PRIZORI IZ BRAČNOG ŽIVOTA: Samo pokušaj ozbiljne adaptacije Bergmana
Kada je 1973. na švedskoj TV2 premijerno prikazana „Prizori iz bračnog života“ Ingmara Bergmana оdaziv je bio ogroman. Pretposljednju petu epizodu, koja je privukla najveću publiku, vidjelo je 3,5 milijuna Šveđana, gotovo polovica stanovništva. Priča o raspadu desetgodišnjeg braka Johana (Erland Josephson) i Marianne (Liv Ullman) je djelomično utemeljena na događajima aktualnim u vrijeme snimanja te serije, raspadu braka s Ingrid von Rosen, ali ono što je bitnije jest da se serija (naknadno sažeta u četverosatni film) pojavila u vrijeme podizanja svijesti o političkoj prirodi obiteljskih odnosa.
Ne ulazeći izravno u goruće feminističke rasprave tog vremena, Bergman je tada vrlo uspješno i nepretenciozno uspio obuhvatiti kulturne pomake koji su mijenjali društvo. Kao što i sam Bergman objašnjava „serija bi se bavila apsolutnom činjenicom da građanski ideal sigurnosti kvari emocionalne živote ljudi, potkopava ih, plaši ih“. Iza kamere je bio njegovi dugogodišnji suradnik Sven Nykvist. „Prizori iz bračnog života“ potječu od slike uspješnog i sretnog bračnog para koji sjedi na zelenom baršunastom kauču i fotografira se za prilog u časopisu. Ova slika predstavlja početnu scenu serije. Johan i Marianne naizgled su savršeni par: dvije kuće, dva automobila, dvije kćeri, karijere. Imaju savršen brak, sve dok jednog dana nemaju
Bergman vs. Levi
. Kroz šest različitih dijaloga o ljubavi, braku, monogamiji i obitelji Bergman stvara priču o stvarnim ljudima te estetski vrhunsko djelo za televiziju. „Prizori iz bračnog života“ je bio i prvo ostvarenje u Bergmanovom opusu napisan i režiran za televiziju. Nakon neočekivanog uspjeha gotovo sve što je snimio do kraja svog života je uglavnom bilo za televiziju, bilo da je riječ o seriji („Licem u lice“, „Fanny i Alexander“) ili filmu („Čarobna frula“, „Saraband“).
U današnjem kontekstu zaista je ozbiljan zadatak preraditi Bergmana. U novoj HBO-ovoj adaptaciji čiji je autor izraelski scenarist i redatelj Hagai Levi („Naši dječaci“, „Afera“, „Na terapiji”) serija u pet dijelova preispituje dileme iz originala i prevrće scenarij o tradicionalnim rodnim ulogama kako bi istražila ljubav, mržnju, želju, monogamiju, brak i razvod kroz prizmu suvremenog američkog para.
Ponovno pregledavajući Bergmana i paralelno gledajući HBO-ovu verziju (do sada su emitirane tri epizode) ne mogu, a da ne primijetim koliko je praznog hoda u ovoj novoj adaptaciji. Mira (Jessica Chastain) je samouvjerena, ambiciozna direktorica tehnološke tvrtke i Jonathan (Oscar Isaac), profesor filozofije. I tu Levi nastoji ažurirati materijal. Rodne uloge više ne odražavaju strogu patrijarhalnu shemu: Jonathan preuzima dužnosti oko odgoja kćeri Ave, dok Mira nešto više trči za karijerom te afera s kolegom samo ubrzava krah braka. Nedostaje ta iskrenost, ljutnja, bijes, strast, iako su Chastain i Isaac vrlo solidni. Čini se da čak i one scene koje su identične originalu (otvaranje serije s intervjuem ili kultna scena u bračnom krevetu) postoje same od sebe, bez ikakvog značaja za daljnji razvoj priče.
Muška perspektiva i kontekstualizacija
Današnjim gledateljima ovaj „prijevod“ Bergmana te priča o raspada braka u 21. stoljeću ne predstavlja nekakvo otkrivenje ili još manje šok. Serija koja je gotovo u cijelosti snimljena u interijerima te koja se isključivo oslanja na dijalog između protagonista treba biti nešto više od smještanja u 2021. godinu u bostonskom predgrađu da bi zaintrigirala gledatelja. Iako su rodne uloge promijenjene, Levijeva perspektiva je izrazito muška, iako bi ovo novo čitanje „Prizora iz bračnog života“ moglo biti sa ženskog gledišta.
Za razliku od Bergmana, on nije u stanju zamisliti ženski lik s uvjerljivom unutarnjom logikom. Levi drži do američke kulture i svojeg izraelskog porijekla kroz lik Jonathana koji je bio ortodoksni Židov prije braka s Mirom. I ponovo, to su samo nekakve natuknice za daljnji konflikt koje su vrlo slabo razrađene.
Jedan od noviteta koje Levi donosi jest uključiti male uvodne isječke prije svake epizode u kojoj Chastain i Isaac stižu na set. „Prizori iz bračnog života“ snimljene su tijekom pandemije, pa se u tim trenucima vide maske, udaljenost i sve ostale mjere opreza. Ovi mali komadići zasigurno trebaju nešto učiniti, ali nije jasno što. U nedostatku bilo koje druge svrhe, čini se da je jedino nastojanje da se naglasi koliko je projekt ozbiljan. A bilo je puno materijala i Bergmanovo naslijeđe da zaista bude ozbiljan televizijski produkt. Ovako je još jedna prosječna serija.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.