta, političari, sportaši, umjetnici, intelektualci, estradnjaci i šarolik spektar kontroverznih ličnosti koji su u drugim medijima imali status persone non grate.
Malnar je u emisiji spajao dva svijeta: onaj elitne podsljemenske zone i onaj ulice, elitu i polusvijet, urbane šmekere i provincijalce, bogataše i sirotinju. Svi bi oni bili posjednuti za istim stolom gdje bi od voditelja uživali jednak tretman. Malnar bi provocirao moćnike i uglednike postavljajući im pitanja koja se nitko iz mainstream medija ne usudi izustiti, konstantno ih dovodeći u iznimno neugodne situacije. Pred napuhanim i umišljenim gostima izigravao bi neznalicu kako bi ih na taj način raskrinkao i izvrgnuo ruglu i poruzi. Najmarkantnija imena tadašnje hrvatske zbilje izložio je govoru i mišljenju ulice, a potpune anonimce, kvartovske jebivjetre pretvorio je u zvijezde. Manipulacija medijima, zdušno ismijavanje ljudske gluposti, najoštrija kritika režima, licemjerja, konformizma i malograđanštine prštala je iz svake emisije. U studiju su svako malo izbijale burne svađe i fizički obračuni, a provokacije, pijane ekstaze i eksplozije vulgarnosti ubrzo su postale specifikum emisije. Tko je znao Malnara, znao je koliko može popiti, ali samo onaj tko je s njim mogao piti zna koliko je mogao popiti. Tada bi počinjao pravi show. Energične izljeve zločestoće i kreativne verbalne eskapade inducirane alkoholom Malnar bi bez imalo zadrške usmjerio spram svojih gostiju i gledatelja, a oni mu ni sami ne bi ostajali dužni. Neki od antologijskih trenutaka su njegova pičkaranja s gledateljima, seks s porno glumicom Lidijom, gostovanja kontroverznog književnika Predraga Raosa i notornih ultradesničara Mladena Schwartza i Ane Lučić, Ševini vicevi, Jajanove svađe s Bracom Ciganom, sumanuti ispadi samoprozvanog doktora Ante Pavlovića, pijani delirij Silvija Marića i pojava Slađe nad čijim je bujnim grudima slinilo pola države.
Gotovo dva desetljeća publika je gledala emisiju “o ničemu” vječito praćenu beskrajnim kontroverzama. Kritičari su show opisivali kao rasadnik primitivizma, govora mržnje, homofobije, šovinizma i afera svih vrsta – no stvarnost je bila drugačija. Poanta Malnarovog programa bila je zamaskirana njegovim provokativnim stilom. S nama se cinično zafrkavao, bio je savršeno svjestan što čini, zašto to čini i za čije dobro čini to što čini. Želio nas je educirati, kroz emisiju nam razotkriti mračnu stranu televizije koja ljude pretvara u naciju poslušnih i manipuliranih ljudi bez slobode i nade, ukazati na ljigavu ljudsku spremnost na najveća vrijeđanja i poniženja zbog malo slave, pokazati kako su ljudi s vrha i dna jednako animalni, kako je lako od zadnjeg bijednika i protuhe napraviti zvijezdu, kako su političari titani riječi i patuljci djela voljni valjati se u najodvratnijem blatu zbog tračka popularnosti i naposljetku, kako glupost doista nema granica.
Iako ima daška istine u tvrdnjama da je Malnar bio snalažljivac s ulice premazan svim mastima, željan samopromocije, prepun lovačkih priča o svojim putovanjima i autor desetaka dokumentaraca i reportaža upitne kvalitete, prepune pretjerivanja, patetike i izmišljotina, čak i njegovi najveći kritičari moraju priznati da je bio originalna i karizmatična ličnost rođena u krivoj državi. Genij! Ono što je on stvorio, Ameri bi platili milijunima, a uspio je stvoriti vlastitu viziju svijeta i besramno je nametnuti svojim suvremenicima. Upravo su frajerski imidž i purgerska spika bili glavne odlike njegovog šarma. Putopisci koji briju na mistično i zvuče kao hipiji i newageri iz uzvišenih sfera uvijek idu na živce. Njegovi su likovi,svi ti Jajani,Lakiji, Ševe, Cigani i Cezari činili cijelu jednu mitologiju i postali dio popularne kulture sa samih početaka Lijepe Naše.
Rastužuje me spoznaja da sam Malnara otkrio prekasno, nakon što je već bio pokojni. Tog 9. srpnja 2013. kada je napustio ovaj svijet mediji su bombastičnim stilom opisivali njegov lik i djelo: čitao sam kako je bio visok i zgodan, kako su žene ludjele za njime, kako je na konju jahao Zagrebom i kako je prošao cijeli svijet. Nedugo zatim, pročitao sam njegovu knjigu, a još se uvijek zabavljam njegovim kolumnama listajući stara izdanja Globusa koje su moji sačuvali. Gledajući snimke Nightmare Stagea svjedočio sam njegovom grandioznom propadanju. Žao mi je što ga nisam prije otkrio, žao mi je što sam ga upoznao kao otužnu figuru starog i umornog čovjeka s licem Delona i jezikom demona, koji je svoje razočarenje i prijezir spram svijeta u kojem je živio do samog kraja liječio porocima, pušeći i dok je udisao kisik i srčući alkohol kao da pije vodu. Pokoj mu duši!
