novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Recenzija – Prizori iz seoskog života: standardna kvaliteta iskusnog pripovjedača

Foto: facebook.com/Fraktura
Vrijeme čitanja: 2 minute
Foto: facebook.com/Fraktura
Foto: facebook.com/Fraktura

Nova zbirka pripovijetki Amosa Oza Prizori iz seoskog života, uglednog izraelskog pisca koji se već godinama spominje kao mogući dobitnik Nobelove nagrade, naizgled se nastavlja na posljednju zbirku Među svojimaRadi se o kratkim pričama koje govore o svakodnevnom životu ‘običnih’ ljudi koji žive u maloj zajednici. Ipak, značajna je jedna razlika u kontekstu – Među svojima je Ozovo prisjećanje na život u kibucu 60-ih godina, dok je nova zbirka smještena u suvremeno doba u mjestašce Tel Ilan koje nije uređeno kao kibuc (barem koliko nam je poznato). Amos Oz uglavnom govori o istim ‘tipovima ljudi’ – učiteljima, liječnicima, poštarima, knjižničarima, ali iz drugačije perspektive, iz perspektive starijeg (i mudrijeg) pripovjedača.

Zanimljivo je da zbirka nije u cijelosti pripovijedana u trećem licu, kao što je to bio slučaj u zbirci Među svojima. Upravo je jedna od najzanimljivijih priča, naslovljena Pjevači  i jedina priča u kojoj se prikazuje masovna scena i daje određeni društveni komentar ispripovijedana u prvom licu. Oz se pozicijom pripovjedača igra i u nekim drugim pričama, a društveno-politički kontekst uglavnom je u drugom planu – u prvom su pojedinačne sudbine likova i odnosi unutar malih, obiteljskih zajednica. Kao angažirani autor, Oz ne propušta prokomentirati principe izraelske unutarnje politike (pripovijetka Kopači) ili izraelske militarističke politike prema Palestini (pripovijetka Pjevači), ali daleko je to od njegovih angažiranih tekstova s početka karijere.

Foto: facebook.com/Fraktura
Foto: facebook.com/Fraktura

Svaki pisac koji se odluči pozabaviti prvenstveno ljudskom psihologijom, a ne zanimljivom fabulom, u kritikama će biti uspoređen s Čehovom. Alice Munro bila je prozvana kanadskim Čehovom, a kritičar lista The Spectator usporedio je ovu zbirku pripovijetki s djelom ruskog klasika. Poveznice definitivno postoje – prvenstveno je to seoska sredina o kojoj se piše, a vrijedi spomenuti da je i većina likova ogorčena svojim životom, ali ne razmišljaju o promjeni ili su je nesposobni poduzeti i bave se maštanjima o nekom boljem društvu. Oz me u ovoj zbirci iznenadio i  prilično mračnim i nadrealnim motivima, poput kopača koje umirovljeni izraelski parlamentarac Pesah Kedem čuje ispod sebe ili čitavom zaključnom pričom Na dalekom mjestu u neko drugo vrijeme, koje bi čak mogli povezati i sa stvaralaštvom Franza Kafke, također autora židovskog podrijetla.

U novoj zbirci Amos Oz nije nam ponudio ništa što od njega još nismo vidjeli, ali standardnom kvalitetom pripovijedanja i stila treba biti zadovoljan. Prizori iz seoskog života uvid su u život male seoske zajednice, ponekad suptilna kritika situacije u Izraelu – u svakom slučaju teren koji je Ozu itekako dobro poznat.

Be social
Što misliš o ovoj knjizi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari