Advent na Ziheru 2024.
2. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: < 1 minuta I ove godine Advent na Ziheru donosi nagrade, ali i zanimljive priče i preporuke.

"Bilo je sada" [Dunije - naslovnica albuma]
26. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minute Dugo smo čekali, a nismo ni znali da na to čekamo, na sastav kao što su Dunije. One ne samo što su supergrupa jer su poznate umjetnice koje su svoja znanja i talente sastavile i napravile nešto iznimno, one su prijateljice i žene koje se međusobno vole i poštuju, što se itekako osjeti.

Film

Recenzija – The Grand Budapest Hotel: Andersonov univerzum pun šarenolikih likova i nostalgičnog šarma

Vrijeme čitanja: 2 minute
foto: facebook.com/TheGrandBudapestHotel
foto: facebook.com/TheGrandBudapestHotel

Wesa Andersona često se opisuje kao redatelja koji hrabro kroči između polja budalaština i polja genijalnosti. Njegov potpis već je postao prepoznatljiv, ne samo zbog vizualnog pečata, već i zbog činjenice da se filmovi teško mogu svrstati u svima poznate žanrove. The Grand Budapest Hotel, film kojim je otvoren ovogodišnji Berlin Film Festival, dosljedno nastavlja taj trend. To je priča unutar priče, unutar priče. Anderson post-modernistički kombinira elemente pop kulture, napete detektivske priče te Drugog svjetskog rata iz kojih jasno vidimo nasljeđe najboljih redatelja svih vremena. Možda najprepoznatljivi je Hitchcock i njegov adut za razvijanje zapleta, nazvan “MacGuffin”.

“MacGuffin” je neki detalj zapleta oko kojeg se naizgled vrti cijela radnja filma. Najpoznatiji “MacGuffin” pojavljuje se u kultnom Psychu, u kojem Marion Crane (Janet Leigh) krade novac od svoga šefa te se bježeći  skriva u motel  Normana Batesa. Dok je većinu filma gledatelj uvjeren kako se radnja centrira oko ukradenog novca, tek u drugom dijelu shvaćamo kako radnja većinski obuhvaća emocionalno poremećenog Batesa.

Kao što je novac u Psychu bio pokretač radnje, na isti način Anderson koristi sliku “Dječaka sa jabukom”. Nasljedstvo koje popularni vratar hotela Gustave H. (Ralph Finnes) dobiva od grofice (Tilda Swinton), čija se posjećenost hotelu samo povećavala kroz godine, tek je inicijator problema i avantura našeg protagonista. Sama priča zaista i nije toliko važna, budući da je samo sredstvo za korištenje zapanjujućih vizuala, crnog humora i prepoznatljivog rapidnog dijaloga.

foto: facebook.com/TheGrandBudapestHotel
foto: facebook.com/TheGrandBudapestHotel

Ralph Finnes krade cijeli show u ulozi sofisticiranog Gustava H., iako je podržan od strane dvoznamenskastog broja najprominentnijih glumaca Hollywooda, koji su na trenutke u filmu neprepoznatljivi. Upravo zbog velike količine sporednih likova, pojedinačno vrijeme na platnu je za neke od njih podcijenjeno te sam ostala željna više kadrova Tilde Swinton i Harveyja Keitela, no ove cameo pojave čine film dodatno zabavnim i uzbudljivim.

U The Grand Budapest Hotelu Anderson stvara vlastiti univerzum, pun šarenolikih likova i nostalgičnog šarma. Svaki kadar je melem za oči, tako detaljno složen u mizanscenu koja odiše estetikom poznatom iz njegovih ranijih djela. Montaža je na trenutke namjerno loša, s očiglednim kadrovima na zelenoj podlozi i sličnim efektima iz 70-tih koji, servirani u današnjici, izgledaju otkačeno. Iako ga ne mogu svrstati među njegove najbolje filmove, The Grand Budapest Hotel je dovoljno topao, smiješan i ekscentričan da će zasigurno naći mjesto u srcima publike, kao i na ljestvicama laureata filmske umjetnosti.

Hotel je bogato dizajniran te zavodi, pomalo zbunjuje, ali drži pažnju svojih gledatelja. Nažalost, manji dio radnje odvija se u samome hotelu, te sam, očekujući puno više iz samog naslova filma, ostala pomalo razočarana. Jer, tko se realno ne bi htio vratiti i zadržati u šarenom svijetu Wesa Andersona i Grand Budapest Hotelu, surealnom mjestu koje je definicija blagostanja prve polovice 20. stoljeća te je ovdje da vas… zadovolji.

Be social

Komentari