Rilke – pjesnik koji je smatrao da je bez umjetnosti ništa
Na današnji dan 1929. godine u rukama liječnika prestalo je kucati srce jednog od najvećih pjesnika njemačkog govornog područja, Rainera Marie Rilkea.
Rođen 1875. u Pragu, otac mu je bio bivši austrijski časnik i činovnik željezničke kompanije, dok mu je majka dolazila iz dobrostojeće obitelji Entz. Te su razlike rezultirale njihovim razvodom u Rilkeovoj odustnosti, dok je bio u internatu. Majka Sophie, s kojom je živio u Beču, odgajala ga je i odijevala poput djevojčice, vjerojatno zbog neprežaljene rano umrle kćerke. Na očev je zahtjev pohađao vojnu školu u koju se nije uspio prilagoditi, no pružili su mu mogućnost bavljena književnošću. Studentske dane je proveo u Pragu i Münchenu učeći književnost, povijest umjetnosti i filozofiju.
Filozofiji i religiji je davao puno prostora u svojim djelima. Iako do posljednjeg dana nije prihvatio kršćanstvo, o bogu je progovarao u svojim djelima, samo na nešto drugačiji način. Odgovore koje mnogi nalaze u molitvi, Rilke je pronašao u umjetnosti. Ona je za njega bila vrhunac nečijeg postojanja, a ako nije bio umjetnik, onda nije bio nitko. Tako i u Devinskim elegijama, govori o anđelima ne kao ljudima u bijelim haljinama s krilima, već kao o nečemu što je iznad svega poznatoga čovjeku, jedinstvo predivnoga i užasnoga, pjesnička vizija, kao i njegovo nastojanje da ujedini život i umjetnost.
Osim Devinskih elegija, jedno od najpoznatijih djela mu je Pisma mladom pjesniku. Knjiga koja se sastoji od Rilkeovih pisama Kappusu o životu, pisanju, slobodi i ljubavi. Osim poezije po kojoj je proslavljen, pisao je i djela u prozi, kao i drame.
