Quasarr: Hrvatski proizvod, svjetski trendovi
Igranje uloga na glazbenoj sceni unatoč kreativnosti i originalnom izričaju koji će si pripisati svaki bend, sve više s vremenom sliči na prilagodbu benda zvuku koji se od njih očekuje. Bilo od publike, kritičara ili zbira nepisanih pravila uspjeha koje diktira latentna želja za uspjehom na tragu komercijale. Biti drugačiji, ostavljati svoj trag na malom glazbenom tržištu Lijepe naše, nosi veliku odgovornost i nije lako. Kako se uspješno udaljiti van okvira koji se neprestano nameću i pri tom ostati svoj? Kako sigurno graditi svoj zvuk i pri tom slijediti ucrtanu viziju koju bend stvara sebi? Kako ne “učiniti sve za propagandu?” Quasarr je siguran da zna kako biti drukčiji, smatrajući se bendom koji ne podilazi trendovima, bježi od žanrovskih okvira i pri tom u sebi svojstvenom stilu pokušava ići u korak sa svjetskim zvukom, ali ostati vjeran bendovskom kreativnom motu “Ne kopirati!”
Iza svemirske nomenklature riječkog benda Quasarr (prema Anić/Goldsteinovom rječniku stranih riječi dolazi od pojmova Astron– Kad se spoje vrlo udaljena nebeska tijela slična zvijezdama koja emitiraju intenzivnu plavu i ultraljubičastu svjetlost i snažne radiovalove te riječi kvazi engl. stellar-zvjezdani) stoji šesteročlani sastav čiju kreativnu okosnicu, uz Filipa Franka, čini frontmen i tekstopisac Boris Štok. Ostatak benda čine Dino Šimonović, Sergej Hofman, Hrvoje Šćulac i jedina dama benda Jelena Fabijan. Još od okupljanja 2000. slijede svoje vizije težnje za ugradnjom estetike u cijeli glazbeni-art koncept, stoga kreću iznova 2004., sa zaokretom prema autorskim stvarima, u osvježenom postavu, znatno sigurniji u svoj zvuk. Kada sada gledamo unatrag na Quasarr kao bend koji je započeo, kao dosta mladih neafirmiranih, malim koncertima i drugim mjestom na natjecanju Inkubator (na kojem je te godine pobijedio Leut Magnetik), teško ga je zamisliti u prašnjavom i garažnom izdanju. Proboj Quasarra u galaksiju širih glazbenih sfera dogodio se 2005. lansiranjem prvog hit singla Ti. Neočekivano dobar proboj zaraznom, elektroničkom, ljubavnom pjesmom pokazao se punim pogotkom, a u paketu je nosio i valove oduševljenja publike. Pjesma je postala radijski hit (odabrana za hit godine Otvorenog radija i Radija Rijeka), čime je bend postao jedan od rijetkih koji su se proslavili prije samog izlaska albuma.
Međutim, stvaranje drugačije glazbe, s novim pristupom, trebalo je potvrditi albumom. Dugo se kuhalo oko debitantskog prvijenca “Quasarr”, iza kojeg stoji godina kvalitetnog studijskog čeprkanja Denisa Mujadžića- Denykena i pomoći Vlade Simčića Vave (ex Laufer). Zanimljiv, pomno izgrađen prvijenac sa stavom, pokazao je da spoj elektronike i akustike može zvučati svježe, pa čak i plesno. To potvrđuju i ostali singlovi s albuma Neki drugi svijet i Arpeggio/Vrati sve što mi duguješ. Arpeggio je uspio nadići granice lokalnog, pa se mladi bend može pohvaliti ne samo masteriranjem u SAD-u, nego i suradnjom sa priznatim producentom Bradom Blackwoodom, poznat po suradnjama sa ZZ Topom, Calexicom, Evanesencom… Iako se po izjavi gitarista Filipa Franka u intervjuu Novog lista, bend ne želi stavljati u glazbene žanrovske okvire, zvuk Quasarra opisuje se često kao art indie rock s naglašenom elektronikom iza čega stoji zbir stilova, ali i instrumenata, predvođen Borisovom vokalom na tragu Urbana. Bitnija od same žanrovske odrednice neka bude vizija samog benda – “stvoriti poseban, u Hrvatskoj originalan viđen audio i vizualni doživljaj”. Što bi značilo da pri tom žele stvoriti popularnu, ali kvalitetnu glazbu u kojoj je naglasak i na stvaranju glazbe i na izvedbi. Bogatstvo zvuka i požrtvovni trogodišnji rad pokazali su i na drugom studijskom albumu “Propaganda”. Odmak od prvijenca bio je velik i siguran korak prema modernom spajanju, kako dečki kažu nespojivog- naglašenije elektronike s aranžmanima orkestra klasične filharmonije. Nakon snimanja albuma pod palicom Srđana Sekulovića Skansija, šlag na kraju bio je mastering u Bostonu i suradnja s višestrukim dobitnikom Grammyja Jayom Frigolettom (poznat po suradnjama s Oasisom, Alice in Chainsima…) Osim pokazanog interesa, Frigoletto je prepoznao kvalitetu Quasarra izjavivši da im je glazba “enjoyable, fresh and creative”. U naslovnom singlu progovaraju o dobro poznatom procesu privlačenja medijske pozornosti, suprotstavljajući kvalitetu komercijali. Pitanje iz pjesme isplati li se prodati za njih očito ostaje na razini retoričkog, ali se stavlja pod veliki upitnik za dobar dio naše scene.
Čitajući popis koncerata i nastupa teško se razuvjeravam od pomisli da Quasarr često ima koncerte. Više mi se čini da su rijetke prilike kada ih se može čuti uživo, pogotovo u solo koncertima. Kada ih već i uvrste u dio izvođača nekog većeg koncerta, kao što su lanjski Tuborg fest i Pozitivan koncert, preuranjena satnica im ne ide najbolje u prilog i ne uklapa se s hrvatskim navikama kasnih dolaska na koncerte. Međutim, ono čime se mogu pohvaliti jesu imena s kojima su dijelili pozornicu na mnogim regionalnim festivalima od Morcheebe, Klaxonsa i Skunk Anansie, pa sve do rasprodanog ljubljanskog kina Šiška u kojem su nastupili kao predgrupa Denis & Denisu. Da su skloni vizualnim ostvarenjima i njegovanju estetike dokazali su glazbenim sudjelovanjem u izvedbi baleta koreografa Maše Kolar i Lea Mijića »Pour homme et femme/Za muškarca i ženu« svojim nastupom u riječkom HNK-u. Koreografi su bili inspirirani Quasarrovom glazbom na čiju su temu napravili koreografiju. Pjesme korištene u izvedbi su hitovi Ti, Propaganda, Arpeggio, Pustinje te novije Sjene.
Bend je u fazi pripreme trećeg albuma s kojeg su do sada izbacili dva singla. Najavni singl novog albuma, “Sjene” prema riječima benda predstavlja novi, rekonstruirani zvuk. Na navedenom singlu surađivali su s londonskim producentom Kevinom Paulom, zaslužnim za miks i mastering. Inače dugogodišnji Muteov suradnik koji je radio na albumima Nicka Cavea & The Bad Seeds. Boris sam novi zvuk u intervjuu za Novi list objašnjava sirovijim i dinamičnijim iako se i dalje se radi o “elektronici pomiješanom s organskim ‘live’ zvukom i izraženom vokalnom ekspresijom”. Budući da je prerano govoriti o nadolazećem albumu, može se samo govoriti o Quasarrovom daljnjem razvoju.
O razvoju albuma govori i gitarist Filip Franko izjavivši da je “rađenje pjesama dugotrajan i složen proces. Neke pjesme se prearanžiraju i više od desetak puta.” Sve u svrhu rasta zrelosti u autorskom i aranžerskom smislu. Već su uspješno zakoračili naprijed suradnjom s Josipom Lisac u drugom singlu sljedećeg albuma “Ljubav”. Kako su izjavili u intervjuu za 24 sata, suradnja s Josipom nije bila planirana u početku, ali pokazala se spontanim i skladnim odabirom koji je dodatno imponirao bendu.
Kvalitetan bend s dobrim vizijama, možda s nedovoljno zastupljenosti, ali s potpunom zaslugom rada na misiji probijanja okvira i ustaljenosti. Quasarr će dio svog višeg nivoa umjetnosti i djelić novog zvuka podijeliti sa Zagrebačkom publikom velikim samostalnim koncertom u Malom pogonu Tvornice koji će bit tek dio niza novih koncertnih datuma.
