Recenzija – Dallas Buyers Club: Intiman fokus na borbu protiv AIDS-a, vlade i famaceutske industrije
U početku AIDS epidemije tijekom ranih 80-tih, zaraženi su pacijenti bili savjetovani da pričekaju liječenje. U narednih 6 godina, više od 40 000 ljudi u SAD-u umrlo je čekajući. Kao odgovor na nerede koji su nastali povodom ignoriranja AIDS krize, tadašnji podpredsjednik SAD-a, George W. Bush obratio se narodu: “Ukoliko želite promjenu, promijenite svoje ponašanje!” Političari nisu htjeli biti ni na koji način povezani s bolešću, bolnice su odbijale prihvatiti nove pacijente, a kada bi pacijent zaražen AIDS-om umro, njegovo tijelo u crnoj vreći za smeće pokušavalo bi se dostaviti u jedno od rijetkih pogrebnih poduzeća koje ga nije odbilo.
Aktivisti poput njujorške udruge ACT UP počeli su s demonstracijama protiv vladine indiferencije, izazivajući FDA da odobri određene lijekove, da snizi cijene istih te da ubrza procese istraživanja. Uz slične organizacije, nekoliko individualaca također se istaknulo u svojoj borbi, kao što je i HIV-om zaraženi Ron Woodroof, kojeg Jean Marc-Vallée predstavlja kao protagonista u svom odlučnom Dallas Buyers Clubu.
Woodroof (McConaughey) otkriva lijek neodobren u SAD-u koji pomaže njegovom stanju te, ugledavši priliku, počinje ga prodavati drugima zaraženima AIDS-om. U dogovoru s Rayonom (Leto), Woodroof uspijeva zaobići zakone te pomoći širokom spektru ljudi koji u njemu vide svoj posljednji tračak nade. Istovremeno, Woodroof se bori protiv vlade te medicinske i farmaceutske industrije kako bi dokazao koliko je koristan njegov “klub”.
Fizička transformacija zasjenila izvedbu
Većina recenzija voli napominjati McConaugheyjeve romantične katastrofe koje su zauzele veći dio njegove karijere kako bi stavile naglasak na kvalitetnu metamorfozu koju je ovaj glumac prošao, no često zaboravljaju njegovu odliču ulogu Jakea Tylera Brigancea u Schumacherovom A Time to Kill. Ono za čime svi žalimo je što je McConaugheyju trebalo 15 godina da osim abdomenskih mišića krene upotrebljavati i one glumačke. Ipak, dolazimo do ironije u trenutku kada se primarno hvali njegova ekstremna fizička transformacija za film, a u sjenu stavlja odlična izvedba. Ako pokušamo zanemariti činjenicu kako je McConaughey izgubio preko 20 kilograma za ovaj film, ostaje nam respektabilna uloga “rednecka”, rodeo klauna ovisnog o seksu, alkoholu i drogama, čija transformacija za vrijeme filma daleko premašuje McConaugheyjevu van filmskog seta.
Njegova fizička pojava, osim što je iznenađujuća, efektivno prikazuje bitku HIV-om zaraženih osoba u 80-tima, u doba kada broj oboljelih rapidno raste, a medicinska profesija ostaje neopremljena za korektno liječenje pacijenata. Uz njegov bok ponosno stoji i Jared Leto koji ovom ulogom dokazuje kako je njegova glumačka sposobnost daleko bolja od glazbene.
Dok je Valléeva režija impresivna, isto se nažalsot ne može reći i za sam scenarij. Craig Borten i Melisa Wallack iskreno progovaraju o istinitim događajima, no njihov fokus na Woodfroofov život u trenutku kada sazna za bolest neuspješno priprema temelje filma. Na samome početku nisam bila sigurna gledam li socijalni film o netoleranciji prema homoseksualcima u 80-tima ili političku dramu koja naglašava nepravdu vlade prema svom narodu. Možemo argumentirati da film obuhvaća oboje, no način na koji se događaji razvijaju rezultira slabom portretizacijom HIV žrtvi u korist veličanja same nepravde.
Ipak, Dallas Buyers Club, kao film o homofobiji, bolesti, borbi i smrti, izbjegava sve klopke depresivne melodrame pomoću odlične doze sirovih emocija pomiiješanih sa upornošću i pozitivizmom. Iako počinje kao ciničan i težak film za gledati, zahtijeva svačije poštovanje i upravo je to ono što čini Dallas Buyers Club kvalitetnim i trijumfalnim. U pozadini trailera filma svira odlična pjesma grupe The Heavy “What Makes a Good Man?”, koja sumira poantu filma u okvirima intimnog fokusa na lika sa siromašnom osobnošću, ali snažnim instinktom i mentalitetom.
