novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – ‘1989’ (Ryan Adams): Swift pretočena u čašu Adamsovog sna

Foto: Press
Vrijeme čitanja: 2 minute

Prvo sam čuo za album Ryana Adamsa „1989“, a tek onda sam upoznat s albumom Taylor Swift i onda je sve dobilo svoj smisao. Ustvari nije prvi put da Adams čini svoje covere bolje od originala. Mnogi bi pozavidjeli na tom talentu, ali uz sve obrade, on ima odlične i svoje pjesme. Proglašavan, tamo negdje sredinom dvijetisućitih, novom nadom kantautorskog stvaranja, čini se da nije uspio u tome. Ostao je na nekoj margini, čudnoj i odvojenoj od nekakvog mainstream svijeta koji je čekao dolazak alt-country heroja s gitarom i nježnim glasom.

Možda je u tome svemu pronašao smisao, rekao da mu je dosta raznih etiketa i prije nego što je nešto ozbiljno napravio, stavio Taylor u zvučnike i učinio je dostupnom svima. Zašto svima? E pa jer nikad u životu ne bi preslušao album od T. S. da nije bilo njega. Obje su strane na kraju zadovoljene. U svakom slučaju, nisam previše požalio, a siguran sam da nećete ni vi, ako se odlučite na preslušavanje oba izdanja „1989“. Ovo obrađeno izdanje Taylorinog „1989“ donosi više intimnog ugođaja koji nije rađen na foru veselih pop pjesmica, a opet vrlo brzo uđe u uho. Koje su pjesme ostale slične originalu, a koje su izmijenjene u velikoj mjeri gotovo nije bitno. Zanimljivo je kako Adams barata s ovakvom vrstom melodije i prenosi je u svoj svijet u kojem svaka od numera može biti njegova. Dobro, u nekima se vidi da je pisana u ženskom licu, ali na kraju, za glazbu je to najmanji problem.

Od sveprisutnih hitova Blank Space i Shake It Off pa do Bad Blood i I Know Places sve zvuči maestralno, teče kao podmazano, možda i shvatite da Swift nije klasična pop princeza/kraljica, kakve već titule dobivaju žene u pop industriji. Teško je u popu ostvariti emociju koju je moguće u Adamsovim žanrovima. Posebno se to vidi u fantastičnoj Out of the Woods i I Wish You Would. Dok su originali nakrcani back vokalima, bubnjevima i svakakvim elektronskim dodatcima, sasvim legitimnim za taj žanr, coveri se čine kao svijet za sebe u kojem se pronalazi ona druga strana obožavajući tonove koji se ne čuju, odnosno odsviraju.

Foto: facebook.com/ryanadams
Foto: facebook.com/ryanadams

Na taj način spajaju se dva svijeta. Ljudi su zadovoljni onim što čuju od Ryana Adamsa ujedno shvaćajući da je to sve napisala Taylor (i njezini suradnici). Pošto je cijeli originalni „1989“ na nekim tragovima synth-popa i dance glazbe, onda znate koliko ga je Adams trebao preokrenuti da zvuči „njegovim“. Samo po sebi nije ništa čudno da je Adams odabrao njezine pjesme. Swift je napravila kvalitetan pop album za kojeg će se sada odlučiti i neki slušatelji koji se nisu usudili preslušati više od dvije-tri pjesme u cjelokupnom njezinom opusu. Za kraj spomenimo i obrade Fathera Johna Mistyja (ex-Fleet Foxes) koji je na YouTubeu objavio Blank Space i Welcome to New York u maniri Velvet Undergrounda. Izgleda da je Taylor Swift mnogima zagolicala maštu, pa uskoro možemo očekivati još uvrnutijih obrada. Ili je ovo dovoljno?

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari