Kada umjetnost zbog koje živiš postane umjetnost zbog koje umireš: smrtna kazna pjesniku
Ashraf Fayadh 35-godišnji je pjesnik iz Palestine, vodeće lice scene suvremenih umjetnika u Saudijskoj Arabiji, član britansko-saudijske platforme umjetnika Edge of Arabia, kustos umjetničkih događaja u Jeddahu i bijenala u Veneciji. Zbog svoje bi umjetnosti Ashraf Fayadh uskoro mogao izgubiti život.
Prvi put uhićen 2013. godine zbog optužbi da je psovao Allaha i da njegova poezija poziva na ateizam, ubrzo je pušten, ali ne zadugo. Prvog siječnja 2014. je ponovno uhićen i od tada ga drže u zatvoru na osnovu optužbi poput pušenja i duge kose. Prošli tjedan je opći sud u Abhi odbacio prvotnu kaznu od četiri godine i 800 udaraca bičem. Nakon toga mu je dodijeljena smrtna kazna sa žalbenim rokom od 30 dana. Svjedočenja triju osoba koje su govorile u Fayadhovu korist su odbačena, a novi sudac, prema navodima Mone Kareem za The Guardian, nije uopće razgovarao s Fayadhom, samo je donio presudu. Fayadhu su prilikom uhićenja 2014. godine oduzete isprave i osobni dokumenti čime mu je onemogućeno angažirati odvjetnika.
Vodeće osobe iz područja umjetnosti, razni povjesničari, pisci, scenaristi i više od deset organizacija poput PEN Internationala, mahom iz Velike Britanije, SAD-a i Afrike, pridružilo se borcima za ljudska prava u slučaju Ashrafa Fayadha. Podrška brojnih umjetnika, iako brojčano velika, ne znači puno kada se uzme u obzir da je Saudijska Arabija najveći kupac oružja tog istog SAD-a iz kojeg stiže podrška.
Kada se govori o Saudijskoj Arabiji, neke stvari moraju biti jasne. Prvo, govorimo o umjetniku u državi u kojoj je kino zabranjeno, i drugo, Saudijska Arabija je ove godine izvršila 152 smaknuća, najviše u posljednjih 20 godina, a najveći broj smaknuća je izvršen obezglavljivanjem, ponekad i javnim. Ne zvuči baš poput 21. stoljeća.
Ashrafov slučaj nažalost nije usamljen u moru ekstremnih saudijskih uhićenja i presuda. Bloger Raif Badawi pokušao je učiniti korak naprijed u pogledu slobode govora, liberalnosti i sekularizacije u Saudijskoj Arabiji što je od samog početka bilo osuđeno na neuspjeh. Na svom je blogu kritizirao državu i pokušao prodrijeti do ljudi svježim idejama, a to je rezultiralo njegovim uhićenjem 2012. godine, 10 godina zatvora i 1000 udaraca bičem. Trenutno i njegov život visi o niti budući da se raspravlja o ponovnom suđenju o odmetništvu. Ako sud odluči da je kriv, čeka ga smrtna kazna.
Da je u Saudijskoj Arabiji zakon slijep, ali ne i pravda, dokazuje nam slučaj Ali Mohammed al-Nimra koji je za Zapad praktički nemoguć da se dogodi. Alijevi roditelji svaku minutu doživljavaju kao novi udarac jer svaka sljedeća minuta može biti ona koja će odnijeti Alijev život. Ali ima 21 godinu, a u zatvoru čeka izvršenje kazne, koje se može dogoditi u bilo kojem trenutku, zbog prosvjedovanja protiv saudijske vlade kada je imao samo 17 godina. Njegovi su roditelji slali suze i američkoj i britanskoj vladi kao vapaj za pomoć, i ovi su se oglasili, ali ništa konkretno nisu napravili. Jer se ne smije stati na žulj najboljem savezniku na Divljem Istoku. I dok jedni broje novce od nove ture prodanih ‘smart’ bombi, Alija čeka javno odsijecanje glave nakon čega će njegovo tijelo biti razapeto i ostavljeno ‘na primjer drugima’ na otvorenom tri dana.
Zanimljivo kako britanski i američki dužnosnici ovakve situacije, u kojima mogu spasiti ljudske živote, ocjenjuju kao van njihova područja, a nije problem poslati više od milijardu dolara vrijednih bombi kako bi osigurali suradnju Saudijske Arabije i SAD-a, te kako bi Saudijska Arabija čuvala rezerve nafte od regionalnih prijetnji, kako navodi sam Pentagon. Ameriko, od kada je u tvom području da Sirijci postanu demokratska država uz pomoć 70 tona teških tenkova? Zakonsko gonjenje ljudi zbog njihovih osobnih uvjerenja je očito dopušteno samo onim državama u kojima svjetski magnati vide vlastiti profit.
Samo usporedbe radi, trenutno stanje u svijetu uključuje brojne egzekucije, kulturne i religijske napetosti, ali nigdje ne postoji #prayforashraf. Ili moli za (ne)pravdu. Jer kada se religija odluči poigrati ljudskim pravima u vlastitoj državi, tada kažemo da je to u redu i van našeg područja djelovanja. A kada se to dogodi malo zapadnije, to je teroristički napad. Sjetite se da je u Francuskoj uopće zabranjeno nošenje hidžaba.
Ashraf se na svim saslušanjima pokušao braniti od optužbi, govoreći kako je požrtvovan musliman i da njegova knjiga Instructions Within govori o filozofiji, ali ne o ateizmu. Kada se uzme u obzir da optužnica protiv Fayadha uključuje i fotografije žena, koje su sve bile njegove kolegice iz područja umjetnosti, očigledno je da ne postoje pojmovi ‘privatno’ i ‘individualno’ u Saudijskoj Arabiji. Čak naprotiv, ako se to što biste vi htjeli da je privatno i individualno kosi s mišljenjem države i religije, dajete i više materijala nego što je potrebno za smrtnu kaznu.
Razvijene zemlje koje se diče svojom demokracijom, liberalnošću i slobodom govora su nijeme kada se dogode slučajevi poput ovih. Pa neka netko kaže još da je umjetnost slaba, kada iz razloga zbog kojeg živiš i stvaraš postane razlog zbog kojeg ćeš umrijeti.
