Recenzija – Swim Deep: Ljetni povratak u kasne 80-te i rane 90-te
Birminghamska četvorka u relativno je kratko vrijeme prošla put od sviranja u opskurnim lokalima do sviranja u nekim od najpoznatijih londonskih koncertnih mjesta, poput poznatog Brixton Academya. Uslijed sve većeg porasta popularnosti, posebice među mlađim slušateljima, Swim Deep je već krajem 2012. godine potpisao ugovor s produkcijskom kućom ”Chess Club”, te je u Belgiji započeo sa snimanjem debi albuma, kasnije nazvanog ”Where The Heaven Are We”. Album je završen početkom svibnja te je izdan u prvom tjednu kolovoza 2013. godine. Sam album prepun je laganih, ljetnih i sanjarskih pjesma sa zaraznim refrenima, koji su se profilirali u zaštitni znak ovog mladog sastava.
Prva pjesma koja se izdvaja u albumu je ujedno i prvi singl objavljen u ožujku 2012. godine, radi se o pjesmi King City, koja u samom uvodu preuzima ili kopira uvod pjesme All In White londonskog sastava The Vaccines. Osim gotovo istog tempa i bass dionica kao potonja navedena pjesma, King City osvaja slušatelje sa odličnim lyricsima i dobrim pozadinskim vokalima, koji dodaju određenu puninu ovoj pjesmi. Odmah nakon King Citya, dolazi pjesma Honey, koja uspješno kombinira britpop melodije s američkim indie popom iz ranih 90-tih godina. Zvuk pjesme Honey vrlo je zarazan i sa pravom se tvrdi da je to ”highlight” ovog debitantskog albuma. Sedma po redu pjesma naziva je The Sea, pjesma u kojoj dečki iz Swim Deepa sanjare o plaži, zabavi i odmoru. The Sea započinje odličnom gitarskom dionicom i vrlo je dobro praćena sa klavijaturama, koje daju odličan zvuk mora i plaža, što čini The Sea idealnom ljetnom pjesmom. Dobar ritam prisutan je tokom cijelog albuma, ali se posebice izdvaja upravu u pjesmi The Sea, koja će iznenaditi slušatelja koliko je zapravo zarazna i koliko se lako ”uvuče” slušatelju ”pod kožu”. Album završava s pjesmom She Changes The Weather u kojoj glavnu riječ imaju klavijature, koje sa svojim zvukom nose čitavu pjesmu. Sama pjesma je poput drugih pjesama zabavna, lagana, sanjarska i po svom zvuku itekako ljetna, iako su lyricsi nešto malo mračniji od ostalih pjesama s albuma, što i nije nužno loša stvar, budući da time dečki izbjegavaju zamku od pretjerane repetitivnosti. Posebno je dojmljiv svojevrstan ”build up”, odnosno uvod pjesme, koji nas vodi do samog vrhunca pjesme.
Swim Deepov prvijenac je kvalitetan, dobar i zarazan, iako ne uspijevaju do kraja izbjegnuti određenu zamku repetitivnosti. Iako postoje hitovi poput Honey ili The Sea, neke pjesme zvuče dosta slično, što može ukazati na određeni nedostatak novih ideja ili nevoljkosti za većim rizikom prilikom skladanja albuma. Dečki iz Birminghama na momente podsjećaju na rane The Stone Roses ili čak na odlične The Charlatans, ali potreban je veći spektar melodija i kompleksnijih tekstova kako bi se ta očekivana razina postigla. Obećavajući prvijenac treba nadograditi sa novim stvarima, koje bi trebale se ipak nešto odmaknuti od zvuka plaža, koji dominira na ovom dosta dobrom albumu prvijencu.
