Recenzija – Potres: Ambiciozan pokušaj "razotkrivanja" američkog sna
Roman Potres najnovije je djelo hrvatsko-američke spisateljice, slikarice i fotografkinje Nade Mirande Blažević-Krietzman. Odrasla je i studirala u Zagrebu, a u SAD odlazi početkom 90.-ih gdje je neko vrijeme radila i kao profesorica komparativne književnosti. Iza sebe ima jedanaest zbirki pjesama, tri romana, tri zbirke pripovijedaka, knjigu eseja, te nekoliko drama i scenarija, a piše na hrvatskom i engleskom. Izdvajati nagrade, stipendije i priznanja koja je dobila za svoj umjetnički rad nema smisla jer je popis poduži, a bitno je zamijetiti da su joj djela objavljivana i u mnogim hrvatskim i inozemnim antologijama i književnim časopisima. No, ovaj je roman dokaz da veliki popisi nagrada nisu jamac za uspješno književno djelo.
Posljednji prozni uradak autorice, objavljen u izdanju Frakture, mogao bi se nazvati obiteljskim romanom jer svoju radnju temelji na priči o obitelji Darlington čiji se savršeni sklad narušava nesrećom uzrokovanom potresom u kojoj Adam Podolsky, prijatelj Tima, sina Darlingtonovih, udari glavom u branik te se ta naizgled bezazlena ozljeda zakomplicira. To i još mnogo toga zadaje glavobolje majci i emocionalnoj uzdanici obitelji Darlington, Lori čije doživljaje pratimo većinu vremena. Iako, o doživljajima i nekom napetom zapletu u ovom je slučaju teško govoriti. Lora se uglavnom bavi pripremanjem doručaka, razmišljanjem o emocionalnom životu svoje kćeri tinejdžerice, hranjenjem trinaestomjesečnog sina i razmišljanjem o svome mužu za kojeg nakon skoro 20 godina braka shvaća da je emocionalno zakinut. O svemu tome čitatelj saznaje jako detaljno, čak toliko detaljno da saznajemo i, neophodno nam potreban za razumijevanje djela, sastav kašice kojom Lora hrani svog sina. Jedina mogućnost napetosti u djelu koja dolazi iz pitanja o Adamovom buđenju iz kome u potpunosti je ubijena načinom pripovijedanja.
Dalo bi se pomisliti da su radnja i napetost reducirani da bi u prvi plan došli odnosi među likovima i detalji kroz koje doživljavamo svakodnevni život obitelji koja doživljava veliki emocionalni potres jer je odjednom postalo jasno da, inače veoma dobrohotni, otac i muž neće sam od sebe nadići svoj poprilično infantilni hladni racionalizam. No, velika obiteljska drama izostaje jer su likovi plošni, njihovi se odnosi temelje na neuvjerljivim dijalozima, a opise dobivamo kroz analize sveznajuće majke u čijoj se glavi i odvija sav taj emocionalni potres. Veoma je mistična i motivacija za uvođenje sve samo ne suptilnih intertekstualnih pokušaja koji se na kraju svedu na prepričavanje radnje djela visoke književnosti kao što su Limeni bubanj Günthera Grassa i indijski ep Ramayana. Iako od ovog romana nismo očekivali veliku priču o obitelji, životu i osobnim potresima kao što je Limeni bubanj ovdje je jako teško prepoznati čak i patetičnu ali ipak dirljivu obiteljsku priču. Ipak, postoji mogućnost da je namjera ovog djela bila stvoriti roman koji će svojom banalnošću na svim pripovjednim razinama prikazati stereotipnu dosadu života u američkom predgrađu.
