Retropetak: Što znate o filmskom pjesniku Andreju Tarkovskom?
Prije 82 godine, na današnji dan rođen je jedan od najvećih genija sovjetske i svjetske filmografije Andrej Tarkovski. U cijeloj je karijeri snimio sedam filmova kojima je zaradio divljenje i poštovanje u kinematografskom svijetu. Veliki Ingmar Bergman nazvao ga je najznačajnijim redateljem svih vremena, Akira Kurosawa smatrao je svaki njegov film čarobnim, a njega mlađim bratom.
Rani utjecaj na Tarkovskov umjetnički izražaj imali su njegovi roditelji. Majka mu je bila glumica, a otac poznati sovjetski pjesnik. Stoga ne čudi što su i njega često nazivali pjesnikom filma. Upisao je filmsku školu u Moskvi, jednu od najstarijih na svijetu, gdje je započeo svoj kinematografski put prema slavi. Ovaj period njegovog života je bitan, jer se Sovjetski savez počeo otvarati prema zapadu, a mladi Tarkovski dobio je priliku pogledati filmove važnih režisera poput Kurosawe, Buñuela, Bressona, Wajde i Mizoguchija. Također, fakultetski profesor i mentor bio mu je Mikhail Romm, čovjek širokih svjetonazora pod čijim će se vodstvom razviti nekoliko jakih redatelja.
Prvi će pravi film snimiti 1962. godine i nazivati ga Ivanovo Detstvo (Ivan’s Childhood). Na Venecijanskom filmskom festivalu osvojit će Zlatnog lava koji će ga postaviti na kartu talentiranih redatelja. Film se temelji na kratkoj priči Vladimira Bogomolova. Godinama kasnije, Tarkovski je izjavio kako knjiga nije dobro napisana, ali da je jednostavnije adaptirati takve priče u film. Iako je Ivanovo Detstvo jedan od njegovih financijski najuspješnijih filmova, sam je redatelj bio nezadovoljan nekim scenama za koje je izjavio da ih je trebao izbaciti. Međutim, kritika je dobro reagirala, a Jean-Paul Sartre izjavio je kako je to najljepši film koji je ikada gledao. U centru fabule je dječak Ivan kojeg razdiru zbivanja Drugog svjetskog rata.
Andrei Rublev- početak cenzure
Drugi Tarkovskov film naišao je na probleme, i to zbog cenzuriranja sovjetskog režima. Zbog toga je redatelj bio prisiljen nekoliko puta rezati film, što je rezultiralo s nekoliko verzija različitih dužina. Problem je bio u temi kršćanstva, što je stvorilo političko negodovanje ateističke vlasti. Andrei Rublev, njegov drugi film, obrađuje život istoimenog ruskog slikara iz 15. stoljeća. Osvojio je nagradu u Cannesu, a za prikazivanje u Sovjetskom Savezu je dopušten tek 1971. godine. U oba svoja filma Tarkovski nije htio slaviti ili kuditi vlast, bilo mu je puno bitnije ono spiritualno, umjetničko u filmu. Svoja je djela temeljio na spiritualnosti svojih likova koji uvijek prolaze kroz duhovne borbe. To je najvažniji dio fabule.
Solaris i druga djela
Solaris je jedan od njegovih najpoznatijih djela izvan Sovjetskog Saveza. Film je adaptacija znanstveno fantastičnog romana poljskog pisca Stanislawa Lema. Steven Soderbergh napravio je 2002. remake filma koji je sat vremena kraći od originala. Film se često uspoređuje s Kubrickovom 2001: A Space Odyssey, ali Tarkovski je nije pogledao prije snimanja Solarisa. Nakon što ju je vidio, nije bio oduševljen te ju je nazvao presterilnom. Usporedbe se baziraju na radnji koja se odvija u svemiru. Salman Rushdie film je nazvao sci-fi remek djelom koje mora biti viđeno zbog nevjerojatnog prikaza snage ljudske volje i istraživanja granica racionalnosti.
Tarkovski se počeo umarati zbog cenzuriranja i problema s vlastima koja su mu stalno filmove svrstavale u treću kategoriju, u kojoj filmovi nisu ulazili u širu distribuciju. Bilo je jasno kako mu filmovi bolje prolaze u inozemstvu te da svijet prepoznaje njegov talent i rad, za što je i dobivao nagrade na najjačim svjetskim festivalima.
Stalker je njegov zadnji film koji je snimio na području Sovjetskog Saveza. Poezija oca, Arsenija Tarkovskog poslužila je kao inspiracija za većinu radnje ovoga filma. Na snimanju filma susreo se s teškim problemima: izgorjeli su mu negativi, zbog čega je morao snimati jedan dio filma ispočetka, a zbog izloženosti kemikalijama preminula su barem tri člana ekipe na lokaciji u Estoniji. Sam Tarkovski doživio je infarkt koji je dodatno produžio snimanje.
Nakon što su sovjetske vlasti spriječile osvajanje Zlatne palme, učvrstile su ga u ideji da se više nikada ne vraća u domovinu koju je i prije htio ostaviti, ali zbog supruge i djeteta nije mogao.
Nedugo nakon svojeg zadnjeg filma The Sacrifice koji je posveta redatelju Ingmaru Bergmanu kojem se divio, umire od raka pluća. Postoje teorije da ga je smaknuo KGB, jer su i glumac iz Stalkera Anatoli Solonitsyn i njegova žena Larisa umrli od istog raka pa se misli da su bili trovani za vrijeme snimanja.
Svakako jedan od najznačajnijih redatelja 20. stoljeća koji je svojom kreativnošću i posebnošću označio jednu filmsku eru.
