„Vaki Naki” (Tracki): Od početka do Stećka
Odmah da razjasnim – ovom ću recenzijom dati sve od sebe da budem objektivan, ali ne mogu garantirati da se malo subjektivnosti podsvjesno neće podvući pod redove. O svojima uvijek sve najbolje, osim ako si novinar. 🙂
„Opet ti Hercegovci”, izjava je Miroslava Krleže, nakon što je dobio informaciju da je književni kritičar Veselko Tenžera – Hercegovac. Evo, moj Miroslave, opet mi. Što ćeš! Ide nam od ruke sve što dirnemo pa tako i rap.
Nakon pet godina života u Zagrebu i objašnjavanja kvaliteta Hercegovine i Hercegovaca ljudima svakojakog porijekla, umori se čovjek. Taman kad me svladao umor pojavljuje se Tracki sa satiričnom pjesmom Bijele Čarape, u kojoj kao da kaže „dosta objašnjavanja, hajmo sad malo šale na vlastiti račun”, i osvoji me potpuno. Čekao sam da „Vaki Naki” ugleda svjetlo dana i moram priznati da nisam čekao uzalud.
Priče i njihovi heroji
Album otvara Intro s Trackijevim predstavljanjem u kojem vas za ruku uvodi u sve ono što ćete poslije čuti. Nakon nje slijedi već spomenuta Bijele čarape ft. Noti Limun, u kojoj su obojica lirički išamarala sve hercegovačke stereotipe, a ni videospot ne zaostaje za onim što pjesma govori.
Civu ga niva osvježava album Tonkinim vokalom, a Mayerov beat nosi pjesmu na leđima. Iza njih slijede Tri noći, Koja ovo nam je fuka i Binđam uz koju se svi možemo povezati kroz binge watching, koji nam je spasio psihičko zdravlje u lockdownu. Drago mi je da pjesma spominje i još jedne heroje ovih vremena: „Binge, binge, bingeam, Glovo, Wolt, Pauza kad uhvati me glad”. Da nam njih nije bilo, iz lockdowna bi izašli fit kao manekeni, a kome to treba? 🙂
Magla je pjesma u kojoj je Tracki napisao introspektivu i putopis do nastanka samog albuma, a dobro će doći i svima koji žele znati nešto više o samom izvođaču. Na nju se nadovezuje jedna od meni najdražih s albuma Sve će bit u redu. U Magli se Tracki preispituje i iznosi sve ono što ga je pratilo, da bi na ovoj pjesmi ipak zaključio: „Molim Boga, učim, repam mama, sve će bit u redu”. Ova pjesma nosi i snažan potpis Stećak crewa, koji uvijek puše u Trackijeva leđa kako bi se ovo sve i ostvarilo.
Svaki šminker, gaser, blećak znat’ će šta je Stećak
Album nastavlja Fifa Floomfa, a prema kraju izdanja nas vode Mali Iliri, Dođi da vidiš i Rep se vraća, koje su oda suncu, šipku, Neretvi, kamenu, vinu i svemu ostalom što južnu Hercegovinu čini takvom kakva jest – biser prirode i klime u kojoj je proljeće samo ljetu dalo mjesta da se pojavi. Na odjavi albuma Tracki se zahvaljuje svima koji su pomogli da album izađe na vidjelo i s time zaključuje cijelu priču.
Srce na terenu
Tralja, kako se Tracki još naziva, zamislio je album kao cjelinu koju treba odslušati od početka do kraja. Taj old school pristup mi se jako sviđa, ali nemam ništa protiv ni pojedinačnog objavljivanja singlova koji će se kasnije skupiti u album bez nekih jasnih poveznica. Sve ovisi o ideji kojom glazbenik raspolaže.
Da ne bi nabrajao samo dobre strane albuma, valjalo bi spomenuti i neke slabije momente s izdanja. Izvedba tu i tamo zna iskočiti iz tonaliteta, master albuma je mogao biti malo više ujednačen, a i volio bih kad bi se Tracki usmjerio zvuku kakav je imao na pjesmi Sve će bit u redu.
Ipak, valja uzeti u obzir kako je „Vaki Naki” debitantski album momka koji je došao studirati Pravo u Zagreb i usput snimio album, kao da je to lakše nego reći hip-hop. Radi se o albumu koji priča priču onako kako je to najbolje mogao u datom trenutku. Mjesta i potencijala za napredak itekako ima, a ono što ponovno s nestrpljenjem čekam su novi materijali. Prvi album je uvijek važan, no drugi je taj koji će pokazati na koji će se način predstavljena slika iskristalizirati.
U svakom slučaju, „Vaki Naki” je za Trackija otvorio bezbrojan niz novih puteva kojima može ići i za kraj bih mu samo poručio: „Run, Tralja, run!”
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
