Istinita priča iza najvećeg američkog romana (“In the Heart of the Sea”, R. Howard)
In the Heart of the Sea naslov je romana Nathaniela Philbricka iz 2000. godine inspiriran pričom o brodu Essex kojeg je potopio divovski kit u Tihom oceanu 1820. I dok sukob s najvećom životinjom na planeti, brodolom i borba za opstanak zvuče dovoljno intrigantno da se sve to prebaci na filmsko platno, značaj koji bijeli kit ima u američkoj umjetnosti jednak je dimenzijama te divovske životinje i iznenađuje činjenica da je Hollywood toliko dugo čekao na tu ekranizaciju. No kada je projekt napokon zaživio film se, dakako, predao u ruke provjerenog redateljsko-producentskog para: Ron Howard / Brian Grazer. I tako točno dvadeset godina nakon filma Apollo 13 Howard svoje protagoniste ponovno vodi u neizvjesnu pustolovinu, a ljubitelje hollywoodskih blockbustera u kinodvorane u kojima je, u ovom slučaju, neizvjesnosti puno manje.
Howard nije razočarao, ali In the Heart of the Sea svakako ne oduševljava. Dramatičan prikaz sukoba čovjeka i prirode vizualno je besprijekoran. Uostalom za kinematografiju je bio zadužen jedan od ponajbolji snimatelja današnjice, Anthony Dod Mantle, dobitnik Oscara za Slumdog Millionaire (2008.) koji je između ostalih radio i na filmovima poput 28 Days Later… (2002.), Dogville (2003.) i 127 Hours (2010.). Skladatelj Roque Baños pobrinuo da gudačkih instrumenata ima dovoljno da nam ukažu na svaku dramatičnu scenu, ako je kojim slučajem nismo kao takvu prepoznali. Međutim, kada se ukloni oluja na moru, lov na kitove, brodolom i krupni kadrovi američkog obalnog gradića s početka 19. stoljeća, zaista vrlo malo toga ostaje.
U nedostatku razrađenije karakterne drame film, za razliku od mjesta radnje, ostaje nepodnošljivo plitak. Odnosi između glavnih likova toliko su površni i bezlični da glumci ostavljaju dojam da im je ugodnije naći se u borbi za goli život s pomahnitalim kitom, nego u međusobnoj interakciji. No to je prvenstveno posljedica prenatrpanog scenarija koji je preambiciozan za vlastito dobro. Prevladavajući dojam jest da je u film ugurano više no što je u njega moglo stati. Kombinirajući nekoliko narativnih cjelina – od avanture kitolovaca preko priče za opstanak pa sve do analize ljudskog stanja – nijedna tematska linija ne ostvaruje se u potpunosti te film na idejnom planu, kao i po pitanju svog identiteta, ostaje tragično nedefiniran.
Još kada se spomene da je u cijelu priču nasilno uguran lik Hermana Melvillea koji u tragediji Essexa pronalazi inspiraciju za svoj slavni roman, zaista se čini da se stvar malo otela kontroli. No kakav bi to bio blockbuster da ne pokušava u 120 minuta filma ujediniti sve moguće žanrove, prikazati veličanstvo ljudskog duha i otkriti tajnu smisla života?
Neispunjeni potencijal glumačke postave
Prilično je razočaravajuće primijetiti da se nije niti približno iskoristio veliki potencijal snažne glumačke postave, no izbor nekih glumaca ukazuje na duhovite tipizacije. Naime, glumačka zvijezda filma je Chris Hemsworth koji je s Howardom već surađivao na filmu Rush (2013.). Da je ovaj film sniman prije desetak godina, na Chrisovom mjestu bi se zasigurno našao Russell Crowe, no ovaj je tada snimio Master and Commander: The Far Side of the World (2003.) dokazujući da je Hollywood ustvari malo selo u kojem svi sve poznaju, i unatoč tvrdnji da se radi o tvornici snova, količina mašte kojom raspolažu producenti prilikom snimanja visokobudžetnih filmova ondje je ravna nuli. U svakom slučaju utješno je vidjeti da Howard napokon ima novog ljubimca.
In the Heart of the Sea trebao je biti pušten u kinodistribuciju tek u ožujku 2016., međutim premijera je pomaknuta na početak prosinca kako bi se film našao u konkurenciji za Oscare. Ipak, vrlo je izvjesno da im se taj perfidan strateški potez neće isplatiti. Iako američka akademija guta epske, based on a true story priče, bilo bi veliko iznenađenje vidjeti Howardov film u ijednoj netehničkoj kategoriji. In the Heart of the Sea korektna je pomorska pustolovina u koju se obavezno upušta s 3D naočalama na glavi. Takvo što samo Hollywood može organizirati, no dovoditi ovaj film u bližu vezu s Moby Dickom bilo bi blasfemično obezvrjeđivanje najslavnijeg romana američke književnosti.
